U okviru obilježavanja svoje 70. obljetnice, Muzej Cetinske krajine pripremio je brojna događanja među kojima je i prva "Pekijada", natjecanje u pečenju hrane ispod peke, koja će se održati u subotu 13. lipnja kod doma Orlove stine Planinarskog društva "Svilaja", na istoimenoj planini, na nadmorskoj visini od preko 1000 metara. Idejni začetnik "Pekijade" je Daria Domazet, ravnateljica sinjskog zavičajnog muzeja.
Pripremanje pečenja ispod peke, najčešće od telećeg, kokošjeg, janjećeg i mesa odojka, uz dodatak krumpira i drugog povrća, a nerijetko i šampinjona, u Sinju i cijelom cetinskom kraju upražnjava se vrlo često. Do sada se, koliko je poznato, na ovom prostoru nikada nije održalo natjecanje čije je pečenje ispod peke bolje, ukusnije. Stoga smo upitali ravnateljicu Domazet otkuda joj takva ideja.
Ideja iz vareškog kraja
- Nije to moja originalna ideja. Jednom sam bila na Pekijadi koja se tradicionalno održava u selu Očevija, kod Vareša u Bosni i Hercegovini. Pekijada je u Očeviji duga tradicija. Tamo su majstori kovači još iz vremena kada je Bosna bila pod Osmanskim Carstvom koji su, uz ostalo, pokrenuli i proizvodnju željeznih peka.
Krenula sam u Očeviju u uvjerenju da ću vidjeti nekoliko ekipa koje će pripremati pečenje ispod peke. Kada sam došla na taj događaj ugodno sam se iznenadila. Oborilo me s nogu toliko ljubavi i veselja na jednom mjestu u izvanrednoj organizaciji domaćina. Na toj Pekijadi sudjelovalo je 50 – 60 ekipa u nazočnosti na tisuće gledatelja. Sve se događalo u prirodi. Bilo je doista predivno.
Pa ste odlučili "precrtati" taj događaj u cetinski kraj?
- Da, palo mi je na pamet da i mi ovdje organiziramo nešto slično iz dvaju glavnih razloga: prvo, u cijelom sinjskom kraju i šire u Dalmaciji duga je tradicija pripremanja pečenja ispod peke i, drugo, u našoj je tradiciji proizvodnja posuđa od gline, naročito u Potravlju, među kojim su i glinene peke. Koje, kao jedan od posljednjih lončara na ručnom kolu, majstorski proizvodi naš Ivan Knezović.
I u našem kraju danas prevladavaju metalne peke, a umjesto u glinene potpeke meso i drugi dodaci peku se u također metalnim roštijerama. Jedna od naših glavnih zadaća je čuvanje tradicije, našega kulturnog identiteta, a vraćanje korijenima je i općedruštveni trend.
Izrada lončarskih proizvoda na ručnom kolu u selu Potravlju je i zaštićeno kulturno dobro Republike Hrvatske?
- To nam je bio dodatni poticaj da populariziramo tako proizvedeno glineno posuđe, pa i "Pekijadom".
Kako su na ideju o "Pekijadi" reagirali vaši suradnici?
- Izvanredno. Naš tim je prekrasan, složan i o svemu se dogovaramo. Kada smo definirali našu zamišljenu "Pekijadu" upoznali smo i Splitsko-dalmatinsku županiju kao našega osnivača koji su nas od prve podržali, a prijavili su i svoju natjecateljsku ekipu.
Velik broj ekipa
Koliko će ekipa sudjelovati na prvoj "Pekijadi"?
- Odlučili smo se za najviše 15 natjecateljskih ekipa.
Ima li dovoljno prijavljenih?
- Kako se radi o prvoj "Pekijadi" priželjkivali smo barem desetak ekipa. Kada smo prije nekoliko dana objavili poziv u dva dana popunili smo broj od 15 prijavljenih ekipa. Interes je, sljedećih dana, bio puno veći, ali nije više bilo mjesta. Osim 15 natjecateljskih sudjelovat će još dvije ekipe izvan konkurencije, jedna ekipa iz BiH i naša Muzeja Cetinske krajine.
