Razdoblje od kraja 19. do sredine 20. stoljeća obilježilo je jedno od najmasovnijih iseljavanja u hrvatskoj povijesti. Dalmacija, iscrpljena siromaštvom i posljedicama filoksere koja je opustošila vinograde, više nije mogla prehraniti svoje stanovništvo. Tisuće su obitelji tada napustile domovinu i otisnuti se prema Južnoj Americi.
Najveći val iseljavanja događa se od 1880. do 1914., kada se mladići iz Brača, Visa, Hvara, Korčule, neretvanskog kraja i Imotske krajine ukrcavaju na brodove za Argentinu, Brazil, Čile i Urugvaj. Tamošnje države nudile su zemlju, povoljne kredite i posao, jer su željele izgraditi moderne ekonomije na leđima europskih radnika. Lančana migracija bila je snažna: jedan uspješni iseljenik javljao bi kući da je našao posao, i cijela bi obitelj polako odlazila za njim.
Drugi veliki val uslijedio je između dvaju ratova, kada su gospodarske krize i politička nestabilnost u Kraljevini SHS potaknuli nove odlaznike. Treći val, nakon 1945., donio je drugačiji profil emigranata, političke izbjeglice i ekonomske radnike koji su novi početak tražili u Čileu i Argentini.
U tim dalekim zemljama Hrvati su osnivali gradiće, radili u rudnicima, trgovini, brodogradnji i poljoprivredi. Danas potomaka tih iseljenika ima na stotine tisuća i prilično su dobro povezani.
Njihovi potomci generacijama su živjeli na drugom kontinentu, ali recentna ekonomska i socijalna kriza u zemljama poput Argentine i Čilea počela je mijenjati trendove. Sve veći broj mladih, fakultetski obrazovanih potomaka hrvatskih iseljenika, odlučuje potražiti novu priliku u domovini svojih predaka.
Znatnu ulogu u ovom procesu odigrale su i stipendije Ministarstva demografije i useljeništva, koje potomcima hrvatskih iseljenika omogućuju učenje hrvatskog jezika i upoznavanje kulture u okviru sveučilišnih programa diljem Hrvatske. Ove godine, među dodijeljenim stipendijama, značajan broj mladih odlučio je svoje korake usmjeriti upravo prema Splitu.
Magnet za povratnike
Sveučilište u Splitu i Centar za hrvatske studije u svijetu Filozofskog fakulteta postali su pravi magnet za povratnike. Programi koji spajaju jezičnu edukaciju, upoznavanje kulturne baštine i studentski život pružaju mladima ne samo znanje, nego i mogućnost da se trajno nastane u Hrvatskoj.
Centar za hrvatske studije u svijetu osnovan je 2007. godine kao ustrojbena jedinica Filozofskog fakulteta u Splitu te uskoro slave 20 godina postojanja Centra. Osnovao ga je prof. dr. sc. Boris Škvorc, koji je kao znanstvenik povratnik došao iz Australije, sa Sveučilišta Macquarie u Sydneyju, odakle su bili i njihovi prvi polaznici. Tada se vjerojatno nije mogao ni nadati da će samo ove godine Centar pohađati čak 140 polaznika, među njima više od trećine djece potomaka hrvatskih iseljenika koji se uglavnom žele i nastaniti u Hrvatskoj.
Osnovna je zadaća Centra od samoga osnutka do danas u prvom redu poučavanje hrvatskoga jezika kao inoga te upoznavanje polaznika s hrvatskom kulturom, civilizacijom i povijesti. Osim poučavanja, zadaća je i znanstveno proučavanje i očuvanje hrvatskoga jezika i kulture i izvan granica Hrvatske.
Centar je poslije prof. dr. sc. Škvorca vodio prof. dr. sc. Aleksandar Jakir, zatim prof. dr. sc. Marita Brčić Kuljiš, prof. dr. sc. Jagoda Granić, a naša sugovornica dr. sc. Josipa Korljan Bešlić ga vodi od 2024. godine. Od samog osnutka Centra, s njom tamo radi i kolegica dr. sc. Helena Burić, a treća stalno zaposlena nastavnica je Ina Bilonić, lektorica.
U radu im pomažu i vanjski suradnici, a to su u ovom semestru Nevena Čudina Turčinov, Marin Slugan i Jelena Kurtović, sve bivši studenti splitskog Filozofskog fakulteta. Kako navodi voditeljica Centra, svi se nastavnici redovito usavršavaju, znanstveno proučavaju problematiku inojezičnoga hrvatskoga, sudjeluju na konferencijama i objavljuju stručne i znanstvene radove. Ona i Helena Burić također su i autorice udžbenika hrvatskoga kao inoga jezika za početnu razinu učenja "Prijeđimo na ti", koji je tekstovima i likovima prilagođen upravo njihovim polaznicima u Splitu.
Interes samo raste
– Broj polaznika se od samih početaka rada Centra do danas mnogostruko povećao. Kada smo tek počeli raditi, imali smo možda desetak, petnaestak polaznika. U ovom semestru neki od CEHAS-ovih programa upisalo je oko 140 polaznika – govori nam Josipa Korljan Bešlić, voditeljica Centra.
