Od ovog običaja odustajalo se u komunizmu posvuda, ali ne i u omiškom zaleđu! A glavno pitanje je: ‘Ko pada?‘

"Tišina", "Muk"…

Oltar je bez križa, svijećnjaka, cvijeća… njegovu ogoljenost, ujedno i znak povučenosti, tišine, žalosti i tuge za umrlim Kristom, tek remete teški koraci čuvara Kristova groba ono u noći kada Isus preda duh svoj, isprate njegovo mrtvo tijelo do groba, navale teški kamen i postave stražu.

Dio je to tradicijskog običaja u župi Katuni Kreševo, drevnoj Radobilji. Među tim samozatajnim pukom gdje je obred čuvanja Gospodinova groba u vrijeme svetog trodnevlja ukorijenjen više od tristo godina. Pretpostavlja se da je sam obred nastao odmah nakon oslobađanja tog kraja od turskog zuluma i prema predajama do danas se nikada nije prekidao. Najprije u staroj crkvi Uznesenja BDM, danas objekta pod zaštitom kao prvorazrednog spomenika kulture, periodično građenog od 9...