Arapi imaju naftu, a Civljane još bolje i dragocjenije – vodu. Jer džabe je Arapima nafta kad je sve oko njih suho i bezvodno pa moraju naftu davati da bi kupovali vodu. Koje kod nas ima u izobilju. Gdje god zakopaš, šikne izvor! Imaš ih ovdje kod nas, kažu, službeno 32, i ko zna koliko još onako! Pored one punionice izvorske vode "Cetina"! – veli nam Nikola Barišić, naš sugovornik iz Civljana u izbornu nedjelju, koji je u 49 godina radnog staža obišao i Njemačku i bivšu Jugoslaviju radeći, pa se sad, otkako je 2012. otišao u penziju, skrasio u svojim Civljanima.
– Meni nema ljepšeg kraja na svijetu! Evo, reci sam, ovdje skoro da nema kuće a da nema svoj izlaz na rijeku, na Cetinu, koja ovdje izvire kod nas na sto mjesta, pa vijuga dalje sve tamo do Omiša! Ovo je raj na zemlji! Ja sam se ovamo vratio odmah, sedmi dan kako sam dobio papire za penziju. I uživam, ja i moja Jeka. Imamo svi nešto vrta, nešto voćnjaka, sadim, plijevim, okopavam, navrćem, kosim... Ja sam zadovoljan za svojih 78 godina! Što više da tražim? – veli nam Nikola, sretan što se napokon riješio trke za dinarom, kunom, markom i eurom. Dosta je bilo! Sad je najsretniji kad mu dođu djeca i unuci iz Njemačke – četiri puta godišnje obavezno – pa se svi skupe. "Obitelj je sve! A sve drugo je ništa!"
I kako da ja sad, nakon ovih riječi pravog i poštenog Nikole, kažem kojim dobrom sam došao u Civljane, da sam došao zbog izbora, politike, da tražim Slavka Četnika na listi HDZ-a, oko kojeg se uzbunio "ceo region" – čuo je on, kako nije, i za njega, "njemu ti je kuća dolje, malo dalje". Gdje neće čuti kad su sve novine i portali pisali, ali za njega kao da nisu. Politika ga ne zanima niti se njome bavi!
Njega više zabrinjava što je baš mislio nabaviti pčele, a čuo je da se pojavila neka gadna bolest – varoa, e ta! – pa ga malo pokolebala.
– Na glasanje jesam išao, to je dužnost, ali i prilika da se vidiš malo sa svijetom, jer ovdje nema baš puno prilika za druženje. Dođe nešto svijeta preko vikenda, bacimo malo i na balote. I to ti je sve! A šteta! Jer ovakve ljepote malo gdje ima! Pametni ljudi kažu da se čak tri klime ovdje miješaju! – kazuje nam naš Nikola.
Ali nama nije sveta, nego radna nedjelja, moramo mi dalje, do kuće Slavka Četnika, koja je zadnja u zaseoku. I ona je prvi red do Cetine, lijepa, bijela. No zatvorena je, ispred nje nema nikoga, vrata od dvorišta su zaključana. Navratit ćemo poslije.
‘Neću se slikat, i gotovo‘
U općini u kojoj se tri klime miješaju i tri su biračka mjesta, a dvije liste – jednu nosi HDZ-ov Ante Gutić, koji je ujedno i kandidat za načelnika, a drugu nosi Sanja Bjelobrk, koja je isto tako kandidatkinja za načelnicu, a ima i svoju Nezavisnu listu. O njoj je prije četiri godine pisao kolega Mladen Nejašmić, u Slobodnoj Dalmaciji, kada je zajedno s mužem Dragonom otvorila pogon za šivanje kućnog tekstila baš u svojoj kući u Civljanima. Pogon, hvala na pitanju, radi i dalje, a Sanja se, evo, u međuvremenu dala i u politiku.
Zbog svoje djece, veli nam, da se nešto u selu i općini napokon promijeni, makne s mrtve točke. Ali, nikakve izjave ona ne bi davala, pravda se izbornom šutnjom, a mi je nismo uspjeli nagovoriti ni s uvjeravanjima kako ćemo tekst u "Slobodnoj" objaviti tek sutradan, kad prođu izbori. Ni slikati se nije htjela, unatoč našem čuđenju: "Pa kako nećete, a za načelnicu se kandidirate, listu svoju imate? Pa vi ste sad javna osoba!"
– Neka sam, imate stare, uzmite ih s interneta! Neka pobijedi bolji! To je sve što ću vam reći! – uporna je naša sugovornica, ili, bolje reći, nagovornica, kojoj riječi kliještima moraš čupati. Ali, tako je to oduvijek u Civljanima, tradicija neka. Petra Preočanina, dosadašnjeg načelnika, isto smo morali ganjati, a Antu Gutića, koji je bio načelnik prije njega pa se sad opet kandidira – Preočanin je na njegovoj listi – nismo ni pokušali tražiti jer nismo željeli gubiti vrijeme na uzaludan posao. Kad god smo ga dosad tražili, nije ga bilo! I on ima kuću pokraj Cetine, dvorište mu je zatvoreno, a zvona nema. I gostiona "Ivan", koju mu vodi brat Ivan, bila je zatvorena, nedjeljom ne radi.
