Nakon više od 32 godine rada u novinarstvu i napisanih više od 11.300 tekstova za "Slobodnu Dalmaciju", mogu reći, odnosno napisati, da sam naletio na svoju vjerojatno najbizarniju novinarsku priču, a tiče se računalnih prijevara.
Priča koju ćete, nadam se, pročitati edukativna je i upozorava sve ljude da ne smiju odgovarati na nepoznate telefonske pozive, poglavito iz udaljenih zemalja, da ne smiju odgovarati na e-mail poruke, a pogotovo ne davati osobne podatke nepoznatim osobama, koje se lažno predstavljaju. Na kraju krajeva, ovo je i priča o upornosti 43-godišnje Splićanke, poslovne žene, koja je u nešto manje od 24 sata ostala bez svojih 33.500 eura, koje su joj "pokupili" s njezina poslovnog računa, i koja je do svog novca ponovno došla samo svojom upornošću, "ludilom" i željom da dobije natrag nešto što je njezino.
Priča ide ovako.
– Prošlog tjedna, mislim da je bila srijeda, na mail-adresu firme dobila sam e-mail poruku identičnu poruci jedne "hrvatske" banke koja kruži internetom. U njoj je pisalo, približno, kako im treba verifikacija podataka računa i ako se to ne uradi, da će se poslovni račun obustaviti. Kako sam bila na jednom poslovnom sastanku, tu sam e-mail poruku proslijedila knjigovođi. Za to vrijeme na mobitel dobivam poziv i osoba s druge strane "žice" predstavlja se kao bankovni službenik. Kako sam na sastanku, upućujem i tu osobu na knjigovođu. Nakon toga nazivaju moga knjigovođu, koji im, ništa ne sumnjajući, daje kod za verifikaciju računa – kazuje nam 43-godišnja Splićanka.
Pogled na prazni račun
Ništa ne sumnjajući, ona nastavlja svoj sastanak i život ide dalje sve do poslijepodne toga dana.
– Poslijepodne sam išla provjeriti račun jer sam sutradan morala isplatiti plaće. Otvaram račun, gledam u ekran i ne mogu doći sebi. Jednostavno ne vjerujem svojim očima. Na računu, umjesto nekih 34 tisuće eura, imam oko 600 eura. Nestalo je 33.500 eura. Tada postajem svjesna da su me "zavidali". Odmah, a to je bilo oko 17 sati, počinjem nazivati "moju" banku i treba mi otprilike dva sata da uopće dođem do neke odgovorne osobe u banci. Vrlo brzo mi postaje jasno da ovi koji kradu novac jako dobro znaju što rade i koriste tromost sustava kako bi uzeli nečiji novac, jer banke između sebe očito ne komuniciraju. To je prava hobotnica. Kako rade? Dignu lovu s jedne banke i svaki dan taj novac prebacuju na drugu banku i dok banke utvrde što se događa, ukradeni novac već je tko zna gdje. Istodobno nađu nekog "naivca" na čiji račun prebace novac, za što on vjerojatno dobije neki postotak. Napokon, nakon "pola dana" dobivam banku i tamo mi kažu da odem na policiju, sve prijavim i da se sutra ujutro javim u banku – kaže naša sugovornica.
I odmah o tome obavještava supruga, koji odlazi na policiju i sve prijavljuje, a našoj sugovornici "đava ne da mira" i okreće telefonske brojeve "ko sumanuta".
– Da, i tijekom tih "milijun" poziva, privatnim linijama doznajem da je s raznih banaka u Dalmaciji tog dana "skinuto", ukradeno s poslovnih računa, navodno više od 200 tisuća eura. Naravno, dok sam razgovarala s bankom, prvo pitanje je bilo hoće li mi banka vratiti novac jer ljudima moram dati plaće. Na to moje pitanje nisu mi znali dati odgovor – govori Splićanka.
Našoj se sugovornici u tom trenutku "mota" mali milijun pitanja, a najgore joj je što je ljudima rekla da im plaća "ide sutra", prije prvomajskog praznika, i što im sada nema za isplatu plaća. I tada slijedi njezina borba protiv "svih", uz pomoć, vjerovali ili ne, toliko puta osporavanih društvenih mreža.
Kopanje mreža
– Preko bankovne aplikacije vidjela sam na koju je tvrtku otišao moj novac, odnosno gdje je uplaćen i preko Fine nalazim ime vlasnika te tvrtke i pronalazim ga u Hrvatskoj. Tada ga tražim po društvenim mrežama i ponovno ga pronalazim te mu krećem pisati poruke. Jasno mu i nedvosmisleno kažem (pišem) da je novac s našeg poslovnog računa završio kod njega, na njegovu računu, odnosno računu njegove tvrtke. I on mi oko 22 sata istog dana odgovara, i ja s njime ulazim u prepisku sve do 2 sata u noći. Kažem mu da ću ga dati u novine, imenom i prezimenom jer znam da je naš novac na njegovu računu. Ujutro nastavljamo prepisku i on mi kaže da je u banci i da imam sreću, jer da je novac još uvijek na njegovu računu, ali da mi ga on ne može proslijediti jer mu je račun blokiran. Nastavljamo prepisku i on u neko doba uspijeva preko virmana uplatiti na račun moje firme nekih 90 posto sredstava koja su nam ukrali. Tada shvaćam da je kod njega ostalo još nekih 10 posto iznosa i ponovno mu dajem ultimatum da i taj dio novca isplati, kako zna i umije. Dan nakon te naše prepiske dobivamo i tih preostalih 10 posto novca – kazuje naša sugovornica.
Da nije bilo njezine snalažljivosti, adrenalina, "ludila" da vrati ukradeno, ova Splićanka i njezin suprug ostali bi bez pozamašne svote novca i trebali bi čekati odluku banke hoće li im se novac vratiti.
– Nikada mi u životu nije bilo jasno kako netko može nasjesti na ovakve prijevare. Nisam to mogla pojmiti i nisam mogla shvatiti da će netko nasjesti na ultimatume i "prijetnje" neke "banke". Banke ne prijete i ne daju ultimatume, one te pozivaju na razgovor. No, toga dana nisam znala gdje "tuče", imala sam mali milijun sastanaka i činjenica da se nisam mogla baviti "bankinim mailom" urodila je "lošim plodom". Stoga, svima onima koji ovo pročitaju savjetujem da zaborave na svakojaka "klikanja", na pozive s nepoznatih brojeva, na poruke sa sumnjivih e-mail adresa, jer samo mogu upasti u probleme u koje sam ja upala. Za kraj, obavezno pogledajte s koje mail-adrese dolazi "poruka banke" – zaključuje ovu zaista bizarnu priču naša sugrađanka.
Plaće su isplaćene prije prvomajskog praznika, tako da su zaposlenici imali i za janjetinu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....