Hrabrim potezom vratio se korijenima, otkriva presudan trenutak kada je stigao poziv iz Hrvatske: ‘Nije bilo lako‘

Niko, sekundu samo, ako nije problem - prilazimo Kranjčaru s kratkom zamolbom u predvorju hotela na zagrebačkoj periferiji oko podneva. Istovremeno, pak, prstom upiremo prema objektivu našeg fotografa na obližnjem stubištu, ispred kojega pozira mlađahni model "u civilu", odjeven u atipičnu kombinaciju za kraj ožujka: kratki rukavi i kratke hlače. Bez riječi, ali spremno i ekspresno, Niko mu prilazi iz sjene, iza skrivenog zida, grli ga i rađa se trenutak za vječnost. Fotografija koja će izmamiti osmijehe navijačke zajednice na Fratton Parku, u domu kultnog kluba, koji u tekućoj sezoni ponovno ima začin hrvatskog "španera", igrača koji loptu udara drugačije od ostalih - pišu Sportske novosti.

Osim Nike, ostavštinu je u Portsmouthu zidao i Robert Prosinečki, u "Pompeyu" su igrali Ivica Mornar i Boris Živković, Velimir Zajec je na toj adresi obavljao trenerske i direktorske dužnosti, a najnoviji hrvatski član kluba starog 128 godina je - Adrian Segečić. Ta konstatacija, doduše, vrijedi točno deset dana, nakon što je Hrvatski nogometni savez slavodobitno objavio da je 21-godišnja "desetka" engleskog kluba dobila pravo nastupa za "vatrene" jer je promijenila nogometno državljanstvo kada je Fifa službeno prihvatila zahtjev.

Nakon što je ukupno 19 puta nastupio za tri različita mlađa uzrasta u australskim reprezentacijama, plemeniti vezni igrač odlučio se preseliti u domovinu svojih djedova i baka, koji su sredinom prošlog stoljeća sletjeli u Australiju, a on se ovim hrabrim potezom vratio korijenima i postao najnoviji član hrvatske vrste do 21 godine. Sin Diane i Stevena od ranih je nogu etiketiran kao "the next big thing" u Australiji. Talent kojega treba pomno pratiti. Prošlog ljeta iz rodne Australije otisnuo se na drugi Otok, na englesku adresu, i Sydney FC je zamijenio Portsmouthom, za kojega je u tekućoj sezoni isporučio pet pogodaka u Championshipu.

Sa širokim osmijehom i srdačnim pozdravima na hrvatskom jeziku, s blagim začinom australskog naglaska, Segečić je u ponedjeljak prvi put odjenuo i službenu opremu hrvatske reprezentacije, a zatim za Sportske novosti ekskluzivno otkrio svoju priču...

- Sretan sam jer sam ovdje, igrao sam već u hrvatskim kampovima kada sam bio mlađi, ali ovo je nešto drugo, jako je uzbudljivo - smije se mladi sugovornik, koji će u utorak zaoštriti konkurenciju među izabranicima Ivice Olića protiv Turske u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo.

Jedini ste u kratkim hlačama ovdje, nije li ljeto u Australiji završilo prije mjesec dana?

- Ha, ha, u Engleskoj je takvo vrijeme, zbog toga sam stigao u ovome.

Probe u velikanima

Prema najsvježijem popisu stanovništva u Australiji, iz 2021., točno 164.302 osobe su se izjasnile da imaju hrvatsko porijeklo, što je oko 0,65 posto čitavog stanovništva. Među stotinama tisuća, koje su u prethodnom stoljeću emigrirale prema jugu, bili su Adrianovi djedovi i bake, s očeve i majčine strane.

- Oni su svi rođeni u Hrvatskoj, a preselili su se u Australiju zbog Drugog svjetskog rata. I moji su roditelji, naravno, onda rođeni u Australiji. Mamina strana je iz Karlovca, iako imamo obitelj i u Zagrebu, a tatina strana je iz Novog Varoša, mjesta na granici s Bosnom i Hercegovinom. Jedan djed je davno preminuo, ali drugi djed i obje bake su živi. Ovo je jako ponosan trenutak i za njih, to je velika čast i sretni su zbog mene.

Iako je Hrvatsku nerijetko posjećivao zbog obiteljskih i turističkih razloga, niti hrvatski nogometni travnjaci mu nisu nepoznati. Štoviše, trenirao je na dvije najpoznatije nogometne adrese u državi...

- Kada sam bio mlađi, trenirao sam u više hrvatskih klubova, igrao sam i na puno turnira, bio na nekoliko kampova u Medulinu... Trenirao sam u Dinamu i Hajduku, bio sam na probama, ali odlučio sam se za drugačiji put.

Čuli smo da ste na probama bili u Liverpoolu, Manchester Cityju, Chelseaju... Je li to istina?

- Tako je. Bilo je to u vrijeme pandemije, pa je to vrijeme u Engleskoj bilo jako teško. Nakon toga sam odlučio vratiti se u Sydney, ali sada sam ponovno u Engleskoj.

Kako je izgledao taj, presudan trenutak kada je stigao poziv u hrvatsku nogometnu reprezentaciju?

