U prehrambenim proizvodima povremeno se mogu pronaći materijali koji ondje ne pripadaju – metal, plastika, staklo ili čak komadi drva. U takvim slučajevima proizvod postaje upitan za konzumaciju i često završava u postupku povlačenja s tržišta. Nedavni primjeri pronalaska stakla u ajvaru ili plastike u popularnim keksima potvrđuju da takvi incidenti nisu izolirani, već se doista događaju.
Riječ je o takozvanom fizičkom riziku koji može predstavljati izravnu opasnost za zdravlje. Posljedice uključuju oštećenje zubi, posjekline u usnoj šupljini te ozljede probavnog sustava. Posebno su opasni sitni i oštri fragmenti, poput stakla, koji mogu uzrokovati unutarnja krvarenja ako se progutaju. Iako potrošače često najviše uznemiruju insekti ili biološki ostaci u hrani, stručnjaci upozoravaju da su metal i plastika u pravilu opasniji jer izazivaju trenutačne fizičke ozljede.
Podaci iz Europske unije pokazuju da se godišnje prijavi više od 400 incidenata povezanih isključivo sa stranim tijelima u hrani. Najveći udio odnosi se na metal, oko 35 posto, koji u proizvod dospijeva zbog puknutih vijaka, metalnih strugotina ili dijelova opreme. Slijedi staklo s oko 30 posto slučajeva, najčešće kao posljedica pucanja ambalaže ili rasvjetnih tijela u proizvodnim pogonima. Plastika čini oko 20 posto prijava, a riječ je o dijelovima ambalaže, transportnih traka, brtvi ili alata. Preostalih 15 posto otpada na kamenčiće, gumu i drvo, pri čemu se drvo najčešće povezuje s oštećenim paletama koje se koriste za transport sirovina. Iako standardi poput IFS-a strogo zabranjuju drvo u proizvodnim zonama, manji komadi ipak mogu dospjeti u proizvod putem ambalaže.
Do kontaminacije najčešće dolazi zbog tehničkih kvarova, trošenja strojeva, neadekvatnog održavanja opreme ili nedovoljne kontrole u proizvodnom procesu. Problemi se mogu pojaviti i tijekom transporta i skladištenja sirovina, gdje je kontrola otežana. Prehrambena industrija koristi različite tehnologije kako bi smanjila rizik, uključujući detektore za metal, rendgenske uređaje i optičke senzore, uz primjenu strogih sustava kontrole kvalitete poput HACCP-a, no rizik nije moguće uvijek eliminirati.
Dodatnu dimenziju problema otkrivaju i iskustva potrošača. Prema riječima savjetnika potrošačke platforme "Halo, inspektore" Josipa Kelemena, prigovori stižu gotovo svakodnevno.
– Primamo prigovore potrošača na upitnu kvalitetu prije svega prehrambenih proizvoda, u kojima često nalaze i strana tijela, što proizvode tada čine neprihvatljivim za konzumaciju – ističe.
– Mnogi bi potrošači i pokrenuli samostalnu analizu u nekom ovlaštenom laboratoriju, poput NZJZ-a "Dr. Andrija Štampar", ali takve su analize u pravilu vrlo skupe, a i potrošač mora znati točno koju analizu želi. Postoji više slučajeva koje smo mi kao platforma "Halo, inspektore" pokrili na zahtjev potrošača, koji su nam izjavili da će pokriti troškove laboratorijske analize pa su na kraju, nakon dobivanja rezultata koji nisu bili u skladu s njihovim očekivanjima, odustali od plaćanja usluge, koja je onda terećena na naš račun, što je postalo neodrživo. Zato, za sada, mi više ne radimo tako analize, već ih prepuštamo inspekcijskim službama ili samim trgovcima, odnosno proizvođačima – pojašnjava Kelemen.
– Istina, razmišljamo o nekim novim načinima analize proizvoda, u suradnji s pravnim subjektima, ali o tome kada razradimo pravila i načine komunikacija te procedure. U tom slučaju bi potrošač, a i mi kao potrošačka platforma, bili zaštićeni od neplaniranih i velikih troškova kako prilikom analize, tako i kod vođenja sudskih sporova u ime skupine potrošača.
Ono što posebno zabrinjava potrošače jest činjenica da kada analizu proizvoda u kojem je potrošač pronašao strano tijelo ili je već na prvi pogled neispravno provodi trgovac ili proizvođač, rezultati budu u pravilu dobri, što ukazuje na opravdanu sumnju potrošača da se to radi ili u laboratorijima koji su financijski ovisni o ugovorima sa subjektima u poslovanju s hranom ili interne kontrole dokazuju kako je "sve u redu u njihovim proizvodnim pogonima i u sustavu nadzora proizvodnje. Rijetko kada iz preventivnih razloga opozovu proizvod, kao što se to uredno radi u zapadnim razvijenim državama EU-a – zaključuje.
Iako je odgovornost za sigurnost hrane prvenstveno na proizvođačima i nadležnim institucijama, i potrošači mogu pridonijeti oprezu. Preporučuje se obratiti pažnju na izgled i teksturu proizvoda prije konzumacije te reagirati ako se primijeti nešto neuobičajeno.
Strana tijela u hrani možda nisu svakodnevna pojava, ali nisu ni zanemariva rijetkost. Upravo zato svaki takav incident podsjeća koliko je važno održavati visoke standarde sigurnosti u cijelom lancu proizvodnje hrane, jer povjerenje potrošača ostaje ključan element koji se lako narušava, a teško ponovno stječe.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....