Odakle su prijavljene ekipe i koliko ekipa može imati osoba?
- Stigle su nam prijave ekipa s područja cijelog cetinskog kraja, iz Splita i dvije ekipe iz Kaštela. Očekujemo da će svaka ekipa imati od 3 do 5 članova.
Što svakoj ekipi osiguravate vi kao organizator, a što moraju donijeti ekipe?
- Za sve ekipe osigurane su peka i potpeka jednakih dimenzija, svaka će imati svoj komin napravljen od šamotnih opeka, drva i oko 2,5 kilograma mesa. Ostalo moraju donijeti ekipe sa sobom. Njihovo je, dakle, da donesu krumpire i drugo povrće i začine.
Tko će ocjenjivati čija je peka najbolja?
- Imamo već nekoliko kuhara, a u pregovorima smo i s jednim vrlo poznatim kuharom. Uglavnom, ocjenjivat će stručne osobe koje znaju što je pečenje ispod peke.
Toga dana, 13. lipnja, kod planinarskog doma Orlove stine meso ispod peke neće biti jedina hrana koja će se konzumirati?
- Pripremit ćemo hrane i za posjetitelje. Pripomoći će nam nekoliko ugostitelja pa ćemo raditi arambaše, naš barba Edo na licu mjesta peći će uštipke, a ekipa iz PD-a "Svilaja" pripremit će grah. Sve će za posjetitelje biti besplatno osim graha koji će se nuditi po popularnoj cijeni da planinari pokriju troškove nabavke namirnica.
Pogodili u sridu
Iako su jela ispod peke na glasu, danas se u sinjskim restoranima ne mogu dobiti. Očekujete li da bi ih "Pekijada" mogla potaknuti da i peku uvrste u ponudu?
- Kako ne? Sinj i Cetinska krajina poznati su po svojoj gastronomiji i to je, uključjujući i jela pripremljena u glinenoj posudi, potpeki, ispod glinene peke, veliki potencijal koji bi se trebao nuditi pristiglim gostima čiji broj ima stalni trend rasta.
Kada razgovaram s posjetiteljima našega muzeja koji se stalno vraćaju u Sinj i pitam ih što ih na to motivira redovito dobivam dva odgovora: prvi je odgovor da su to ljudi njihovi domaćini kakvih malo gdje ima i građani Sinja općenito, a drugi im je motiv, kažu, domaća hrana. Iza toga nižu se sinjski muzeji, prirodne ljepote i drugo.
"Pekijadom" Muzej Cetinske krajine izlazi iz svoga prostora u prirodu?
- Ovu manifestaciju pripremili smo u sklopu obilježavanja 70 godina osnutka naše ustanove i njenog kontinuiranog rada. Krenuli smo jako, izvlačili "stare škrinje" iz naših fundusa, pa tako i "Pekijadu" s kojom smo, bar su takve najave, pogodili "u sridu". Zato još jednom pozivam sve da 13. lipnja dođu na Svilaju, svi na Orlove stine. Želja nam je da bude i što više djece za koje pripremamo posebni program koji uključuje stare i već zaboravljene dječje igre.
Svih 15 odabranih ekipa peći će pod potpuno jednakim uvjetima. Svi će, kako je navela ravnateljica Domazet, od organizatora dobiti meso, ali i glinene peke i potpeke iz majstorske radionice Ivana Knezovića iz Potravlja, jednog od posljednjih meštara koji proizvode predmete od gline na ručnom kolu.
- Ideja koja je stigla od organizatora "Pekijade", Muzeja Cetinske krajine, je više nego hvale vrijedna. Tom priredbom našu vrijednu gastronomiju vraćamo izvorima. Moj je posao da ekipama sudionicima "Pekijade" osiguram "posuđe" u obliku potpeke i, naravno, peke. S ravnateljicom Darijom Domazet dogovorio sam isporuku 20 peka u kompletu. Dotrao sam im već 10, a na drugih 10 imam još neke dorade pa ću i njih dovesti ovih dana – kaže nam Knezović.
