Nedjeljno je sparno, vrelo kolovoško jutro, srce turističke sezone, gužve na svakom kantunu. Rijeka ljude „teče” splitskom istočnom obalom, hvata se hlad, pokušava barem na tren glavu i užareno tijelo „skriti” u mračniji dio ulice, podno krošnji stabala iskoristiti na tren tako potrebnu zaštitu od (pre)jakog sunca.
A tek je jutro!
Nedjeljno jutro koje ćemo provesti, „čekirati” na splitskom željezničkom kolodvoru. I kada prođete jedan od prolaza, volata sa obale do niza tračnica, prebačeni ste u jedno sasvim drugo vrijeme i prostor.
Ni brzi vlak na vrijeme ne - stiže!
Užurbanosti nema, peroni prazni, na tračnicama vlaka nema, na stanici ni putnika, praznina, mir, tišina.
Tek je snaga sunca ista kao uz obalu, prži li prži, isušava zadnju tekućinu iz tijela, dok se znoj cijedi niz leđa,...
No jedna je konstanta – vlakovi u Hrvatskoj, pa ni oni koji imaju prefiks – brzi vlak – na vrijeme ne stiže.
- Brzi vlak iz Osijeka-Zagreb-Knin-Split kasni 42 minute. Iz Budimpešte u kašnjenju je vlak 31 minutu – stoji na displeju unutar čekaonice Hrvatskih željeznica, gdje osim kašnjenja je mnogo toga u kvaru.
Od nekolicine automata za spremanje prtljage, pa uslužnih aparata, šalteri svi zatvoreni, a po zidu i pregradnim staklima šaltera, na svakom slobodnom prostoru čekaonice „vrišti” neka obavijest za putnike.
Ne radi, u kvaru!
No nažalost najčešća je poruka i vijest – ne radi, u kvaru!
Ni putnika nema, malo je onih koji vlak biraju kao prijevozno sredstvo jer je spor i kasni. Nažalost, Hrvatske željeznice su daleko od poslovanja 21. stoljeća.
A tko se to vozi željeznicom?
Prvi dojam na putnike koji su napustili kupee vlaka koje je stigao iz Osijeka sa 45 minuta kašnjenja, je kako putovanje u putničkim vagonima biraju – umirovljenici i studenti, učenici.
- Trideset godina se nisam vozila vlakom, no sada nije bilo direktnog autobusa, pa sam krenula jučer s vlakom u 18.45 sati, i evo me danas u 9.30 sati u Splitu. Ugodno je putovanje, samo dugo, a malo smo i čekali u Ivanić Gradu, dok su se premještali tračnice – zbori nam u jednom dahu 64-godišnja Vukovarka Gizela Danibovac, kojoj je Split tek prolazna stanica:
Slavonija-more 1 euro karta
- Radim u Tučepima, čuvam dvoje djece. Radim taj posao evo već deset godina. No kako sam penzioner izbor vlaka mi je isplativ, samo jedan euro dođe mi karta iz moje Slavonije do mora.
I to je prednost putovanja u odnosu na druga prijevozna sredstva. Uz ono što vlak još nudi – može se barem i prošetati, uzeti i spavaća kola, pa se uspije anulirati to dugotrajno putovanje.
- I nama je odluka za izbor cijena vlaka, od Zagreba do Splita 13 eura, premda sam se jutros ukrcao u Perkovićima za Split – doznajemo od Luke, 18-godišnjeg brucoša kemijskog fakulteta.
Iz Zagreba je ali danas je stigao vlakom kod frenda, Splićanina Josipa, 17-godišnjeg učenika Obrtno-tehničke škole, koji želi biti strojovođa:
Josip uči za strojovođu
- Nakon završene srednje škole, čeka me prekvalifikacija za vlakovođu – smije se mladić koji vlakove i sve vezano za željeznicu obožava, pa mu je i to plan za budući zanimanje.
No danas je samo s jednim zadatkom na peronu – dočekao je prijatelja Luku, pa će turistički provesti dan u kupanju na Bačvica, a Luki je plan povratka u Zagreb:
- Spavaćim kolima, noćna vožnja! Prvi put ću putovati tako.
