Ekipa CB Argentina iz Potravlja ispekla je najslasniju peku na prvoj Pekijadi, koja je, u vrhunskoj organizaciji Muzeja Cetinske krajine i uz logističku potporu članova Planinarskog društva "Svilaja", održana kod planinarskog doma "Orlove stine" na Svilaji. Drugo mjesto pripalo je ekipi Trio Rio s Brača, a treće ekipi Kumovi i ostali iz Sinja.
Na prepunom parkiralištu fotoreporter Duje uspio se uvući uz automobil upravo pristiglog starog poznanika Jakova Titlića, službenika Općine Hrvace i nogometnog suca iz Potravlja. Jakov nas odmah samouvjereno pita jesmo li to došli zabilježiti pobjedu ekipe u čijem je sastavu i on.
– Tko nama bakrarima iz Potravlja može konkurirati u pečenju mesa u glinenoj potpeki? Bila bi sramota kada na ovom današnjem natjecanju ne bismo bili barem 15. na svijetu! – samouvjereno veli Titlić.
Pokazalo se da je samouvjerenost Jakova Titlića bila s pokrićem. Na prvoj Pekijadi pod "Orlovim stinama" na Svilaji nisu bili 15., nego prvi na svijetu, između 15 natjecateljskih ekipa. Ostvarila je to ekipa na čelu s Mariom Babićem, a u njezinu sastavu još su bili Mladen Gašpar, Jakov Titlić, Iko Kunac, Ante Domazet, Dalibor Domazet, Hrvoje Domazet i Ante Kunac. Tako ih je, nabijen pobjedničkim emocijama, nabrojio Mario, unaprijed se ispričavajući ako je nekoga preskočio. Pobjednička ekipa počela je naopako. Nakon što su organizatori ekipama podijelili komine, peke, potpeke i po oko 2,5 kilograma telećeg mesa, a drva je sa strane bilo u izobilju, članovi ekipa krenuli su s postavljanjem komaštri i paljenjem vatre.
‘Panceta bijela kao sapun‘
Trebalo je dobro zagrijati komin, a zajedno s njim peku i potpeku, te osigurati potrebnu količinu žeravice da bi se peka mogla zaprećati. Ekipi CB Argentina dogodio se peh. Kad je jak plamen počeo oblizivati njihovu peku, ona je pukla i raspala se. Tu su se odmah stvorili organizatori, zajedno s Ivanom Knezovićem, koji je za Pekijadu na ručnom kolu od gline izradio svih 15 peka za natjecatelje i još pet za pričuvu, pa su, umjesto puknute, u CB Argentina dobili zamjensku peku. Ostat će tajna je li to bio unaprijed smišljeni scenarij, kako su neki pričali u strogoj konspiraciji, jer su ekipa CB Argentina i Ivan Knezović Potravljani, pa im je puknutu Knezović zamijenio pekom koja je, vele "sumnjičavi Tome", kvalitetom nadrasla sve ostale.
Evo što nam je poslije ceremonije proglašenja pobjednika izjavio Mario Babić:
– Iskreno, priželjkivali smo biti pobjednicima, vjerojatno kao i ostalih 14 ekipa, ali bez sigurnosti što će na kraju ispasti. Svima nam je drago što je Pekijada pokrenuta i vjerujemo da će to prerasti u svakogodišnju smotru pečenja mesa ispod glinene peke. Darija Domazet, ravnateljica Muzeja Cetinske krajine, i Monika Vrgoč, direktorica Turističke zajednice grada Sinja, rade odličan posao. Imamo i Ivana Knezovića, posljednjeg među Potravljanima i puno šire koji znade proizvesti glineno posuđe. Žalosni smo što ga u tome nitko ne slijedi jer Ivan je, ipak, čovjek u godinama. Vjerujem da će već dogodine ovdje biti dvostruko veći broj ekipa i višestruko veći broj posjetitelja – kaže Mario.
Na pitanje kako će ekipa proslaviti pobjedu, Mario odgovara:
– Nastavit ćemo kako smo počeli otkako smo ovdje došli. Na našem štandu, vidjeli ste i sami, bilo je u obilju jela i pića. Uz naš pršut, pancetu, kobasice, pečenice i vrat, od prijatelja iz Slavonije dobili smo za ovu prigodu kulenovu seku i pancetu od crne slavonske svinje, koja je bijela kao sapun, ali je nevjerojatno ukusna i topi se u ustima. Svatko tko je želio mogao se poslužiti i to su mnogi učinili. Od pića bilo je žesti, odličnog vina, piva, mineralne... Kako smo počeli, tako ćemo i nastaviti. U Potravlju ćemo prirediti nezapamćenu feštu jer smo osvajanjem prvog mjesta obranili naslov bakrara – veli Mario.