Što predstavlja komplet peke?
- To su peka i potpeka.
Meštar Ivan
Što je potpeka, čemu služi?
- Potpeka je glinena posuda u koju se stavlja hrana koja se peče. Nekada se jelo ispod peke pripremalo isključivo u glinenoj potpeki. U ovo moderno vrijeme koriste se metalne okrugle tepsije ili škrovade.
Koristite li ih vi?
- Bože sačuvaj. Svatko tko priprema jelo ispod peke i metalnu peku i tepsiju jednom zamijeni glinenom, na metal se više ne vraća.
Zašto?
- Zato što je ukus pripremljene hrane ispečen u glinenoj potpeki i peki kvalitativno neusporediv u odnosu na onu pripremljenu u isto takvim metalnim posudama.
Metalne peke i roštijere koje se mogu nabaviti na sajmovima različitih su dimenzija, od malih za 1,5 do 2 kilograma mesa plus drugi prilozi kao što su krumpiri, povrće, a neki obavezno dodaju i šampinjone, do onih velikih za 4 – 5 kilograma mesa plus proporcionalno uvećani prilozi. Kolike su peke i potpeke koje ste pripremili za "Pekijadu"?
- Rekao bih da spadaju u srednje velike. Potpeke, sve jednake, napravio sam za oko 3 kilograma mesa plus pripadajuća količina priloga. Peke su napravljene primjerene potpekama.
Je li teško napraviti glinenu peku?
- Meni nije jer ne znam više broja koliko sam ih u životu napravio. Peku je neusporedivo teže i složenije napraviti nego potpeku, pitar ili, eventualno bakru. Meni za izradu peke na ručnom kolu treba od pola sata do 45 minuta, ovisno o veličini same peke i kvaliteti gline. Još mi je potrebno desetak minuta dok gotovoj peki zalijepim "uši". Poslije toga izrađena peka stavi se na sušenje i kada se dobro osuši na red dolazi njeno pečenje. Nikada se, naravno, ne peče jedan glineni predmet već uvijek više komada.
Krpanje peke žicom
Postoji li bojazan da prilikom stavljanja žara na peku dođe do njenog raspadanja?
- To su rijetki slučajevi, a najčešće su posljedica lošije gline. Glina od koje sam izradio ovih 20 peka i potpeka izvanredno je kvalitetna pa ne vjerujem da bi do toga moglo doći. Osim toga ispod obruča svake peke ugradio sam žicu pa tako pojačana ima dodatnu sigurnost.
Viđali smo na starim kominima peke koje su bile puknute, rascijepljene, ali su se koristile jer su se puknuti dijelovi spajali žicom.
- To je nekada bila redovita praksa. Bilo je lakše okrpiti puknutu peku žicom nego kupiti novu.
Očekujete li da će hrana na ovoj prvoj "Pekijadi" biti kvalitetno pripremljena?
- Vjerujem da hoće. Mnogi koji imaju uvjete često pripremaju hranu ispod peke, nažalost ne u pekama i potpekama od gline već metalnim. I u tepsijama pod metalnim pekama hrana je puno ukusnija nego kada se samo peče u pećnici štednjaka.
Svi mi koji pripremamo hranu ispod peke znademo kako je posebno važno dobro ugrijati komin, odnosno podlogu koja je u pravilu napravljena od punih glinenih, a u novije vrijeme od šamotnih opeka. Komini ne bi smjeli biti na otvorenom jer se zbog utjecaja vjetra, ako puše, teško može regulirati temperatura pečenja.
Ne znam jesu li za prvu "Pekijadu" pripremili takve podloge i da li su komini pripremljeni pod krovom ili vani. Ako nisu, ekipe će imati ozbiljne probleme.
Hoćete li i vi sudjelovati na prvoj "Pekijadi" u Cetinskoj krajini?
- Naravno da ću doći na Orlove stine. Kako bih takav događaj mogao propustiti. Nadam se da će "Pekijada" prerasti u tradiciju i da će glinene peke i potpeke biti puno više primjenjivane nego sada.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....