Lions klub Split nedavno je u Hrvatskom narodnom kazalištu svečano proslavio 35. obljetnicu svoga neprekidnog i predanog djelovanja u službi zajednice. Kao jedan od najstarijih i najaktivnijih klubova u regiji, ova udruga već više od tri desetljeća ustrajno provodi brojne humanitarne akcije, osigurava donacije za najpotrebitije te kroz solidarnost i prijateljstvo aktivno pridonosi boljitku društva.
Upravo je u ovom svečanom razdoblju vođenje kluba u rukama uglednog splitskog pravnika i sveučilišnog profesora dr. sc. Dragana Bolanče, koji je imao čast uručiti brojne nagrade, priznanja i zahvalnice istaknutim članovima. Profesor Bolanča iza sebe ima iznimnu akademsku i pravosudnu karijeru koju je najvećim dijelom izgradio na Pravnom fakultetu u Splitu, gdje je prošao put od asistenta do redovitog profesora u trajnom zvanju za pomorsko pravo i pravo osiguranja, a obnašao je i odgovorne dužnosti dekana te prorektora splitskog sveučilišta.
Tijekom svog bogatog radnog vijeka usavršavao se u Londonu, Poljskoj i Sloveniji, autor je 15 knjiga i više od dvjesto znanstvenih radova, a za svoj je doprinos struci i međunarodnoj suradnji odlikovan i prestižnim medaljama Državnog savjeta Francuske. Njegov dugogodišnji humanitarni angažman u lionsima također je prepoznat na svjetskoj razini, pa mu je krovna organizacija Lions Clubs International dodijelila titulu "Melvin Jones Fellow", što je ujedno i najveće međunarodno priznanje za humanitarni rad.
U razgovoru s njim otvorili smo brojne teme, od samih dinamičnih početaka, kontinuiranog djelovanja udruge i niza humanitarnih projekata koje su proveli, pa sve do vizije budućeg razvoja i izazova koji stoje pred novom generacijom lionsa.
Počeci u ratnim vremenima
Gospodine Bolanča, više od tri desetljeća humanitarnog rada je iza Lions kluba Split. Kada pogledate unatrag na sve ove godine i ljude kojima ste pomogli, koja vam prva misao ili emocija pada na pamet?
– Sjetim se prvenstveno prelijepog druženja s mnogobrojnim posebnim osobama iz različitih društvenih sfera, a sve nas veže posvećenost humanitarnom radu i težnja da pomognemo potrebitima oko nas. Tu prvenstveno mislim na djecu, starije i nemoćne u domovima te mnoge druge u različitim, teškim životnim situacijama.
Nedavno smo svečano obilježili veliku obljetnicu uz prisustvo brojnih uglednika i bilo je sjajno ponovno okupiti bazu kluba i prijatelje na jednom mjestu te proslaviti naš rad i sve dobro što smo ostvarili.
Za one koji možda manje znaju, pokret lionsa ima dugu svjetsku tradiciju pod geslom "We Serve" (Služimo). Možete li nam ukratko približiti kako su lionsi uopće stigli u Hrvatsku te kako su ustanovljeni počeci pokreta u Splitu ratnih 1990-ih?
– U svakoj udruzi postoji jedna centralna osoba koja pokreće cijelu stvar, a u slučaju Lions kluba Split to je bio poznati vaterpolist Ivo Giovanelli. Sve je krenulo od inicijative kluba iz Italije, dok je "kum" našeg kluba bio Giuseppe Palumbo, član talijanskog parlamenta. Jezgra kluba su jadranaši, plivači i vaterpolisti, bilo ih je najviše među 22 osnivača. Tada se sve vrtjelo oko Giovanellija, i danas, kad imam 69 godina, divim mu se što je sve pokrenuo, napravio, inicirao i ostvario sa svojih 70 godina. Naposljetku, postao je jedan od najzaslužnijih i najboljih lionsa u povijesti hrvatske organizacije.
Mi smo samo dio međunarodne udruge, pripadamo Distriktu 126, a naša regija jug ima ukupno deset klubova. Što se tiče samoga grada Splita, lionistički pokret je dosta jak jer su pored nas tu još i Lions klub Marjan, ženski klub koji smo osnovali, te mješoviti Lions klub Dioklecijan. Razlike su minimalne, svi smo posvećeni humanitarnom radu na slične načine, a razlikuju se samo ciljevi akcija.
