Lana Roje Miličević diplomirana je pravnica i sveučilišna specijalistica prava djece. U slobodno vrijeme bavi se Ashtanga jogom, obožava duge šetnje, društvene igre, putovanja i internet, posebno inspirativne podcaste. I to vam sve može zvučati kao da se Lana predstavlja prije nego što je Krešo "prožvače" u "Potjeri", no zapravo bi vam trebalo zvučati kao da Lana upravo u koloseumu skida svoju gladijatorsku kacigu i otkriva svoj pravi identitet…
"Moje ime je Lana Roje Miličević…"
No Maximus, ispričavamo se, Lana nije oduvijek bila gladijator koji se bori za djecu. Lana se prvo morala dobro upoznati sa svijetom kako bi mogla pomagati djeci da u toj šarenoj divljini ostanu sigurni.
Kako je tekao vaš profesionalni put?
– Još od vremena studija počela sam raditi u različitim vrstama medija, od novina do televizije, kao novinarka, voditeljica, urednica... Novinarstvo je toliko dinamičan i zanimljiv posao da sam se u njemu zadržala puno duže nego što sam planirala. Počela sam upravo u "Slobodnoj", izvještavajući o ponudi na pazaru i peškariji, pretpostavljam kao i većina mladih novinara u to vrijeme…
– Nakon toga sam deset godina radila kao pravna savjetnica u Agenciji za elektroničke medije i tu sam se upoznala s temom medijske pismenosti, odnosno pozitivnih i negativnih utjecaja interneta. Sada o toj temi držim predavanja i radionice za djecu i odrasle. Hobi mi je pisanje priča za djecu. Do sada sam objavila tri knjige: "Lina i Jež", "Rive na drveću" i "Priče Gospodina Interneta".
Autorica ste popularne i korisne knjige za djecu "Priče Gospodina Interneta". Što vas je navelo na pisanje?
– Lakše bih nabrojala što nije, nekako je sve vodilo u tom smjeru. Svakodnevni izazovi s internetom koje prolazim sa svojom kćerkom (10 godina) i priče drugih roditelja i djece. Šarolik je spektar tih anegdota, a zajedničko im je da pokazuju koliko smo svi skupa ovisni o našim digitalnim uređajima. Kao što kaže Gospodin Internet u knjizi: "Ja sam najlukaviji lopov na kugli zemaljskoj. Kradem tvoje vrijeme, ali na tako šarmantan način da mi je krađa unaprijed oproštena." Osim toga, htjela sam spojiti svoj posao, struku i hobi kako bih kroz knjigu djeci ponudila ono najbolje od sebe. Hvala mom izdavaču Iris Illyrica bez kojih bi moji tekstovi ostali samo dokument u Wordu. Beskrajno sam im zahvalna što su prepoznali i objavili knjigu.
– I onda se priča zakotrljala; po knjizi "Priče Gospodina Interneta" napravljena je kazališna predstava "S one strane interneta". Hvala redatelju Igoru Baksi i cijelom timu Malog teatra iz Zagreba. Premijera je bila u Kazalištu KNAP u Zagrebu, u rujnu. Za sada se prikazuje uglavnom po školama na širem zagrebačkom području. Veseli nas što je predstava "S one strane interneta" izabrana u selekciju festivala Mali Marulić. Velika nam je čast što smo uvršteni na jedan od najznačajnijih kazališnih festivala za djecu i sretni smo što će i publika u Splitu imati priliku pogledati predstavu.
Koji su ciljevi knjige?
– Kroz deset priča obrađene su teme ovisnosti o videoigrama, komunikacije s nepoznatim osobama na internetu, elektroničkog nasilja, opasnih izazova na društvenim mrežama, nerealnih ideala ljepote, konzumerizma, lažnih vijesti, ali i primjera pozitivnog korištenja interneta i svih dobrih stvari koje nam pruža. Cilj mi je bio da se djeca prepoznaju u pričama i da ih to potakne da ispričaju neka svoja iskustva i osjećaje vezane za internet. Baš poput djevojčice u knjizi, mnoga djeca dožive neku vrstu cyberbullyinga u npr. razrednim WhatsApp grupama i nikome ne kažu koliko ih je to povrijedilo.
