U Dugopolju se gradi veliki McDonald‘s drive in, a pokraj njega novi trgovački centar. Još jedan raj za šopingholičare u nizu, jer cijela Cetinska krajina i dobar dio susjedne BiH hrli u poslovnu zonu Podi.
Već se bjesomučno traže zaposlenici za objekte u gradnji, non-stop ih se poziva na posao i nude se dobre plaće i uvjeti rada, jer je u tom selu, a zapravo već gradiću pokraj Splita, nezaposlenost praktički anulirana.
Slično je i u susjednom Dicmu. I tamo buja poslovna zona, a još više gradnja obiteljskih kuća, koje mahom podižu mladi ljudi koji su tek stupili u bračnu zajednicu.
Dugopolje i Dicmo više nisu kraj samo domicilnog stanovništva. U "selu od tri reda koje iz daleka ki New York izgleda", oko 150 je novih "nedugopoljskih" prezimena.
Ono što je Velika Gorica Zagrebu, peti najveći grad po broju stanovnika u Hrvatskoj, to su Dugopolje i Dicmo danas Splitu. Sjajna je to prilika najvećem dalmatinskom gradu da se tuda u perspektivi spoji sa Sinjem, preskoči Klis, koji je neka njegova psihološka granica, a koja kad-tad mora pasti, nestati da bi se grad širio.
Split do granice s BiH
Veliki i moderni Split koji se proteže do Trogira, Omiša i Sinja, aglomeracija od dvjestotinjak tisuća stanovnika kojoj je granica na Kamenskom, na izlasku iz EU-a, to je budućnost Dalmacije.
Svaki će vam urbanist reći da je to prirodno stanje Splita i da stvari treba uporno i strpljivo gurati u tom smjeru. Hoće li se onda djeca i unučad roditelja i djedova koji su krš zamijenili Pjacom i Rivom vratiti na frišku ariju i domaću spizu?
U bogatim zemljama Europe trend je napuštanja velikih gradova i selidbe u manja mjesta koja su na njih naslonjena. Tu se živi mirnije i komodnije, najčešće u kućama čija je vrijednost jednaka boljem stanu u gradu, ali je kvadrata zato i do tri puta više.
Koliko stoji takav pothvat? Nekakav maksimum koji će investitori potrošiti na gradnju jedne bolje obiteljske kuće u Zagori je 2500 po četvornome metru.
Sve, naravno, ovisi o zahtjevnosti projekta, materijalima i dogovoru između investitora i izvođača, ali unatoč inflaciji i svemu što je prati, cijena nikako ne bi smjela prijeći 2500 eura po kvadratu.
U ovom primjeru bavit ćemo se obiteljskom kućom od 150 kvadrata, koja se, dakle, neće komercijalizirati, nego će služiti isključivo za stanovanje.
Zidane kuće jeftinije su od betonskih, kao i montažne. Što se zidanih kuća tiče, tu radovi automatski traju i koji mjesec više, a kod montažnih manje u odnosu na betonske objekte. Kuće od betona su zbog svoje čvrstoće otpornije na potres, ali i skuplje, no razlike između kuća od betona, opeke i montažnih, što se cijena tiče, nisu više drastične kao nekada.
Pet mjeseci do dozvole
Nakon toga slijedi izrada projekta kako bi se ishodila građevinska dozvola. Arhitekt na temelju vaših želja, sukladno zakonom propisanim uvjetima gradnje, izrađuje idejni pa glavni projekt. Osim njega, ovlašteni inženjeri, po uputama arhitekta, izrađuju i izvedbene projekte statike, vode i struje, armaturni plan te troškovnike izgradnje kuće.
Sve se to predaje u nadležni ured za izdavanje građevinskih dozvola. I čeka. Koliko dugo? Ako je sve u redu, četiri, pet mjeseci. No da će tako i biti, nitko vam ne može jamčiti. Godišnji, bolovanja, manjak službenika i kojekakvi drugi razlozi mogu vas stajati živaca i novaca, jer što se gradnja više odgađa, u ovim uvjetima, kad inflacija ždere štednju, svakim novim danom ona manje vrijedi. Iskustva su različita od sredine do sredine, od slučaja do slučaja.
Ako projekt u potpunosti udovoljava prostornim planovima i posebnim uvjetima (katnost, udaljenost od susjednih parcela, dovoljan broj parkirnih mjesta u odnosu na veličinu kuće...) za gradnju na konkretnoj lokaciji, o namjeri da ćete izgraditi kuću obavještavaju se susjedi međaši i daje im se pravo da se očituju o predviđenom projektu.