‘Najbitnija je ljubav‘
Split je specifična, ali uska sredina velikog srca. Kako su Splićani prihvatili ideju lionizma i organiziranog humanitarnog rada kroz ovakav međunarodni okvir i postoji li još uvijek nerazumijevanje oko funkcioniranja kluba?
– Ovu cijelu priču smo počeli u ratnim godinama kad su lionsi iz Europe došli u Hrvatsku i slali nam različite vrste pomoći koje su nam tada itekako dobro došle. S godinama smo se kvalitetno razvijali, pomagali lokalnoj sredini i profilirali se. Zaista nije isto pomagati 90-ih, 2000-ih ili danas, no uspješno smo se prilagodili vremenu oko nas i stanju u društvu.
Lionizam je najveći i najaktivniji humanitarni pokret u svijetu, imamo više od milijun i 400 tisuća članova te 49 tisuća klubova, a smatram da i dalje nismo dovoljno prepoznati. Mislim da trebamo biti još više prisutni u javnosti i pojasniti ciljeve naše dobrovoljne udruge, koja se također bori i protiv svakog oblika mržnje i nasilja. U lions klubove ulaze ljudi koji žele sa sobom donijeti iskustvo, znanje, rad, vrijeme i novac da bi se posvetili potrebama drugih, a to nimalo nije lako jer iziskuje dosta vremena, truda i rada.
Kao bivši prorektor, dekan i ugledni profesor cijeli ste život posvećeni obrazovanju i javnom dobru. Što je vas osobno privuklo lionsima i kako ste uskladili akademsku disciplinu s ovim plemenitim, često zahtjevnim humanitarnim radom?
– Vrlo su važne organizacijske sposobnosti koje sam stekao kroz brojne odgovorne pozicije, no prvenstveno je bitna – ljubav. Najdraže mi je, recimo, kad dođemo u "Maestral" s igračkama, kad vidim tu sitnu djecu... Ne bude vam svejedno, ali tješi vas ta radost koju osjetite kroz pažnju koju dajete.
Sve ono što sam naučio u životu i kako su me roditelji odgojili da pomažem drugima oko sebe usmjerio sam u ovaj klub i pritom učio od starijih. Volim i kad u klub uđe neki novi član koji je maksimalno posvećen ciljevima lionizma, to mi govori da dobro radimo i napredujemo, pa na kraju ništa ne bude teško.
Važne akcije i inicijative
Koliko ste dugo uključeni u klub, otkad ste predsjednik i na kojim inicijativama i akcijama trenutačno radite?
– Ja sam tu već dvadeset godina, a ovo je treći put da sam predsjednik i drugu godinu zaredom. Posebno sam ponosan na ovaj protekli vikend i dobio sam niz pohvala da smo sve skupa izvrsno organizirali; od dočeka u petak navečer i plesa u Mandracha, pa sve do tematske sjednice fokusirane na poremećaje iz spektra autizma, konvencije i svečane večeri na kojima smo prikupljali novac. Došao nam je čak i gradonačelnik Tomislav Šuta sa suprugom.
Što se tiče inicijativa, nakon pustih godina borbe protiv droge, sljepoće i dijabetesa, prošle godine smo izabrali borbu protiv pretilosti. Debljina nije samo estetski problem, već kronična bolest s drastičnim posljedicama. To nam je postao prioritet, pa smo Klinici za dječje bolesti Zavoda za endokrinologiju poklonili analizator sastava tjelesne mase, koji služi za praćenje jeste li skloni pretilosti. Ove godine smo na svečanoj večeri prikupljali sredstva upravo za sustav lakšeg vađenja krvi kod djece.
Kroz Lions klub Split u proteklih 35 godina prošli su brojni ugledni Splićani – akademici, liječnici, umjetnici i profesori. Kako zapravo teče proces učlanjenja i koliko je ta koncentracija znanja i društvenog utjecaja pomogla da važne humanitarne akcije urode plodom?
– Učlanjenje ide na preporuku postojećeg člana, uzimajući u obzir našu misiju i viziju. Ako osoba ispunjava uvjete, prijedlog ide na Odbor za prijam novih članova i oni daju svoje mišljenje nakon razgovora s kandidatom, koji potom dolazi pred čitav klub. Bitno je naglasiti da nitko ne smije reći "ne", u suprotnom ne možete pristupiti.
