Posjetili smo gastro-lokalitet u centru Splita za koji ni domaći ne znaju: ‘Teletina, tripice, to ide leva-leva...‘

Nevjerojatno zvuči podatak kako velik broj Splićana ne zna za postojanje jednog od najživopisnijih gastronomskih lokaliteta iz centra grada, u kutku koji živi punom parom. Splićana je tu još uvijek malo, ali zato itekako brojkom prednjače naši otočani i bus putnici na relaciji Zagora, obala, kontinent.

A ako tu tako rado zalaze Bračani, ajde, šalimo se, nemojte se odmah ljutiti, to znači da se na tom malom ugostiteljskom potezu svašta dobro i pristupačno može degustirati. Od nekadašnjeg slijepog crijeva, tamnog prolaza kojeg su domaći u širokom luku izbjegavali, stvorila se zabavna zona u kojoj se dogodilo i ovo čudo. Ono se veže uz brojne strane turiste koji su se upravo na ovom lokalitetu navukli na domaće tripice. Ne može ih se više ni pripraviti koliko ih traže.

Otkrit ćemo vam tajnu, govorimo o našem dobrom starom Pothodniku s Rive, u kojem su se nekada davno stolovali boutique ‘Naftalina‘ i fast food ‘Poma‘. ‘Naftalina‘ u kojoj su u kupovinu dolazilo iz cijele regije je davno zatvorena. ‘Poma‘ je kao u pjesmi sve preživjela. I dan dana se u njoj nudi koncept pečenjare i brze spize. Oko nje su nikli brojni novi objekti koji su jedno vrijeme skroz zaboravljeni prolaz, poveznicu od pazara do Rive, pretvorili u zanimljivu gradsku lokaciju. Vlasnici lokala iz Pothodnika nam priznaju kako se tu već neko vrijeme događa fenomenalna priča. I upravo im je zato i žao da u njoj ne sudjeluje veći broj Splićana.

- Boga ti Isusa u ovom Pothodniku uvik ima pustog svita i smija, ovde se događa veliko otočko i vlaško okupljanje. Jedni čekaju bus neki gore za iza brda, drugi trajekt za bodulsku krajinu. Ovdje se događa velika pomirba dalmatinskog sjevera i juga. A ima i ta jedna harmonika iz Barbe koja se svako malo probudi i označi feštu. Eto zabave, eto fešte, niko nikog najčešće ne zna, ali svi skupa skaču i pivaju – kaže nam u prolazu jedan naš ‘čovk‘.

Veliki make over 

Karte na stol, da vidimo što se to Pothodniku dogodilo? Veliko čišćenje, osvjetljavanje, a onda u zadnjih nekoliko godina i ulazak brojnih malih lokala. Uredili su se unutrašnji i vanjski štekati, prostori. Napravio se veliki make over. Ponudila se se brza hrana za putnike koji žure, tajlandska spiza, marende, kebabi, pizze, ćevape, ali i lešo junetina, bakalar, domaća jela. Ima i dječje radosti, piletine na pusto načina i začina, turistima omiljenih wrapova, tortilja, privlačnih sendviča na katove, cocktaila. Pothodnik je postao dnevni boravak koji živi punim plućima.

Pratimo situaciju u osam jutarnjih sati, gosti će ubrzo početi dolaziti, konobarice i pekačice letaju oko roštilja, reže se kruh, lepinje, tostevi, sendviči. Konobari nose pladnjeve s kavom, netko je već udario po gemištu i polpetama u toču. Živo, je živo, chef Ante Ćosić iza stakala ‘Zalogajnice Barba‘, vidimo ga, hvata tave, lonce, Dina žena mu, trči oko gostiju.

- Svaki dan imamo teletinu i tripice, to ide leva- leva. Ponediljkom je i lešo junetina. Utorak je dan za teletinu s bižima, uskaču tu i sarme, srida je za gulaš, četvrtak pašticada s domaćim njokima, a petak ide crni rižot i bakalar. Bjanko i brujet. A uz njih se još u igru ubacuju i šniceli u toču, pečena teletina, ćevapi s pomfrijem, frigana riba, jetrica, blitva, bržole, još puno toga, i subota nam je radna...

Cijene su do 12 do 14 eura, kažu ljudi da im je to i više nego OK. Kada se sve što se taj dan skuva proda, kod nas nema za sutra, to je oko 4, 5 popodnevnih sati, zatvaramo butigu. Žaj nam je šta puno Splićana ne zna za ovo, šteta, ovde se događa puno lipa priča. Ne znaju da je Pothodnik skroz oživija i da je ovo postalo odlično misto za malo sist s ljudima i uživat – kaže Dina.

Joj da vidite što su oni nešto smišno napravili. Dosjetili su se sva jela fotografirati, i slike staviti na tvrde kartice kako bi stranci lako shvatili što se nalazi na jelovniku. Jer kako ćeš ti njima objasniti što je to junetina na lešo. Ili pašticada. Tko bi im to, ajde, pojasnio što se krije iza naziva tripice.

Neki misle da su to tri pizze, nekima to nije lipo ni čut. Ali kada im pokažeš sliku, a na njoj tanjur obilat da ne može biti obilatiji, onda priče više nema. Onda jedno OK riješi sve. Zašto vam ovo spominjemo? Zato što u moru fancy šmensy često preskupih splitskih restorana, zalogajnica s uvezenom ponudom, više nema onog našeg domaćeg. Recimo naše marende koju svi vole. I da sve okreneš, takvu spizu sve rjeđe u centru grada možeš naći.