A dok putnici, kojih baš i nije bilo mnogo iz Osijeka i Zagreba, više ih se očekuje s vlakom koji stiže nakon ovog iz Budimpešte, napuštaju perone, užurbanost se zamjećuje tek kod djelatnika Hrvatskih željeznica.
Stiže lokomotiva koja će vlak „otegliti” u predgrađe!
Kopilica za pranje
- Idemo u Kopilicu, vlak ide na pranje i čišćenje – koncizan je jedan djelatnika HŽ-a, dok se pripremaju za tu „operaciju”.
Uskoro je slika na splitskom željezničkom kolodvoru opet ista – prazni peroni, prazne tračnice, samo sunce neumorno prži!
Prži i u luci, no tamo je sasvim druga slika – užurbanost na svakom koraku!
- Trajekt za Vela Luku vam je na drugom gatu, morate se vratiti nazad, ovo je red za Supetar – usmjerava vozila koji će na otoke, privezivač-stivadur Karlo Domazet.
Studentu splitskog Pomorskog fakulteta, smjer struja, ovo je druga sezona u luci, gdje se teško da izdržati vrućine, gužve,...
A što im je najteže:
- Sunce, no snalazimo se, evo vidite kako sam obučen, dugi rukav, kapa obavezno i litre, na litre vode koje popijem tijekom smjene od 6 do 22 sata. No dobro je sve, uhodani smo, ide sve bez većih problema – priča nam mladić događanja u jednoj od najprometnijoj putničkoj luci na Mediteranu, dok ga svako malo prekidaju turisti s upitima – gdje se čeka red za koji trajekt, gdje se kupuju karte?
Nervozni Talijani
- Ovo potonje mi je najsmišnije, pitaju za karte a na zgradi je najveća oznaka na kojoj piše FERRY TICKETS – pokazuje nam Karlo, otkrivajući kako do 10 sati nisu imali ni jednu izvanrednu trajektnu liniju, a pritisak na veći broj isplovljavanja, očekuje se tek popodne.
No zato smo uspjeli doznati koji su putnici najnervozniji?
- Talijani svakako. Prvi je problem što ne govore engleski jezik, pa se s njima teško sporazumjeti, ne žele baš ni slušati upute, no riješimo mi i to sve.
Ostavljamo Karla u njegovom poslu, pa šetnju splitskom lukom nastavljamo izbjegavajući goste, njihove kofere, prtljagu, grupe koje čekaju izletničke brodove, te one druge koji su već u automobilskoj koloni za ukrcaj na trajekt.
Manje 40 posto putnika za taxije
- Napišite kako je manje gostiju, 40 posto je sigurno manje ljudi ovog ljeta – dobacuje nam brojčani podatak o ovogodišnjoj sezoni iz svog rakursa splitski taxista, dok čeka novog putnika za odvesti ga na željenu destinaciju.
On je na taxi stajalištu, uredno čeka, no njegove kolega, kako saznajemo najviše stvaraju zbrku u prometu ionako zagušene luke. Stanu na cestu, upale sva „četiri”, zakrče protočnost prometovanja uz opasku – samo minutu.
A ta minuta dok se stvaraju ovakve ljetne gužve, poglavito vikendom, itekako dugo – traju!
Reda treba biti
Kao i prijelaz pješaka preko zebre, što ureduju pripadnici Prometne mladeži policije, naši dragi „bobiji”.
Jedan od njih, kojem je ovo prva sezona na ulici je 17-godišnji Mauro Paić, učenik Obrtno-tehničke škole, smjer elektro-instalacije.
- Od srpnja sam u sezoni, vruće je, pije se puno vode, i koristi svaka prilika malo stati u hlad – ističe nam naš sugovornik, dok upućuje putnike na gat broj 19, gdje stiže njihov trajekt.
- Najvažnija je informacija, pratimo aplikaciju odakle ide koji trajekt, upućujemo ljude, pazimo na promet i gužvu na cesti. Ispomoć smo policiji. Reda treba biti - rezimira Mauro, otkrivajući kako je posao naporan, no da se izdržati.
I tako se da izdržati i to neumorno jako sunce, koje „ometa” sve u splitskom prometnom „kokošinjcu”, na istočnoj obali koja je ovih dana odredišna točka brojnih gostiju iz cijelog svijeta.
Sad samo treba izdržati i ovaj prvi, udarni, kolovoški vikend.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....