– Zbog toga je bitno poticati tu komunikaciju roditelj – dijete, slušati ih i ne osuđivati kako bismo povećali šansu da će nam se povjeriti ako im se dogodi nešto loše. Knjiga se na kraju svakog poglavlja obraća i roditeljima jer sam htjela potaknuti da je zajedno čitaju i komentiraju. Htjela sam i da se djeca zabave čitajući, da poruke do njih stignu u šaljivom i nepretencioznom tonu, a samo mali čitatelji mogu reći jesam li u tome uspjela.
Zanimljivo je što knjiga sadrži i "smjernice" za roditelje. Koje su najveće greške vezane za internet koje roditelji, po vama, čine?
– Svi ponekad griješimo, pogotovo kad smo pod pritiskom svakakvih problema i obveza. Važno je to osvijestiti i ponekad zastati, pitati dijete: "Što je to što gledaš? Možeš li mi objasniti, pokazati?" I mi trebamo učiti od njih i nekako se naći "na pola puta" između ta dva generacijski udaljena svijeta. Pomoć su i aplikacije za roditeljsku kontrolu kojima se može ograničiti vrijeme korištenja i vrsta sadržaja. Nekad i mi trebamo ugasiti svoje mobitele i reći: "Ovo je vrijeme samo za nas." Primjer ipak govori više od 1000 riječi. Super je i tzv. "digital detox" – čišćenje uređaja od svih nepotrebnih aplikacija, obavijesti, notifikacija i svega ostalog što nas samo zamara, oduzima vrijeme, a da nam pritom ne donosi nikakvu korist niti dobar osjećaj.
Održavate i radionice kojima kod djece podižete svijest o sigurnom ponašanju na internetu. Jesu li djeca svjesna koliko internet može biti opasan?
– Svjesni su uglavnom nekih opasnosti u teoriji. Problem je što svakodnevno stižu novi izazovi, aplikacije, igrice i slično. Nažalost, često lekciju doista naučimo tek kad se opečemo na vlastitoj koži. I mi odrasli ponekad "nasjednemo" na prijevare u online kupovini, krađu identiteta, osobnih podataka i slično, pa kako onda ne bi djeca.
– Inače, radionice "Like za mudar klik" provodim u suradnji s Centrom za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata Split, a financira ih Agencija za elektroničke medije. Do sada smo održali više od 50 radionica po osnovnim školama na širem splitskom području, a nastavljamo iduće školske godine.
Planirate li možda napisati još knjiga sa sličnom svrhom? Možete li otkriti neki detalj vašeg plana o kojem niste prije javno govorili?
– Voljela bih i dalje pisati za djecu, osobito o temama vezanim uz internet, ali ništa ne planiram. Kad se dogodi onaj trenutak inspiracije koji svi pisci znaju i priželjkuju, pretvorit ću ga u pisanu riječ. To je ono najljepše kod hobija – nema "moranja" ni pisanja "reda radi". Jednako mi je važno da meni sam proces pisanja bude zabavan kao i to da se djeci ono što napišem svidi. Također bih voljela proširiti opseg svojih predavanja i radionica na sve dobne skupine i lokacije koje za to pokažu interes. I ovim putem pozivam sve zainteresirane da se jave...
Što svaki roditelj može napravit da bi koliko-toliko zaštitio dijete od štetnog utjecaja interneta?
– Najvažnije je poticati otvorenu i redovitu komunikaciju o onome što dijete doživljava u virtualnom svijetu te pokazati interes za ono što njih zanima. Kad djeca imaju osjećaj povjerenja da se mogu obratiti roditeljima ako im se dogodi neki problem, sve je lakše. Također, trebamo se i sami educirati o medijskoj pismenosti te poticati i djecu na razvijanje kritičkog mišljenja. Korisno je imati jasan dogovor o tome koliko dijete dnevno može vremena provoditi uz ekrane te poticati dobre i korisne sadržaje.
Jednako je važno razmisliti što im mi, svojim navikama korištenja medija, poručujemo.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....