- Moj tata je bio jako uzbuđen, djedovi i bake također, kao i sva moja obitelj u Hrvatskoj. Prvo me nazvao Ivica Olić i pitao me želim li doći i igrati za Hrvatsku. Odluka je bila na meni, ali nisam ju donio odmah, htio sam razmisliti. Nije to bila laka odluka. Razgovarao sam i s Joeom Šimunićem, kao i ostalim igračima iz Australije koji su bili u sličnoj situaciji, a onda sam nazvao Ivicu povratno i obznanio mu svoju odluku.

Što je prevagnulo na hrvatsku stranu?

- Za mene, moju obitelj i moju karijeru, igranje za hrvatsku reprezentaciju je velika stvar jer znamo kakve uspjehe Hrvatska ima na velikim natjecanjima. Hrvatska je velika nogometna zemlja i volio bih jednog dana nastupiti za seniorsku reprezentaciju. Vidio sam komentare i poruke od hrvatskih navijača, drago mi je da su me tako primili i poželjeli mi dobrodošlicu.

U Australiji, pak, nisu oduševljeni vašom odlukom. Naprotiv...

- Jasno, ali to je bila moja odluka. Za mlade igrače je bitno da ostanu fokusirani na nogomet i na ono što mogu kontrolirati. U Australiji sam se rodio i odrastao, Australija je i dalje u mome srcu. Živio sam tamo 20 godina.

Usporedbe s Messijem

Odrastali ste, doduše, uz najveće domete "vatrenih" i spektakularne pohode na Svjetskim prvenstvima. Koju biste utakmicu naročito izdvojili?

- Svaku sa Svjetskog prvenstva. Budili smo se u Sydneyju u tri ili četiri sata ujutro i svi su kod nas dolazili gledati utakmicu. Tada sam ih gledao u jutarnjim satima, a sada sam u reprezentaciji do 21 godine. To je velika čast.

Ako zamolimo da izdvojite jednog hrvatskog igrača, pretpostavljamo odgovor...

- Ha, ha, naravno. Ne možemo tu zaobići Luku Modrića.

A hrvatska liga? Jeste li upoznati sa zbivanjima na lokalnim travnjacima?

- Da, imam prijatelje koji ovdje igraju, s kojima sam i trenirao u mladosti. Nije mi strano, bacim oko ponekad.

Uvedite nas nakratko iza zidova Portsmoutha: kakav status ima Niko Kranjčar? Sada će vam biti jedan od trenera, desna je ruka Ivici Oliću u mladoj reprezentaciji, a u kultnom klubu ga itekako pamte.

- Čuo sam jako puno o njemu. U klubu i dalje rade ljudi koji ga poznaju. Pričaju samo najljepše stvari o njemu, on je klupska legenda i svi navijači ga vole.

Svlačionicu ćete idućih dana dijeliti s Morenom Živkovićem, a jeste li znali da je i njegov otac bio u Portsmouthu?

- Zaista? Nisam to znao. Sjajno.

U mladosti su u Australiji povlačili paralele između vas i Lionela Messija: lijeva noga, hitar korak, manja visina. Je li to povećalo pritisak?

- Uvijek sam govorio da mi je Messi idol jer smo obojica ljevaci, imamo slično tijelo. Uvijek sam ga promatrao i pokušavao naučiti od njega, ali nije jednostavno kada vas uspoređuju s njim, nije to mala stvar, jer se nitko ne može usporediti s njim.

Pročitali smo da je otac imao značajan utjecaj na vašu karijeru, da ste zajedno analizirali utakmice i nastupe, pa ste tako i napredovali...

- Istina, ali sada je to malo drugačije. I dalje me zove nakon utakmica, prati svaki moj nastup i budi se usred noći za to. Zna biti strog, ali to me zna vratiti na mjesto kada mi to i treba. Njegovi savjeti mi pomažu.

Ćevapi kao klasik

Koje ste si ciljeve zacrtali u karijeri?

- Volio bih igrati u jednoj od najjačih pet europskih liga i biti najbolja verzija sebe, volio bih osvojiti puno trofeja, ali u karijeri nogometaša se brzo stvari mogu promijeniti. Naravno, volio bih zaigrati i na Svjetskom prvenstvu za Hrvatsku.

A da morate odabrati jedno jelo u Hrvatskoj, to bi bilo...

- Ćevapi, uobičajen odgovor ha, ha.

Slušate li i hrvatsku glazbu?

- S obitelji sam često slušao našu glazbu, znam pjesme, ima i puno hrvatskih festivala u Australiji, tako sam i naučio hrvatski jezik.

Poznajete li ikoga od novih suigrača u reprezentaciji?

- Anthonyja Pavlešića, vratara, on je također australski Hrvat. Ima tu još igrača s kojima sam trenirao u prošlosti, u Dinamu i Hajduku, tako da ih se sjećam.

Zaključno, što biste poručili hrvatskim navijačima?

- Hvala vam na dobrodošlici, veselim se nastupima za hrvatsku reprezentaciju, nadam se da ćemo ostvariti velike stvari zajedno i da ću jednog dana debitirati za prvu momčad - zaključio je Adrian Segečić.