Hoće, neće, hoće, neće, ma hoće, vrag je njen. Evo unose instrumente u kombi. Nije dobro. Pričekat ćemo malo. Evo je, staje. Nebo nam se smilovalo. Hajdemo mi krenuti. Evo nam djece, zovite gradonačelnika Ivana da zapalimo vatru na kominu i počnemo.
U takvom je raspoloženju Ana Bravić, predsjednica udruge "Pokrenimo Tijaricu" proživljavala kišno vrijeme koje se u subotu navečer nadvilo nad Tijaricu i zaprijetilo održavanju glavne fešte 22. po redu "Dana komina, pure i bronzina".
Nikada do sada nije se dogodilo da se otkaže ova priredba posvećena kominu, a zapravo korijenima jer su Tijarica i cijeli njen horizont koji obuhvaća 5 – 6 sela davno iseljeni. Od ranih 70-ih godina prošloga stoljeća s ovoga prostora radno sposobni muškarci masovno su krenuli na rad u Njemačku. U skromnim kamenim kućama ostavljali su žene, djecu i roditelje kojima su redovito slali zarađeni novac i tako im osiguravali egzistenciju. Mnogi od njih vremenom su u Njemačku doveli i supruge s djecom. Bilo je to vrijeme za koje vrijedi uzrečica da je Njemačka taj prostor spasila od gladi, ali istovremeno demografski opustošila.
Još polovicom 80-ih godina prošloga stoljeća u tijaričkoj osnovnoj školi, koja danas nosi ime Stjepana Radića, a obuhvaćala je upisnim područjem još naselja Kamensko, Strizirep, Voštane i Rože, bilo je oko 350 osnovaca. Posljednjih godina ta brojka tek prelazi 10. Najupućeniji u lokalna demografska kretanja, župnik don Mate Lekić, kaže da krštenja u tijaričkoj crkvi nisu rijetkost, ali ne djece čiji roditelji žive u Tijarici već onih kojima su roditelji, čak i djedovi, odselili i skućili se najviše u Splitu i njegovoj okolici. S druge strane sahrane su učestale, ali i tu pretežu odseljeni koji se u ovo vrijeme, evo, trajno vraćaju u rodnu grudu.
Ovaj uvod bio je potreban da bi se barem približilo zašto su Tijaričanima, koji i danas žive na Tijarici, a još više onima koji otuda vuku korijenje te svima iz susjedstva ovoga potkamešničkog naselja, važni "Dani komina, pure i bronzina".
Vatra na kominu
Od ustanovljenja ove manifestacije najvažniji događaj je paljenje vatre na kominu postavljenom na školskom igralištu. Vatru pale najmlađi, djeca obučena u najljepše nošnje, a onda se posla uhvate stariji demonstrirajući kulinarstvo kakvo je nekada bilo. U velikim kazanima kuhaju se, odvojeno, pura i raštika sa suhim mesom, iz velikog bronzina vire noge pivca s velikim čamprima koji se kuha na lešo, u stapu se mete maslo, a na velikoj tavi peku uštipci...
Kada su kuhari/ce, sve domaćice iz preostalog kontigenta onih kojima je na Tijarici adresa prebivališta, završili svoj posao počela je besplatna podjela pripremljenog jela.
Tko nije bio zadovoljan menijem imao je u neposrednom susjedstvu ugostiteljsku ponudu pečene janjetine i odojka. Kurilo je jedno i drugo.
Kada se vidjelo da je opasnost od kiše prošla predsjednica Bravić, poslije konzultacija s prof. dr. sc. Mirkom Ruščićem, Ivanom Botom i drugima iz organizacijskog odbora, dala je "zeleno svijetlo" da se krene s izvođenjem programa. Umjesto na pokisloj bini, na koju je istovremeno prateći bend zvijezde večeri Mladena Grdovića počeo vraćati razglas i spajati instrumente, pristigla kulturno-umjetnička društva izvodili su pripremljeni program na asfaltnoj podlozi školskog igrališta.
Nastupili su: Triljske i Ciske mažoretkinje, HKUD Peruća, Bile ruže, Dalmatika iz Zadra, Ravnokotarski slavuji iz Poličnika, KUD Bukovačko smilje, HKUD Kočerin, Pjevači gangaši župe Radobilja iz Katuna – Kreševa, Vukšićki bećari, HKUD Vionica i kao posebni gosti folkloraši i tamburaši iz Vrbanje, istoimene slavonske općine u kojoj poslije Tijarice živi najviše osoba tijaričkog podrijetla.
Kiša čudom stala
S prestankom kiše počeli su u sve većem broju pristizati posjetitelji pa ih se okupilo oko dvije tisuće. Kada su završili izvođači folklora nebo nad Tijaricom osvijetlio je petominutni veliki vatromet. Kulminiralo je kada se na bini pojavio Mladen Grdović i počeo cjelovečernji koncert pjesmom "Dobra vam večer, prijatelji!". Sa smjenom dana ponovno su počele kišne kapi. Više nikomu nisu smetale jer je koncert upravo završavao, a okupljeni su potražili zaklone pod šatorima koje su postavili organizatori i još više ugostitelji. Fešta je nastavljena do ranih jutarnjih sati s obećanjem "Vidimo se dogodine, na 23. Danima komina, pure i bronzina".
Vrijedilo je zabilježiti i jednu dosjetku u društvu koje je ispijalo bevandu. Veli jedan kako za sebe pije vino, a vodu ako ga zaustave prometni policajci i zatraže alkotestiranje. Ne znam kako mi to uspijeva, kaže, ali svaki put alkotest mi pokaže manje od dopuštenih 0,50 iako dobro popijem. A onda je, onako za sebe, dodao kako je dobro da prometni policajci kontroliraju alkohol kod vozača jer da to ne rade tko zna koliko bi još na cestama bilo žrtava.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....