StoryEditorOCM
Zagorapromocija knjige

Proradile emocije; svi pohrlili u Sinj, oživjelo sjećanje na Reru, iako je odavno nema. Sad je dobila svoju baladu...

Piše Toni Paštar
19. ožujka 2026. - 18:16

U dvorani Palacine, unutar doma Muzeja Cetinske krajine, predstavljena je knjiga "Balada o Reri ekspres" autora Stipe Krce, novinara, književnika i putopisca, čiji su izdavači Splitsko-dalmatinska županija i Kulturno društvo Trilj. Već dugo se, kao što je to bilo u srijedu navečer, u Palacini nije okupilo toliko Sinjana i Cetinjana i njihovih gostiju, među kojima je bio i župan Blaženko Boban sa suradnicima.

Sinj i cijeli cetinski kraj imaju dva brenda uzdignuta na nacionalnu razinu - Gospu Sinjsku i Sinjsku alku. Nekadašnja uskotračna željeznica Sinjska rera, ili točnije Rera jer nije bila samo sinjska, već je privlačila i bila u funkciji ljudima s puno šireg prostora, toliko je urezana u kolektivnu memoriju da je i sama zaživjela kao brend, mada je u stvarnosti davno nestala - nema više ni švelera ni šina, nekadašnje postaje su zapuštene ili prenamijenjene, nekima nema ni tragova, rijetki su još među živima koji su se vozili Rerom.

image

Obnovljena parna lokomotiva sinjske Rere, izložena uz nekadašnji kolodvor u Dicmu

Tom Dubravec/Cropix

No, unatoč svemu tome Rera i danas živi, jer malo tko stariji od 10, 15 godina na širokom prostoru zagorskog dijela srednje Dalmacije za Reru nije čuo. I ne samo to. Zahvaljujući upravo kolektivnoj memoriji o Reri, u Dicmu je prije dvije godine, neposredno uz zgradu nekadašnje željezničke postaje, uživo izložena lokomotiva istoga tipa kakve su od 12. rujna 1903., kada je uskotračna željeznica Sinj – Split izgrađena, pa do njezina posljednjeg ispraćaja iz Sinja 30. rujna 1962. godine vukle Rerine drvene vagone.

image

Knjiga ‘Balada o Reri express‘

Saša Tadinac

Iako je Austrougarska monarhija i dionicu uskotračne željeznice Sinj – Split izgradila primarno za vojne namjene, kako je to naglasio predstavljač knjige dr. sc. Joško Belamarić, nesporna je činjenica da je Rera otklonila dotadašnju prometnu izoliranost Sinja i svih željeznici gravitirajućih naselja, spajajući ih sa Splitom i preko splitske pomorske luke sa svijetom. Osim ljudi koji su u i na vagonima Rere bili nabijeni kao ribe i visjeli s njih poput grozdova, ova uskotračna željeznica omogućila je poljoprivrednim proizvođačima iz neposredne pa i dalje okolice njezine trase da u Split, koji je već izrastao u veliki trbuh, svakodnevno dopremaju svoje proizvode poput mesa, jaja, povrća, voća...

Ravnateljica Muzeja Cetinske krajine Darija Domazet kao uvodničarka na predstavljanju najnovije Krcine knjige ustvrdila je da je i danas "Rera jako živa u našem kulturnom identitetu i kolektivnom sjećanju zato što su se tu ljudi družili, pjevali, smijali se, pričali međusobno, to je bila na neki način vrsta sijela".

Za Blaženka Bobana Rera je simbol svoga vremena koja kao takva i danas živi među svim ljudima, i među mlađim generacijama. Tomu su, ističe Boban, pridonijeli u prvom redu glazbenici koji su je opjevali, ali i ova knjiga "Balada o Reri ekspres", čijem je izdanju Splitsko-dalmatinska županija odlučila biti pokrovitelj.

image

Prepuna dvorana Muzeja Cetinske krajine

Saša Tadinac

Urednik knjige izv. prof. dr. sc. don Josip Dukić, osnivač i predsjednik Kulturnog društva Trilj, govorio je o svojoj 20-godišnjoj suradnji sa Stipom Krcom, posebno istaknuvši da od 43 knjige koje je izdala ta triljska kulturna udruga, njih šest u ulozi autora potpisuje Krce.

Na kraju je u obraćanju okupljenima Stipe Krce ispričao kako je nastala balada o Reri. Obavljajući novinarski posao skupljao je priče kojima je prijetio zaborav, pa tako i priče o Reri. Od 2002. godine tražio je ljude koji su bili sudionici vožnje Rerom i razgovarao s njima. Zahvaljujući razumijevanju i susretljivosti tih ljudi došao je i do dokumenata čiji su se faksimili našli u knjizi. Obišao je cijelu trasu Rere, pri čemu je, kaže, napravio 144 tisuće koraka.

image

Stipe Krce

Saša Tadinac

Na kraju samo još riječ-dvije o naslovu Krcine knjige, u kojemu se Rera atribuira ekspresnom. Ona je taj atribut svakako zaslužila jer je preko noći, ekspresno, iz vjekovne prometne izoliranosti cijelom prostoru koji je povezivala i kroz koji je prolazila, otvorila prozor u svijet. U dnevnoj stvarnosti njezino prometovanje bilo je sve osim ekspresno. Tri ure vozila je od Sinja do Splita, a natrag zahvaljujući penjanju od Solina do Klisa i više. Program je moderirao Ante Botić, a na predstavljanju je pjevala Sinjska klapa.

image
Tom Dubravec/Cropix
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
19. ožujak 2026 18:16