A novac skupljamo na večerama, uplaćuju se doprinosi između nas te također imamo i brojne donatore koji nisu članovi, ali žele pripomoći. Ljudi se posebno odazovu kad su u pitanju djeca i te akcije zaista budu sjajne. U tom duhu smo u HNK-u podijelili i brojne nagrade i zahvalnice istaknutim članovima i donatorima te osnivačima kluba – Nenadu Cambiju, Ivici Cipciju i Vesni Serdarević.
Od koncerata do maketa
Kada bismo morali izdvojiti "najveća djela" kluba, koje su to kapitalne akcije, donacije ili projekti na koje je Lions klub Split najponosniji, a koji su trajno promijenili kvalitetu života potrebitih?
– Evo na primjer, organizirali smo veliki teniski meč između našeg Gorana Ivaniševića i Nijemca Michaela Sticha, a dio prihoda od tog spektakla darovali smo Gradu Splitu za nužne radove na sanaciji same Dioklecijanove palače. Financirali smo brončanu maketu šireg prostora povijesne jezgre grada s Dioklecijanovom palačom, postavljenu na Rivi i vrijednu 70.000 eura, kao i brončanu maketu same palače s odljevom na Brailleovu pismu, koja je postavljena ispred Turističke palače, a čija je vrijednost 60.000 eura.
Posebno ističem naš megakoncert "Za mrvu jubavi" iz 2008. godine, kada smo prikupili čak 270.000 eura, što nam je omogućilo da darujemo i Dječji odjel KB-a Šibenik, a uz to smo uspješno realizirali i kupnju kombija za Dječji dom "Maestral" u Splitu. Tradicionalno organiziramo i koncerte klasične glazbe na kojima se prikupljaju sredstva za stipendiranje mladih, talentiranih i potrebitih glazbenika.
Tu je i međunarodna jedriličarska regata "Jedrima protiv droge", čiji je cilj prikupljanje donacija projektima za borbu protiv ovisnosti, te projekt "Edukacijom protiv mržnje", čiji je nositelj bio klub Giove. Naše ekološke i društvene aktivnosti zaokružili smo sadnjom stabala maslina na Marjanu, čime ujedno slavimo i Dan Marjana, odnosno Dan Europe. Konačno, naša briga za estetiku i povijest grada očituje se i kroz obnovu Lapidarija na Sustipanu, kao i kroz obnovu vrijednog Meštrovićeva kipa "Majka i dijete" koji se nalazi ispred novog rodilišta KBC-a Split.
Važnost mladih
Udruga se kroz desetljeća sigurno mijenjala. Pa, kako se u eri modernog načina života promijenio način na koji organizirate akcije i planirate li privući mlađe generacije da nastave ovu tradiciju pomaganja?
– Izuzetno smo ponosni na naš podmladak – Leo klub, koji okuplja sjajne mlade ljude spremne na akciju, a privlači ih naš rad i djelovanje. Imamo izražen interes među studentskom populacijom, a posebno nam dolazi dosta studenata prava. Mnoge od njih sam prepoznao već na samom početku njihova akademskog puta te oni koji kroz volonterski angažman pokažu istinsku proaktivnost i predanost s velikim zadovoljstvom postaju članovi naše obitelji
Upravo ti mladi ljudi donose svježu energiju koja nam je potrebna, oni nam pomažu da premostimo generacijski jaz, učeći nas kako koristiti modernu tehnologiju i društvene mreže za bržu i efikasniju organizaciju humanitarnih akcija.
I za kraj, što vas nakon toliko godina staža u klubu i dalje pokreće i motivira da s istim žarom sjedate za stol i planirate nove akcije? Koji su glavni ciljevi koje Lions klub Split stavlja pred sebe u idućem desetljeću?
– Kao što sam već rekao, motiviraju me potrebiti, naročito djeca, i jednostavno imam želju da cijelu ovu udrugu usmjerim prema ljudima kojima je naša pomoć itekako potrebna i nužna, a možda su zaboravljeni ili djelomice zanemareni od strane drugih
A među mlađima itekako ima dobrih i sposobnih ljudi posvećenih humanitarnom radu, tako da se s te strane uopće ne brinem. Klub će u budućnosti biti barem podjednako jak kao i danas, ako ne još i jači. Sve lokalne organizacije dobro i uspješno rade, ovo je zaista grad lionsa i možemo biti ponosni što tu djelujemo. A ako mogu skromno primijetiti, i Splićani mogu biti ponosni što imaju nas – zaključuje Bolanča.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....