Njihovi se polaznici mogu podijeliti u 3 kategorije: individualni polaznici – sve osobe koji su neizvorni govornici hrvatskoga jezika, trenutno žive u Splitu ili okolici i žele naučiti hrvatski jezik ili poboljšati svoje znanje jezika. U ovoj je kategoriji najviše polaznika iz europskih zemalja, Ukrajine i Sjedinjenih Američkih Država. U ovom ih je semestru tridesetak. Druga su kategorija studenti na razmjeni (najčešće Erasmus), s bilo koje sastavnice Sveučilišta u Splitu, koji žele učiti hrvatski jezik i kulturu i za koje je taj program besplatan. Njih u ovom semestru imaju pedesetak.
– Treća kategorija su stipendisti Ministarstva demografije i useljeništva, kojih je u ovom semestru 56. Stipendiju Ministarstva demografije i useljeništva za učenje hrvatskoga jezika i kulture u Republici Hrvatske mogu dobiti hrvatski iseljenici, potomci hrvatskih iseljenika i članovi njihovih obitelji koji se prijave na javni poziv Ministarstva, a koji podrazumijeva dodjeljivanje stipendije na jednom od šest sveučilišta u Hrvatskoj: u Zagrebu, Splitu, Rijeci, Osijeku, Zadru i Puli. Pristupnici sami biraju grad u kojem žele učiti. Ove je godine dodijeljeno ukupno 260 stipendija – pojašnjava nam Korljan Bešlić.
Program stipendiranja krenuo je još 2013. godine, kada je Državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske počeo dodjeljivati prve stipendije. Od 2024. godine program je dio Ministarstva demografije i useljeništva, čiji je cilj da stipendisti steknu iznimno važne jezične kompetencije za uspješno uključivanje u društveni i gospodarski život u Republici Hrvatskoj, da se upoznaju s hrvatskom kulturom te osnaže identitet i hrvatsko zajedništvo. Krajnji je cilj, naravno, privlačenje iseljenih Hrvata na povratak u domovinu.
– Naši stipendisti uglavnom dolaze iz zemalja Južne Amerike, najviše iz Argentine, Čilea, Bolivije i Perua. Nekoć davno njihovi su predci odlazili u Južnu Ameriku, a danas se oni vraćaju k nama i želja im je ostati živjeti ovdje, u zemlji svojih predaka. Kao glavne razloge zbog kojih žele ostati živjeti ovdje, osim zova korijena i hrvatskog identiteta, navela bih lošu ekonomsku situaciju u zemljama Južne Amerike i pitanje sigurnosti. Kada ih pitam što im se najviše sviđa u Splitu, jednoglasno na prvo mjesto stavljaju sigurnost. Sretni su što mogu šetati gradom i kada padne noć i nimalo se ne osjećaju nesigurnima. Osim sigurnosti, tu je i naša klima, lijepa priroda i, kako to oni zovu – "polako" način života.
Moram reći da je i njihov mentalitet dosta sličan našem i vrlo se brzo uklope i integriraju u društvo. Uglavnom su to mladi ljudi između 20 i 30 godina, iako imamo i starijih osoba, pa čak i cijelih obitelji koje su se odlučile preseliti u Split i u zemlji svojih predaka početi novi život. Većina ih radi, često u zanimanjima koja nemaju veze s njihovim obrazovanjem, a mnogi su fakultetski obrazovani, no odlučni su u naumu da si ovdje stvore život. Imamo i primjere nekih uspješnih poduzetničkih priča koje su krenule upravo od naših stipendista – navodi naša sugovornica.
Ona nema točan podatak koliko ih zaista i ostane u Hrvatskoj, ali smatra da je takvih od 30 do 40 posto.
Teško do posla
Cijeli program, ako netko želi završiti sve jezične razine, traje 4 godine. Neki završe jedan semestar ili godinu, vrate se kući, pa se opet prijave za stipendiju i opet dođu. Neki su cijelo vrijeme ovdje, uče jezik, rade i žele ostati. Najveći im je problem pronaći stalni posao, a ni skupe najamnine stanova im ne idu u prilog. Dio ih ima hrvatsko državljanstvo, a dio ih radi na tome da ga stekne, ali svi na njega imaju pravo. Sam postupak traje oko godinu dana.
Što se tiče samog hrvatskog jezika, Josipa Korljan Bešlić potvrđuje da hrvatski jezik zaista jest težak za učenje, ali mnogi koji su uspješno završili program i ovladali hrvatskim jezikom dokaz su da je moguće.
– Najteži su im svakako padeži, svršeni i nesvršeni glagoli, vokabular. Problem je i što ih poučavamo hrvatski standardni jezik, a na ulici čuju dijalekt pa nerijetko poučavamo i standard i dijalekt. Često me pitaju što znači nešto što su čuli na ulici. S aspekta lektora mogu reći da je rad s njima izvanredan jer su iznimno motivirani. Ta uklopna i uporabna motivacija kod njih su jako izražene, što čini rad u takvim grupama nevjerojatno ugodnim i poticajnim. Uvijek ih nastojimo uključiti i u društveni život pa organiziramo za njih različite susrete, posjete kulturnim institucijama, radionice. Terenska nastava je integralni dio našeg programa jer nam je naglasak na komunikacijskoj kompetenciji i živoj uporabi jezika, što upravo na takvim događanjima možemo dobro razvijati. Mi kao lektori zaista dajemo puno od sebe, ali sve nam se to i vraća – tvrdi Josipa Korljan Bešlić.
Za nju kao lektoricu nema bolje nagrade nego kada susretne nekog bivšeg polaznika i razgovara s njim na hrvatskom jeziku.
– To je ono što mene najviše motivira – poentira.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....