Nije dobro, a bit će i gore. A ne mislimo na igre Hajduka ili stanje kluba s Poljuda, već na ono što se zbivalo na tribinama stadiona u Maksimiru.
Na tribinama je u subotnjem derbiju nažalost bilo mnogo „žešće” nego na travnjaku na kojem je to uglavnom bila jednosmjerna ulica. Ali mislimo i na ono što je svemu prethodilo, čak i neposredno na stadionu. U tome je svoju ulogu imao i zagrebački klub.
U subotu je nogomet ne samo zbog slabosti Hajduka pao u drugi plan zbog „nadmudrivanja” Bad Blue Boysa i Torcide koje je već odavno prešlo sve granice normalnog. A u sve se iz nekog razloga izravno uključio i službeni Dinamo.
U kratkim crtama, „rat” koji odavno već traje (nikada nije ni prestao) eskalirao je posebno u zadnje vrijeme. Lani u ovo vrijeme svjedočili smo brutalnoj tučnjavi na splitskim Pujankama, ali u međuvremenu se još štošta izdogađalo.
U subotu su Boysi stalno transparentima, koreografijom, pjesmama provocirali Torcidu zbog optužbi za prijateljstvo nekih iz Torcide Zagreb s navijačima Partizana Grobarima. Između ostalog napravili su koreografiju koja prikazuje Grobara s maramom Hajduka na licu i natpisom „Prijatelj broj 1”. Aluzija je to bila na staru poruku Torcide „Neprijatelj broj 1”, taj transparent splitskih navijača pamti se s riječke Rujevice 2019. godine.
Uzalud se Boban trudi
Uzvrat Torcide bio je za navijačke okvire još brutalniji. Zapalili su istovremeno na nekoliko mjesta veliki transparent „Bad Blue Boys”. Po svemu sudeći riječ je o pomno pripremanoj akciji, sabotaži (uz aktiviranje ranije postavljenih baklji na daljinsko upravljanje poput drugih oblika pirotehnike?).
Ovaj put nisu kao svojevremeno sami Boysi zapalili slučajno svoj transparent. To je bilo potvrđeno porukama navijača Hajduka s juga Maksimira: „Zadnji derbi ste izdimili, ali zato sad gorite. Imate opet jebenog materijala za galeriju" i "Dok vi palite krijesove, mi palimo Maksimir". Aludiralo se na Trnjanske kresove, manifestaciju kojom se u Zagrebu obilježava oslobođenje grada 1945. godine i poraz ustaškog režima. Uz druge poruke naslađivanja, paljenje sjedalica... Što je sve nažalost postalo nekakav uobičajeni navijački folklor.
Nakon susreta policija je potvrdila kako je spriječila (osvetnički) napad Boysa na Torcidu, kolonu vozila koja je napuštala stadion (Grad). Pritom je i potvrdila kako je u tijeku kriminalistička istraga o uzrocima požara. Sve skupa otišlo je već odavno predaleko. Ali ne samo što se tiče navijača.
U prvom redu lože na Maksimiru zajednički su sjedili i pratili utakmicu prvi ljudi Dinama i Hajduka Zvonimir Boban i Ivan Bilić. U zadnje vrijeme klubovi se pokušavaju približiti, pa i zbog razumljivih zajedničkih ciljeva u svrhu boljitka hrvatskog nogometa. Npr. još lani su surađivali oko cijele priče o drugim momčadima. To je pohvalno.
Međutim, uzalud prvom čovjeku Dinama Bobanu sav trud i svi pokušaji da Dinamo (opet) bude gospodski klub, uzalud Bilić i Boban zbližavaju dva kluba, kad su zaposlenici Dinama provocirali navijače Hajduka serijom pjesama puštenih sa službenog razglasa.
Potpirivanje ‘vatre‘
Hajduk i njegove navijače sa službenog razglasa stadiona u Maksimiru dočekale su pjesme „E moj druže beogradski” Jure Stublića, „Nek živi ljubav” Srebrnih krila. Potonja je u navijačkim krugovima odavno prepjevana kao pogrdna pjesma o Partizanu ("Nek živi ljubav, nek se budi dan, neka svako dijete, mrzi Partizan..."). A hrvatska javnost se prije susreta stalno pitala hoće li hajdukovci napraviti dinamovcima novim prvacima špalir na travnjaku?!
