Moga dragog kolegu Srđana Kaića koji nas je napustio u 74. godini, u mladosti su zvali Pirja. A zašto? Je li mu tata možda bio vlasnik vinarije koji je tjerao svoga sine da pretače plavac mali u botilje i bidune? Na, sačuvaj bože, tata mu je bio novinar, i to ugledan, što iz današnje perspektive, kad se na medijske poslenike većinski gleda kao na crve, može zvučati neobično. Srđan je prozvan Pirja jer je bio ljevak, a njegovi prijatelji, očito, nisu bili na „ti“ s pravopisom, pa je ljevak prvo postao lijevak da bi onda dobio topli zavičajni štih i pretvorio se u pirju.
Tek što je navršio dvadesetu, Pirja je osijedio, što ga, razumljivo, nije naročito razveselilo. A onda ga je netko pokušao utješiti starom narodnom mudrošću da oni koji se rano zabijele, nikada ne oćelave. Nije dugo prošlo, a on je počeo gubiti kosu. S iznimkom kraće faze kad se nije mogao dovoljno zasititi, pa su ljudi govorili da je u jednoj osobi utjelovio i Srđana i Bucu (ako se više itko sjeća toga pjevačkog tandema iz Dubrovnika), veći dio života njegovao je isposnički look: visok, mršav, sijede brade, s čelom koje ja završavalo visoko na tjemenu i bijelim uvojcima koje je puštao da padaju niz vrat. Ukratko, sličio je umirovljenom hipiju.
S druge strane, njegova osebujna narav nije mogla biti u većem raskoraku od one kakva se očekuje od „make love, not war“ tipova. Bio je samo utjelovljenje glagola grintati. Kad mu nešto nije bilo po volji, a dnevno je takvih prilika bilo između 258 i 347, planuo bi kao šibica, a onda detonirao kao bomba velike razorne moći. Pritom, njegovi bjesovi nikoga nisu mogli uplašiti, niti se zbog njih itko mogao naljutiti. Onaj tko bi mu se našao na putu, samo bi slegnuo ramenima i uživao u teatarskoj izvedbi, kao da je platio ulaznicu pa sada gleda neku mediteransku komediju u izvedbi nacionalnog dramskog prvaka.
Srđanov otac zvao se Duško, a svog se izvornog, sefardskog prezimena Kajon, odrekao da bi u ratu sačuvao živu glavu. Bio je velika novinarska faca, dugogodišnji Tanjugov dopisnik iz Rima, pa je i sina uspio inficirati svojim zanatom. Srđan je počeo u gradskoj rubrici „Slobodne“, nastavio u „Nedjeljnoj Dalmaciji“, gdje je u drugoj polovici osamdesetih, kad je taj tjednik bio na tiražnom vrhuncu, dogurao do položaja zamjenika glavnog urednika, premda je cijeloga života bio uredno cijepljen od bilo kakve ambicije i klonio se istaknutih funkcija.
Nakon što je novinska kuća „Slobodna Dalmacija“ izručena Miroslavu Kutli, dao je otkaz, neko vrijeme radio kao splitski dopisnik „Vjesnika“ (sigurno ste čuli za taj list, nekidan mu je izgorio neboder), da bi onda prešao u „Feral Tribune“, gdje je godinama radio u tri svojstva: kao pisac, redaktor i urednik. Početkom novoga milenija, vratio se u „Slobodnu“, iz koje je prije petnaest godina otišao u mirovinu.
Nikada nisam uspio shvatiti kako je čovjek tako kratkoga fitilja i delikatnih živaca uspijevao sačuvati jobovsko strpljenje kad god je trebalo prostudirati kubik-dva dokumenata i onda kao knjigovodstveni forenzičar razlučiti bitno od nebitnog. U sve tri novine u kojima smo zajedno radili on je bio taj kojemu su u ruke dolazile istraživačke teme zaokupljene delikatnim malverzacijama. Kroz šikaru brojki i slova probijao se s elegancijom i lakoćom, bez mačete, samo s crvenom kemijskom olovkom, uspijevajući shvatiti ono što nama ostalima bez njega nikada ne bi ušlo u glavu, i onda prirediti odnosno napisati materijal koji će se čitati kao napeti triler.
Srđan nije bio samo besprijekorni zanatlija starinskoga kova, nego i čeljade armiranog integriteta. Nepopustljiv prvo prema samome sebi, pa onda i prema drugima, branio je svoja načela pod svaku cijenu. A bogami se te cijene lijepo naplaćao u svojoj karijeri i životu. Pa šta! – sad bi mi odbrusio da se može naviriti preko mojih leđa i pročitati što o njemu pišem. Jer, kao što je bez kolebanja ulazio u bitke u kojima ne može pobijediti, tako nije htio pristati ni na ulogu žrtve koju treba sažalijevati. Bio je jedan od najuspravnijih ljudi koje sam imao čast poznavati. Jarbol, a ne Pirja!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....