Ljudi vole jela na žlicu, vole točeve... 

- Ljudi obožavaju domaću spizu, a otkrili smo kako je ista stvar i sa strancima. Naprosto vole na žlicu, vole točeve, vole taj lipi ukus, tradiciju, spizu naših baka. I pogodili smo s tom ponudom, prezadovoljni smo i jedimo nam je žaj šta ovakvih objekata nema više u centru grada. Stranci kad okuse tu našu tradiciju, dok su u Splitu tu će se vraćat po još. Cijeli Pothodnik je živ, svako ovdje ima nešto za sebe, i za svih ima mista. A ima tu i ova naša harmonika, kada ona iskoči vani to bude fešta. Cili lokal piva. Bude veselje nenadmašno – kaže Dina.

Kada su prije koju godinu ovdje unajmili lokal prvo su krenuli s pečenjarskim proizvodima. Ali vrlo brzo su shvatili kako je bolje imati nešto svoje, nešto čega nema nigdje u blizini.

- Zapitali smo se zašto bi nudili nešto šta svi imaju, uz blagodati naše domaće spize. I tako smo s polako krenuli s novom ponudom. Muž s poslom starta već u tri i po ujutro. Nego kako, treba nahraniti gladne ljude. Mi puno volimo ovo što radimo – kažu nam Dina i Ante Ćosić.

Idemo dalje, redaju se šankovi, mirišu orijentalni začini, Tajland je otvorio vrata, gosti će uskoro stići, uz njih je i kebaberija Porto, na vratima smišna mlada žena, Petra Blažević. Objekt je u obiteljskom vlasništvu, tu rade ona i muž joj. Kaže nam kako je Pothodnik dugo vremena bio u jako ružnom stanju, ali malo pomalo se uz trud ljudi koji su ovdje otvarali prostore, ali i uz pomoć Parkova i nasada, priča skroz okrenula.

- Svatko je svojim dijelom pridonio, i evo napravili smo lijepi kutak. Dolaze nam na otočani i jako nam je drago da su kod nas našli svoje omiljeno mjesto. Ima i puno stranaca, naravno najviše u ljetnoj sezoni. Žao nam je da Splićana nema više. Vjerujemo kako ne znaju da je ovaj prolaz oživio, dobio puno malih štekata. Ne znaju kako svi mi ovdje imamo jako dobru spizu. A i skupi parking također pridonosi tom neznanju – veli Petra.

Da, takla je pravo u bolnu temu. Pitanje skupog parkinga je već dugo nešto što muči vlasnike lokala i dućana iz centra Splita. Kada bi bilo drugačije, više bi njih došlo u grad. Otkrili bi tada i gastronomsku ponudu ne samo Pothodnika već i Pazara. Okusili bi frigaduru u maloj ribarnici na pazaru u kojoj mogu s nogu degustirati panirane girice, trljice, moliće.

Mogli bi sjesti kod Pie Josipe u njen ‘Pulpa juice bar‘. Objekt otvoren prije tri mjeseca odmah je postao turistički hit. Nudi cijeđene sokove, mikseve domaćeg voća i povrća koje Pia radi direktno pred gostima. Uz njim ima i kavice i fenomenalne arancine, a sa zimom koje se s brzo približava, misli krenuti s ponudom zdravih doručaka. Pia je lepršava, puna optimizma. Gledamo zanimljiv detalj u njenom kiosku, zid pun blok naljepnica s porukama. E to su vam recenzije zadovoljnih gostiju.

Antina kultna pečenjara 

- Krenulo je odlično, dolazili su mi domaći, stranci bi čuli jedan od drugoga i tako se broj samo povećavao. Jako sam zadovoljna, ali se malo i pribojavam zime. Krenula sam u ovaj posao slučajno, shvatila sam kako više nigdje ne mogu naći ledene štapiće šta smo ih jeli u djetinjstvu. I rekla sam samoj sebi, idem ih ja početi praviti, pa kako bude. Sve se radi od domaćih namirnica, tako ću nastojati i dalje. Širim i ponudu na zdrave doručke s kruvom, maslom i marmeladom, radit ću i zdravi mousse s domaćim granolama – kaže Pia Josipa.

Ima Pazar još štošta, jednoga "Gudina", koji je već postao kultno mjesto za lipu spizu kada prodavači zatvore banke. Ima i Antu Bartulovića, vlasnika najpoznatije pečenjare s Pazara kod kojeg bi čovjek odmah onom vrućem odojku skinutom taman s ražnja najradije mrknuo hrskavo uho. Ali ne može, izbacio bi nas Ante iz reda, koji dok pečenjara radi nikada ne staje.

U pazarskim smjenama kiosk do njega se zatvorio, Ante je uletio. I već sada tu mladost i starost može sjesti za stol i uživati u pečenim pilićima, svinjskoj koljenici, carskom mesu, panceti, krilcima, crnoj svinji, mrak dobrim pečenim krumpirima. Ovo je već legendarna pazarska postaja.

- Tu sam 26 godina, nahranio sam pečenim pilićima barem tri Splita. Ljudi vole sve, u zadnje vrijeme panceta i carsko meso su hit, pogotovo turistima iz Kine i Koreje. Mi imamo našu domaću vjernu klijentelu koja zna kako će nas naći uvijek na ovom istom mistu u iste ure. Roštilj je uvijek spreman -veli Ante.

Ne znamo kako vi, mi smo ogladnili.