Možemo samo pokušati zamisliti kakav bi to bio medijski tretman splitskog kluba i generalno Grada pod Marjanom kao sredine (grad slučaj i slične konstrukcije) da su uloge bile obrnute, da je Hajduk dočekao Dinamo na sličan način. Bio bi razapet. A da budemo načisto bilo je sigurno u prošlosti i sličnih gafova splitskog kluba, u kojima je padao na sličnom ispitu. Sjetimo se za primjer samo pogrdnih navijačkih pjesmana koje su pred koji godinu pjevali igrači Hajduka među kojima i Marko Livaja, za što su i kažnjeni.
Sličan doček imao je Hajduk i nedavno u Rijeci, kroz pjesmu s razglasa („Nek živi ljubav”). Ne bi se smjeli klubovi generalno spuštati na taj (navijački) nivo. Od onih najžešćih navijača smo navikli da ne očekujemo ništa, ali od klubova očekujemo mnogo, mnogo više. A i ne samo od njih.
Prošlog tjedna pao je na sličnom testu i Filip Lončarić. Bivši golman Dinama, danas trener vratara u Kustošiji, utakmicu juniora Hajduka i Kustošije u Splitu iskoristio je na način na koji nije trebao. Objavio je nakon susreta na Instagramu fotografiju s Poljuda s naljepnicom Bad Blue Boys i porukom „Find me if you can”. Nakon reakcije javnosti uslijedila je nemušta isprika. Velika je dilema ostala, je li gluplje što je čovjek od 39 godina to napravio došavši na stadion kao službena osoba svog kluba u natjecanju pod kriljem HNS-a ili to što je to javno svima objavio valjda s nekakvim predumišljajem da će zbog toga biti veća faca u društvu, kvartu, kafiću...? Nevjerojatno.
Samo je pitanje vremena kada će se dogoditi zlo
Ne želimo upirati prstom, jednom pretjeraju Dinamovi, drugi put Hajdukovi, treći put navijači Rijeke... Generalno put kojim se ide vodi u - tragediju. Dinamove zastave na Sv. Duji, plave dimne kutije i puštanje Dinamovih pjesmana na Rivi, poruke Torcide na Trgu bana Jelačića, podmetnute roze dimne kutije Boysima na jugu Poljuda... Kreativnost u tim spačkama protivničkim skupinama je u opisu posla navijača, ali sve ima svoje granice. Ovo što dvije najpoznatije navijačke skupine u Hrvatskoj izvode u zadnje vrijeme nije više ni šala, niti „baza”, već je postalo vrlo ozbiljno i opasno.
Prema javnosti već poznatom razvoju događaja do otkrića navodnog prijateljstva pojedinaca iz Torcide Zagreb s Grobarima stiglo je nakon napada i otmice te krađe mobitela i podataka s istog. Uslijedilo je brutalno premlaćivanje istog od strane pripadnika vlastite skupine zbog sramote koju je skupini nanio uz paljenje tetovaže na tijelu otvorenim plamenom. Nastavilo se sve sada požarom na tribini koji se na derutnom stadionu zahvaljujući sreći i brzoj intervenciji vatrogasaca nije proširio.
Hoće li sada BBB napraviti nešto slično prema onima iz svojih redova koji nisu zaštitili udarni transparent skupine, jer nepisano je pravilo u navijačkim krugovima kada se uništi udarni transparent skupina se mora ugasiti?! Njegovo uništenje, a pogotovo otimanje smatra se najvećim poniženjem.
Jedno je sigurno, sad definitivno opet slijedi nova osveta za osvetu jedne skupine drugoj. Dogodit će se (još veće) zlo. Samo je pitanje vremena. Nisu ‘baze‘ otmice, krađe, brutalno premlaćivanje i paljenje tijela, požari na tribini.... A javnost uglavnom ovo dosad „zabavlja”.
Hajduk idućeg vikenda igra ponovno na Maksimiru, s Lokomotivom. Domaći klub praktično niti nema navijače, a to će biti utakmica najvećeg rizika.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....