Jakovu Bagi tek je trinaest godina. Učenik je sedmog razreda imotske Osnovne škole "Josip Vergilij Perić". Solidan je učenik, iako skromno kaže da bi mogao biti i bolji. No, ono što je ovaj dječak napravio – i što i dalje neumorno čini – može služiti kao primjer mnogim mladim ljudima, ali i odraslima.
Jakov živi u zaseoku Bage, na samom istočnom rubu imotskog prirodnog bisera, Modrog jezera. Praktički s prozora svoje sobe svakodnevno promatra čari i ljepote jezera. Upravo je zato u četvrtak, uoči uskrsnih blagdana, pozvan u Gradsku vijećnicu. Gradonačelnik Luka Kolovrat uručio mu je zahvalnicu i prigodne darove, među kojima se istaknuo dres NK Imotskog s motivom Modrog jezera.
Da je prijem imao veliku težinu, svjedoči i dolazak Domagoja Lažete, ravnatelja županijske ustanove "More i krš", koji mu je također uručio darove. Na prijemu su bili i pročelnica za komunalne djelatnosti Marija Mustapić te pročelnik Ureda gradonačelnika Mijo Zidar. Bila je to, rekli bismo, "jaka ekipa" Grada i struke za jednog mladog sugrađanina. No, priznanje je itekako opravdano.
Čelična volja
Povod ovoj časti je Jakovljevo sudjelovanje u dosad najvećoj akciji uređenja Modrog jezera. U tjedan dana iz zaštićenog spomenika prirode izvučeno je više od tri tone željeznog, drvenog i ostalog otpada. Jakov je svaki dan aktivno sudjelovao, spuštao se u jezero, nosio otpad na sabirno mjesto i pomagao ostalim sudionicima da ne promakne nijedan bačeni komad.
– Jakov je zaista pravi primjer ekološki osviještenog dječaka. On ne samo da voli jezero u čijoj blizini živi, već ga je i prije ove akcije samoinicijativno čistio. Ovo je samo mala zahvala za sve što radi u zaštiti prirode – izjavio je gradonačelnik Kolovrat.
Što jednog dječaka vuče da sate odmora i igre zamijeni napornim izvlačenjem smeća iz dubina jezera? Jakov je, zapravo, preteča velike akcije u kojoj su kasnije sudjelovali volonteri, Hrvatske šume, Planinarsko društvo Imotski, HGSS i komunalne službe.
– Ma ne znam odakle bih počeo. Meni je jezero ispred kuće. S njim se budim i idem spavati, a ljeti sam svaki dan na kupanju. Kako se spuštamo od naših kuća niz sipinu do vode, pala mi je ideja na pamet. Moj prijatelj i susjed Ivan Mustapić i ja odlučili smo čistiti put kojim prolazimo, ali i dio lijevo i desno od njega. Bilo je tu svega: lima, željeza, guma, plastike, starih stolica... Tko je to bacio, baš nije volio jezero – priča nam Jakov.
Najmlađi i najvrjedniji ekolog
Jakov nastavlja nevjerojatnu priču o upornosti.
– Prošlo ljeto proveli smo cijele praznike čisteći. Od ušteđevine smo kupili konope. Zakačili bismo predmet i vukli ga uzbrdo preko žala i kamenja do vrha jezera. Jednu veliku, zahrđalu željeznu oblogu kamiona izvlačili smo svaki dan po nekoliko sati – punih 26 dana! Ja bih vukao, a Ivan bi podizao ako zapne za kamen. Dizali smo se u pet ujutro da preduhitrimo vrućinu. I onda, 27. dan, dođemo je konačno izvući na vrh, a nje nema! Preko noći skliznula natrag nizbrdo. Trebalo nam je još dvanaest dana da je opet izvučemo. Nitko nije bio sretniji od nas dvojice kada smo uspjeli – priznao nam je.
Dvojica dječaka tako su sama izvukla oko pola tone željeza, koje je kasnije odvezlo komunalno poduzeće. U posljednjoj velikoj akciji, Jakovu se pridružila i susjeda Marija Mustapić iz gradske uprave. Iako Ivan ovaj put nije mogao biti tu, Jakov je radio za obojicu, pokazujući radnicima gdje se točno nalazi otpad skriven među stijenama.
– Najdraže mi je kad mi roditelji kažu svaka čast. To mi daje volju da i dalje čistim – zaključuje Jakov, zasigurno najmlađi i najvrjedniji imotski ekolog.
Zahvala Grada doista je otišla u prave ruke. Jakov Bago nije samo očistio obalu – on je očistio obraz svima onima koji su godinama nemarno bacali otpad u imotski biser.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....