Jelovnik splitske škole zgrozio stručnjakinju: ‘Djeci vam raste inzulin, pada koncentracija, uspavljuju ih i debljaju‘

Krafna, pecivo, prutić, štrudel. Piroška, ako imaš sreće. I sokić, naravno – jer što je djetinjstvo bez velike količine šećera dnevno?

To je, ukratko, jelovnik jedne splitske osnovne škole.

Ako mislite da pretjerujemo, pričekajte računicu: 

Kad se sve zbroji i oduzme, situacija izgleda otprilike ovako:

U mjesec dana u jednoj splitskoj osnovnoj školi pojedu se:

4 buhtle, 2 krafne, 1 burek, 2 slatka kiflića, 2 peciva sir, 2 puta slani prstići, 2 štrudela, 4 sendviča, 1 piroška i 1 jabuka i popije jedan sokić. 

Povrće i variva postoje – samo u udžbenicima biologije.

Podsjetimo, već smo pisali o splitskim marendama.

Dok splitsku djecu ‘truju‘ pecivima i burecima, na sjeveru pucaju od zdravlja! Opravdanja su smiješna, Grad šuti...

Kroasani i peciva na jugu, dok se istovremeno na sjeveru zemlje školarci gužvaju oko tanjura variva, povrća i svježeg voća. Kod njih je zdrava hrana standard. Kod nas – bajka.

Roditelji negoduju, neki se dovijaju pa nose djeci marende od kuće. Ali, svi znaju da to nije dugoročno rješenje. Zato smo odlučili pitati stručnjake: kakva se točno "hrana" dostavlja splitskoj djeci i ima li uopće ikakvu nutritivnu vrijednost?

Odgovor koji smo dobili? Recimo samo ovako – u najmanju ruku nas je šokirao.

Visoko na ljestvici

– Hrvatska djeca visoko kotiraju na europskoj ljestvici pretilosti. Koristimo sve moguće kanale da prehrambeno opismenimo roditelje, upiremo prstom u pekare i trgovine brzom hranom, ističemo nutritivno siromaštvo prerađevina, potičemo na kuhanje kod kuće, implementiramo znanja o prehrani gotovo kroz sve školske predmete, pokušavajući osvijestiti po čitavoj obrazovno-odgojnoj vertikali što širu populaciju kako bismo ostvarili cilj o svjesnoj primjeni hrane – i onda hladan tuš od najviših mogućih institucija u obliku ovakve ponude.

Ova ponuda je potpuna suprotnost onoga čemu težimo i gura nas desecima godina daleko od cilja. Problem društva je općenito niska frekvencija i intenzitet tjelesne aktivnosti kod djece, nedovoljan boravak na zraku, nedovoljna integracija kroz spontane aktivnosti na otvorenom, nedovoljan broj sati kretnje i – nema opravdanja zbog čega bi ovakav obrok bio ikakva podrška djeci koja u najintenzivnijoj fazi rasta i razvoja žive u današnjem društvu.

Danas je konzumacija ovakvih proizvoda preporučena skoro pa nikad – možda praznikom i vikendom.

Ovaj jelovnik nedostatan je na svim nutrijentima osim na energiji. Ne pokriva potrebe ni na vitaminima, ni mineralima, ni proteinima, ni vlaknima ni fitonutrijentima ni aktivnim sastojcima hrane. Jedino čime obiluje su ugljikohidrati i masti, a sami obrok često premašuje dnevne potrebe na kalorijama glavnog jela djeteta u razvoju, a kamoli marende. Nutritivna vrijednost je jako mala, dok je energetska vrijednost bogata.

Što ovakav obrok radi djeci nakon što se vrate na sat? Podiže im inzulin, uspavljuje ih, ruši koncentraciju te ih ujedno dodatno deblja. U ovom jelovniku voća ima uglavnom u tragovima, raznolikosti nema uopće, samo je jedno voće, jabuka – objašnjava nam nutricionistica Dragana Olujić. 

Istraživanje

Hrvatski zavod za javno zdravstvo i Ured UNICEF-a usporedili su podatke o prehrani učenika u osnovnim školama iz 2019. i 2023. godine. Zaključak? Ima pomaka nabolje, ali regionalne razlike i dalje su – prevelike.

Najkritičnije stanje bilježi se u Dalmaciji. Upravo je u Dubrovačko-neretvanskoj, Splitsko-dalmatinskoj i Zadarskoj županiji najmanje škola koje uopće imaju vlastitu kuhinju.

Ni kad je riječ o provedbi smjernica, situacija nije puno bolja – i dalje ih ne poštuju sve škole. Sokovi, na primjer, i dalje su nezaobilazni u 65 posto škola, iako to izravno krši preporuke.

Ipak, pomaci postoje. Bilježi se smanjenje dodavanja šećera u napitke, češće posluživanje nezaslađenih napitaka te veća ponuda voća i povrća.

Danas 22 posto škola u Hrvatskoj svakodnevno nudi voće, dok 23 posto redovito poslužuje povrće učenicima.

Drugim riječima – ide se u pravom smjeru, ali put do ujednačene i stvarno zdrave školske prehrane još je dug, a razlike među regijama previše upadljive da bi se ignorirale.

Odluka o kriterijima i načinu financiranja, odnosno sufinanciranja troškova prehrane za učenike osnovnih škola za školsku godinu 2025./2026.

Vlada Republike Hrvatske donijela je Odluku o kriterijima i načinu financiranja, odnosno sufinanciranja troškova prehrane za učenike osnovnih škola za školsku godinu 2025./2026. U samoj odluci koja je objavljena u Narodnim novinama stoji da prehrana mora biti organizirana u skladu s propisima kojima se uređuju normativi za prehranu učenika u osnovnoj školi i Nacionalnim smjernicama za prehranu učenika u osnovnim školama (Ministarstvo zdravlja, 2013. godine).

U Nacionalnim smjernicama za prehranu učenika u osnovnim školama iz 2013. godine stoji, između ostalog, da su glavni ciljevi školske prehrane: promocija pravilnih prehrambenih navika, sigurnost i usklađenost s propisima, prikladnost obroka u odnosu na potrebe, i to ne samo u odnosu na nutritivne karakteristike recepata i predložene hrane, načina termičke obrade, već i u odnosu na organoleptička svojstva, poštivanje vremena i načina usluga, udobnosti i dostupnosti, razuman odnos između kvalitete i cijene, zadovoljstvo korisnika.

Naglašava se i hrana koju treba izbjegavati: pekarski i slastičarski proizvodi, industrijski deserti, gazirana ili negazirana slatka pića proizvedena na temelju umjetnih bojila i voćnih aroma, čokoladni namazi...

Drugim riječima, sve je već odavno zapisano – i u smjernicama i u zakonskim okvirima. No, između papira i stvarnosti – zjapi ponor. Dok u nekim školama djeca uče što znači raznolika prehrana i kako izgleda tanjur pun boja, u drugima i dalje dan započinje pecivom iz pekare i završava sokom punim šećera.