No zato je radila Općina, u kojoj smo od biračkog odbora doznali da je u nedjelju do deset sati glasalo 13 birača, od ukupno 53 upisana na ovom biračkom mjestu. Solidan odaziv! "Nekih 25 posto!" – kako je to na brzinu izračunala potpredsjednica biračkog odbora Ivana Ćoraš. Problema nije bilo, izbori protječu u redu i mirno, i nadaju se svi kako će tako i ostati!
Na povratku primjećujemo kako se ispred kuće Slavka Četnika, za kojeg kažu da je stari Gutićev poslovni kompanjon, ne samo za ove izbore, nego i prije – navodno mu je pomogao i kupiti teren za kuću, od bivšeg vlasnika koji je živio u Srbiji, gdje Slavko ima firmu, a u Civljanima ima OPG i drži stotinjak krava – parkirao bijeli VW terenac, i da su su se vrata od dvorišta otvorila. No uzalud nam je bilo kucati na vrata i pritiskati zvono na ulazu. Nikog nema u kući koja je opremljena s čitavim nizom kamera!
Srećom, ovi drugi koji u Civljanima žive bez kamera znatno su susretljiviji, poput Marije Vuković, koja mirno sa svoja tri psa čuva svojih 50-ak koza.
– Kako je? Lijepo je, ali pusto. U Vukovićima je danas sve skupa desetak ljudi; ja sam jedna od mlađih, a godište sam 1959., onda znate kako je. Srećom, ima jedno dijete, nedavno se rodilo, pa nam diže prosjek, a prije rata je ovdje bilo 35 familija, s nekih 150 ljudi. Imam nešto bašte, desetak kokoša i živi se. Imam nešto poticaja za koze i za malo zemlje. Ovi ljudi koji se malo ozbiljnije bave time, ovi govedari, ima njih par, oni mogu ozbiljnije novce zaraditi od te stoke i poticaja. Mi mali – malo! – iskreno će Marija.
Ovo je zlatni rudnik
Neki drugi nam kažu da je biznis sa stokom i poticajima jako unosan jer paše u Civljanima ima koliko hoćeš, a cijela dolina Cetine s ovim izvorom zapravo je zlatni rudnik, od kojeg bi svi mogli dobro živjeti. Što dobro, izvrsno! I to od turizma i posjetitelja, od kojih se ni u nedjelju nisu mogli braniti. Tu su bajkeri njemačkih tablica, Česi, Francuzi, gosti s Dalekog istoka, pa naši, Splićani, Zagrepčani, Šibenčani.
Među njima su i Goran i Dejana iz Trilja, koje zatječemo na "cikloturističkom vidikovcu s odmorištem Vrelo Cetine". Odozgo je pogled od milijun dolara. Ali, po te se novce nitko ne saginje! Vlada je prije pet godina donijela odluku o proglašenju Dinare parkom prirode, u koji bi ušlo i cijelo ovo područja, ali otad prstom nije makla da taj Park zaživi.
– Zar nije tragedija da pokraj ovoliko ljepote nemaš nigdje ni kavu popiti? – kazala nam je razočarano Dejana, priznajući da je očekivala "malo više" od ovog izleta. Dodatnih sadržaja!
Da su cijene nekretnina nakon proglašenja Parka prirode otišle gore, potvrđuje nam i Zdravko Tomeković, Virovitičanin koji je 2010. kupio teren pokraj Cetine – sad mu je u dvorištu – od tisuću i pol kvadrata i kućicom od 42 kvadrata za samo šest tisuća eura.
– To je bilo onda, nisam se ni cjenkao. Danas je drugačije! – veli nam Zdravko. Koji se, da se prijavi na "Ljubav je na selu", ne bi mogao braniti od žena! Tko ne bi želio živjeti u ovom raju, u kojem kad ožedniš, odeš u kuću po čašu i zagrabiš izvorsku vodu Cetine. Hladnu i usred ljeta, bez klime i frižidera!
– Ma sve ti mi imamo, samo pameti nemamo. Eto, Bog nam je sve dao, a čime se mi bavimo, 30 godina nakon rata – četnicima, s malim i velikim "č", to je nama tema. Naša mladost, ovo malo što je još ostalo, bježi u Europu da zaradi koji euro, a ta ista Europa dolazi kod nas, potrošila bi i ostavila milijune, ali nema kome! – kazala nam je jedna što živi do Vrela. Anonimno, naravno.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....