Iz povjerljivih izvora doznali smo da bi ekipa CB Argentina ostavila još bolji dojam na ocjenjivački sud – ostavila bi ih doslovno bez riječi – da glavni meštar njihove peke nije bio umoran. Dan prije je, kažu, polijevao vinograd. A evo kako to rade u Potravlju: žena natovari na svoja leđa prskalicu, u kojoj lijevom rukom pumpanjem nabija tlak. Desnom rukom vodi magarca, na kojemu sjedi njezin suprug držeći u ruci sapnicu kojom kupa mlazove loze. Naš izvor još dodaje da je upravo zbog načina polijevanja loze u Potravlju ostalo još svega nekoliko vinograda. Zapušteni su jer ih nema tko polijevati. Mlade nevjeste, kojih je također premalo, davno su dale do znanja da neće nastupati u takvom duetu sa svojim supruzima.
U natjecanju je sudjelovalo 15 ekipa: Eci, peci, pec iz Šibenika, Cetina adventure iz Sinja, Ditelina s 4 lista iz Sinja, Trio Rio s Brača, Ranč Starine iz Bitelića, Udruga reraša i guslara iz Otoka, PD Svilaja iz Sinja, CB Argentina iz Potravlja, Šponto band iz Satrića, Zelovski lađari iz Zelova, Kumovi i ostali iz Sinja, Kaciola iz Kaštela, Kamešnica iz Sinja, Skalice 1950 iz Splita, te zajednička ekipa Muzeja Cetinske krajine i Splitsko-dalmatinske županije, koji su nastupili izvan konkurencije.
Prvoplasirana ekipa CB Argentina nagrađena je pekom i potpekom, Trio Rio odnijeli su na Brač bakru, a Kumovi i ostali veliku teću. Sve nagrade su, podrazumijeva se, proizvodi od gline.
Glina je nešto drugo!
Prije nego što su ekipe zapalile vatre na kominima, Ivan Knezović im je dao upute kako će peći.
– Nitko ovdje, siguran sam, ne peče meso ispod peke prvi put. To su mnogi od njih radili u metalnoj tepsiji i ispod metalne peke, ali bez ikakvog iskustva pečenja s glinenom potpekom i pekom. Zato sam im sugerirao kako će ugrijati potpeku i peku. Kada se vatra dobro razgori, potpeku s mesom, krumpirima i drugim dodacima i začinima treba približiti vatri da se dobro ugrije. Prije prećanja ispod potpeke stavlja se žar, pokriva se pekom i onda se cijela peka "zavali" žarom. I peka, naravno, mora biti ugrijana na mjeru. To se iskušava na način da se na nju polije mala količina tekućine. Ako tekućina s nje odmah sklizne, peka je ugrijana, a ako se vidi da tekućina samo vrije, mi kažemo cvrči, treba još grijati – kaže Ivan.
Podsjećamo ga da su stare meštrovice pri pečenju ispod peke oduvijek pelile djeci da zatvore vrata kako se peka ne bi ohladila.
– To je ovdje hendikep jer ova vrtača nema vrata. Dobro je jer ne puše vjetar. Svakome sam rekao, ako počne puhati, da održavaju vatru oko peke sa strane odakle vjetar puše. Tako se peka sigurno neće ohladiti jer će je oblizivati vrući zrak. Koliko sam vidio, svi su shvatili i ide odlično – veli Knezović, koji je na licu mjesta i demonstrirao izradu predmeta od gline na ručnom kolu.
