"Thomas Crowley Irac rođen je kao Irac, ali je poginuo kao Hrvat" reći će za ovog ratnika njegovi suborci koji su organizirali dirljivu komemoraciju povodom 30. obljetnice Irčeve smrti.
Prekaljeni ratnik koji je pristupio postrojbama HOS-a u jesen 1991. godine prošao je brojna ratišta i bitke Domovinskog rata, ali nažalost, tragično je skončao u minskom polju pri kraju rata vraćajući se iz izviđanja 10. lipnja 1995. godine na Južnom bojištu.
U Hrvatskoj je zato stekao poštovanje koje, pokazuju djela njegovih suboraca, ne blijedi s godinama. U danima pred samu godišnjicu smrti na splitski aerodrom Sveti Jeronim sletjela su trojica njegovih sinova sa svojim suprugama. Njegova udovica, zbog svoje visoke starosti i osjetljivog zdravlja nije mogla odvažiti se na prekooceansko putovanje te je ostala u Južnom Africi kamo je Thomas odselio iz Irske. Trevor, Patrick i John u pratnji veterana IX. bojne HOS-a u ponedjeljak su posjetili očev grob na Lovrincu, položili vijence na spomenik poginulim hosovcima u ulici Ruđera Boškovića te pred obližnjim muralom oslikanim u čast njihovog pokojnog oca. Pripadnici Torcide su bakljadom i pjesmom Moja Domovina pred muralom dali svoj obol odavanju počasti Thomasu Crowleyu.
Važno je napomenuti da je ovo prvi put (osim u slučaju Johna koji je Hrvatsku jednom posjetio prije deset godina) da su sinovi posjetili grob svojeg oca, a budući da su rođeni u rasponu od 1980. do 1988. godine njihova sjećanja na Thomasa su vezana samo uz najranije djetinjstvo. Zato dirljivost i emocionalnu nabijenost ovih događaja nije moguće u potpunosti prenijeti riječima.
Ipak, vrijedi pokušati. Njegovi sinovi povjerili su nam svoja razmišljanja u trenucima obilježenima tugom, ali i srećom što žrtva njihovog oca nije zaboravljena.
- Neopisivo sam sretan što imam priliku doći ovdje sa svojom obitelji i posjetiti očev grob. Jako smo ponosni na ono što je učinio za Hrvatsku i hrvatski narod. Bio sam četverogodišnjak kada sam posljednji put vidio svojeg oca. Njegove posljednje riječi koje mi je uputio bile su "volim te i brzo se vidimo". Da je umro saznao sam tek kao dvadesetogodišnjak. Pripadnici HOS-a uspjeli su nas pronaći preko društvenih mreža te nam saopćiti da je naš otac umro kao pripadnik Hrvatske vojske krajem Domovinskog rata - rekao nam je John Crowley koji je jedini od braće prije desetak godina posjetio Hrvatsku.
Za razliku od Johna, Trevoru je ovo prvi put da je posjetio grob svojeg oca što je izazvalo, kako je sam ustvrdio, nalet emocija za koje nije ni znao da su u njemu.
- Uvijek sam se potajno nadao da je živ pokušavajući naći neko racionalno objašnjenje za činjenicu da ga nema i da nam se ne javlja. Kada smo maloprije bili na groblju i kada sam vidio njegov grob neke stvari za koje nisam ni znao da su zakopane duboko u meni su jednostavno izletjele. Bile je jako emocionalno i nisam se mogao kontrolirati. Kada sam ga zadnji put vidio molio sam ga da ne ide opet u ratne pustolovine, ali on me samo zagrlio i rekao "sve će biti u redu, ne brini" - povjerio nam se Trevor.
Za razliku od svoje braće, Patrick nema sjećanje na svog oca.
- Svog oca nažalost se ne sjećam. Rođen sam 1988. godine, bio sam premalen kad je otac otišao u rat iz kojeg se nije vratio. U trenutku kad je umro imao sam sedam godinu. Ali kad vidim koliko poštovanja uživa ovdje i s kolikim poštovanjem prema njegovoj uspomeni se odnose svi ovi ljudi osjećam se sretno jer shvaćam da je umro za ono što je volio, a to su Hrvati - bio je emocionalan Patrick.
O svom suborcu biranim riječima govore i bivši pripadnici IX. bojne HOS-a.
- Bio je majstor za mine, ali nesreća je htjela da pogine od mine koju je sam postavio u Popovom polju godinu i po ranije. S njim su tu bila i četvorica hosovaca koji su ranjeni. Pošto su kao obitelj profesionalnog vojnika živjeli pod drugim imenima, bilo je teško, skoro pa nemoguće stupiti u kontakt s njima. Jedan naš suborac koji danas živi u Švicarskoj uspio je preko društvenih mreža pronaći njegove sinove te smo ih tako obavijestili o sudbini njihovog oca i ove godine uspjeli organizirati njihov dolazak u Hrvatsku - rekao nam je Mićo Ćuk.
Centralni dio komemoracije odvio se u utorak. Irčevi potomci zajedno sa veteranima IX. bojne HOS-a i ostalim poštovateljima uspomene na Thomasa Crowleya okupili su se u crkvi svetog Ante na Poljudu gdje se održala misa zadušnica. Potom se, u organizaciji Muzeja Domovinskog rata Split, otvorila izložba ratnih fotografija.
Uslijedili su svečana akademija i prikazivanje dokumentarnog filma o djelovanju IX. bojne HOS-a u dupkom punom domu HV Lora. Među brojnim prisutnima tu su bili Marko Skejo, ratni zapovjednik i predsjednik Udruge IX. bojne HOS-a Rafael vitez, zapovjednik obrane Škabrnje Marko Miljanić, general Rahim Ademi, HDZ-ov Stipe Čogelja, Igor Štimac, Josip Šimunić i drugi.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....