Ako nemaju primjedbi, iz nadležnoga gradskog ili općinskog ureda izdaju građevinsku dozvolu, a ako imaju, stvari će se prilično otegnuti jer postoje rokovi za žalbu koji se moraju ispoštovati. No uzmimo da su susjedi suglasni sa svime, da nema problema, općina ili grad, ovisno o tome gdje gradite, poslat će vam obračun komunalnih i vodnih doprinosa koje ste dužni platiti prije otvaranja gradilišta. I tu računajte na kakvih par tisuća eura, ovisno o jedinici lokalne uprave i samouprave, veličini i položaju kuće.
Za obiteljsku kuću u Zagori od nekih 150 kvadrata, do početka gradnje, zajedno s kupnjom zemljišta, arhitektonskim i izvedbenim projektima, komunalnim doprinosima, pristojbama, potrošit ćete oko 50.000 eura.
Znači, niste ni otvorili gradilište, a već ode jedan dobar automobil. To je još jedna opomena potencijalnim investitorima da gradnja u vlastitom aranžmanu iziskuje ne samo puno brige, strpljenja i znanja u svim fazama podizanja kuće, nego i dosta novca.
Slijedi odabir izvođača. To je u današnjim uvjetima, kad manjka radne snage, muka golema. Spas potražite na webu. Tu se možete na specijaliziranim tražilicama spojiti s izvođačima iz Hrvatske i regije.
Nastojte dobiti barem tri ozbiljne ponude za gradnju kuće. Kuća se najčešće gradi po građevinskim situacijama: pripremni i zemljani radovi, temelji, podizanje međukatnih konstrukcija, krova, montiranje prozora i vrata.
Slijedi razvođenje vodovodnih i električnih instalacija po kući, zidarski radovi poput žbukanja zidova, keramičari i parketari, montaža klima-uređaja, postavljanje sanitarija, te na kraju bojenje zidova. Posljednja se obično radi fasada, a limari istodobno postavljaju oluke i gromobrane, ogradama se okružuje kuću, montira se "kapija".
Radovi se obično plaćaju fazno, uz akontacije za građevni materijal, koji možete i sami nabavljati. Sve je stvar dogovora.
Ključ u ruke
Lakša, ali skuplja verzija značila bi da glavnom izvođaču radova prepustite sve poslove od temelja do krova, a da vi kao investitor praktički samo birate boju parketa, pločica, rasvjetu, sanitarije...
Izvedba kuće po sistemu "ključ u ruke" košta oko 500 eura više po četvornome metru, ali je investitorova briga u tom slučaju manja, no ne i rizik, jer on izvođača radova u građevinskim fazama uopće ne kontrolira, pa on može prikrivati svoje pogreške i propuste, a da to, ako promakne nadzornom inženjeru, nitko ne zna.
Nadzornici radova za konstrukciju, vodu, struju i strojarstvo vrlo su bitni u procesu gradnje kuće, možda čak i ključni. Oni uvidom u svaku od građevinskih situacija amenuju sve što se dogodilo na terenu ili to dovode u pitanje, pa traže od izvođača da ispravi pogreške. Naravno, sve nabrojene vrste nadzora morate platiti, za što ćete također izdvojiti par tisuća eura.
Gradnja kuće realno traje otprilike dvije godine. Kuću, naime, treba i opremiti namještajem, što također prilično košta, a mnogi čekaju dugo i na uporabnu dozvolu, na sam izlazak službenika na teren, tako da su spomenute dvije godine najčešći scenarij, makar se sve tehnički da komotno riješiti u kakvih godinu i pol dana.
Koliko će stajati uređenje interijera, ovisi o investitoru.
A što ako sve pođe po zlu? Ako probijete financijsku konstrukciju ili vam izvođači jednostavno pobjegnu drugom, većem i boljem investitoru? Ništa zato, i takve se kuće daju prodati jer mnogo je onih koji će nastaviti gradnju na temelju projekta i dozvola koje ste ishodili. Hrvatska se, ne zaboravite, ulaskom u schengenski granični režim i eurozonu nalazi na tržištu od pola milijarde ljudi, a strancima kuća u Splitu ili dvadesetak kilometara od njega ne predstavlja nikakav problem.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....