Svi natjecatelji u isto su vrijeme počeli i završili s pečenjem, po nalogu organizatora i njihova ocjenjivačkog suda, na čelu kojega je bio chef Željko Bremec, predsjednik kulinarske akademije Škmer, a članovi su još bili Mislav Vučković iz Splitsko-dalmatinske županije, Darija Domazet i Zoran Veić, predsjednik PD-a "Svilaja". Nakon što su članovi natjecateljskih ekipa dostavili na ocjenjivanje tanjure s ispečenim mesom, krumpirima i poneki s drugim povrćem, naravno pod samo njima znanim šiframa, ocjenjivački sud počeo je svoj dio posla. Pritom su bili čuvani bolje od štićenih osoba. Ispred ulaza u prostoriju bio je zaštitar koji ni muhu nije puštao da prođe. To mu je, kaže, zapovjedio predsjednik Zoran Veić, uz prijetnju da će mu, ako ne bude dobar, vratiti sestru, svoju suprugu! Tko ga onda ne bi poslušao?
Poslije proglašenja pobjedničkih ekipa upitali smo chefa Bremeca za opći dojam.
– Dogodilo se kako smo i očekivali. Od 15 peka, dvije su bile pregorene, dvije meso nisu ispekle, nego su ga lešale, a onih 10, 11 bile su skoro pa jednake i o plasmanu su odlučivali minimalni detalji. Pobjedničku peku odredili su krumpiri koji su bili najukusniji od svih, a meso je ostalo sočno. Slično je bilo s pekama ekipa kojima smo dali drugo i treće mjesto. Čestitam organizatorima jer su napravili odličan posao. Vjerujem da je ovo početak jedne lijepe priče koja ima svoju budućnost. Dok smo poslije završenog ocjenjivanja čekali proglašenje pobjednika, već su dolazili pitati mogu li odmah prijaviti svoje ekipe za dogodine – kazao nam je chef Bremec.
Budući gastronomski brend
Vi ste, osim predsjedanja ocjenjivačkim sudom, ovdje imali i drugu ulogu?
– Kroz Dalmatinsku marendu, koju je pokrenuo TZ Splitsko-dalmatinske županije, ja imam dugogodišnju suradnju i s TZ-om grada Sinja pa sam se rado odazvao. Vrlo sam ponosan na to što sam ovdje. Veliko je zadovoljstvo vidjeti ovakvu sinergijsku snagu organizatora i njegovih suradnika. Moja ekipa imala je drugu zadaću. Prihvatili smo napraviti 300 sinjskih arambaša. Toga sam se prihvatio zajedno s Marinom Vučkovićem, a arambaše smo radili po receptu njegove obitelji.
Koliko ste materijala potrošili?
– Za tolike arambaše pripremili smo smjesu od 30 kilograma junećeg mesa, pancete i povrća s pripadajućim začinima, a upotrijebili smo listove od 15 glavica kiselog kupusa.
Može li ovo prvo izdanje Pekijade iznjedriti novi srednjodalmatinski gastronomski brend?
– Naravno da može. Ovo uistinu vrijedi. Puno puta sam jeo pečenje ispod peke, ali ovo koje sam s kolegama isprobavao danas, pripremljeno u glinenoj posudi i ispod glinene peke, doista je posebnog ukusa. Ovo vrijedi i treba ustrajati – zaključio je Željko Bremec.
– Ovo je veliki Darijin pogodak "u sridu". Priredila je doista prekrasnu manifestaciju koja slavi našu nematerijalnu kulturnu baštinu i gastronomiju koja se veže uz ovaj kraj. Divno je vidjeti ovoliki broj ljudi, sve sretne i zadovoljne, a o samom ambijentu da se i ne govori. Upravo ovakve manifestacije pridonose prepoznatljivosti Sinja, Cetinske krajine i Splitsko-dalmatinske županije kao specifične gastro-regije – kazala nam je Monika Vrgoč.
Poslije svega najzadovoljnija od svih bila je Darija Domazet sa svojom ekipom.
– Malo je reći da smo zadovoljni. Da smo s ostvarivanjem ove ideje, koju smo zacrtali u našem programu ovogodišnjeg obilježavanja 70 godina rada Muzeja Cetinske krajine, postigli pun pogodak, govori pjesma, veselje, zadovoljstvo i zajednička odlučnost da dogodine nastavimo s Pekijadom, i to u proširenom izdanju. Vidjeli ste i sami da se sve ekipe smatraju pobjednicima. One to, zapravo i jesu, ali kako smo imali natjecanje, morali smo odrediti tko je osvojio prvo, drugo, odnosno treće mjesto. Nitko od ostalih 12 ekipa nije bio zavidan, nezadovoljan ili ljutit. Svi se rastajemo s riječima da se vidimo dogodine – zaključila je Darija Domazet.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....