Dva su događaja na nogometnim terenima posebno urezana u pamćenje kao krucijalne točke da se može reći „dan kad je počeo raspad Jugoslavije”. Na primjer, mnogi će uprijeti prstom baš u 13. svibnja 1990., evo točno 36 godina, dan kad je „desetka” Dinama Zvone Boban, skočio i nogom udario milicionera na travnjaku Maksimira, kad je vidio da se pendrecima mlate Dinamovi navijače... Jedinstven izraz bunta.
Boban je kasnije rekao:
- Ne, nisam bio junak, junaci su kasnije išli u domovinski rat, a ja, mi smo bili buntovnici protiv režima koji nas je ugnjetavao...
Trebali su igrati Dinamo – Crvena zvezda, ali susret te nedjelje nije ni započeo.
Drugi takav događaj zbio se u Poljudu najesen iste godine, 26. rujna 1990. godine, pri vodstvu Partizana od 2:0 protiv Hajduka, Torcida je provalila sa sjevera, dotrčala do jarbola kraj semafora na jugu, spustila i zapalila jugoslavensku zastavu... Utakmica je, dakako, prekinuta.
Ovih svibanjskih dana, točno 13. svibnja, obilježava se napad Bobana na milicajca za kojeg je kasnije otkriveno da se zove Refik Ahmetović. Bio je simbol bivšeg režima, njegove kolege jugo-specijalci gledali su dok su Zvezdini navijači rušili po južnim tribinama ZG-stadiona, došli su izazvati nered, a onda su stvari u svoje ruke uzeli domaći BBB, uletjeli u teren, intervenirao je i Boban i sve je ostalo povijest.
U Zagrebu u svibnju i u rujnu u Splitu i na nogometnim stadionima postalo je jasno da je Jugoslavija – umrla...
Bilo je to 1990., još će se igrati utakmica i Hajduk će osvojiti Jugokup iduće 1991., ali ovi događaji godinu ranije bili su jasan pokazatelj u kom smjeru se kotač povijesti neumitno okreće...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....