Puno je roditelja s djecom koji su stigli u Philadelphiju na utakmicu. Mali Šimun sletio je u Ameriku u dresu Luke Modrića, i to s brojem 201.
– Kladim se da Luka takav neće imati – smije se trinaestogodišnjak i dodaje:
– Kad sam vidio da je Luka za 200. nastup dobio dres s brojem 200, odlučio sam hitno nabaviti dres Modrića s brojem 201 da budem spreman za njegov 201. nastup za Hrvatsku protiv Gane. To će mi biti lijepa uspomena i vjerujem da nitko nema takav.
Šimun je veseo, odlično raspoložen, došao je s roditeljima na svoje prvo Svjetsko prvenstvo. S njim su i mlađa sestra Bruna (11), ali i rođaci Josip, Luka i Matej. Dječji su klub pun mašte i kreacije.
Otac Bariša Škegro, Zagrepčanin iz Ljubuškog, ide na svjetska prvenstva redovito od 2006. godine.
– Prvi put sam na Hrvatskoj bio 1999., na čuvenoj utakmici sa SR Jugoslavijom. U to doba sam bio student.
Nego, Šimune, zašto Modrić, a ne netko drugi?
– Zato što je on najveći i najupečatljiviji igrač Hrvatske. Kad bilo gdje u svijetu kažete Hrvatska, svi će se prvo sjetiti njega. On je simbol Hrvatske.
Za koliko bi taj dres prodao Modriću?
– Besplatno bih mu ga dao, daj Bože da ga poželi. No, da ja ne bih ostao bez dresa, bilo bi dobro da on meni podari svoj s potpisom – smije se Šimun.
Kad bi Modrić kazao da ima slobodan dan da se vas dvojica družite, što biste željeli raditi?
– Zamolio bih ga samo jedno, da dođe sa mnom na teren i pokaže mi svoja dodavanja. Kako ih radi. To mi je najbolje.
Šimun je privukao pozornost u dresu Modrića s brojem 201, a rođak Josip nosi broj 22 Luke Vuškovića.
– Mislim da je Vušković budućnost hrvatske reprezentacije, sviđa mi se kao osoba, jako ga volim, a i hajdukovac je.
– I sam sam hajdukovac. Torcida Zagreb – jasan je Šimun.
– Ja nisam hajdukovac – oglasio se Luka.
– Navijam za Dinamo.
Ima još vremena da se predomisli, dobacuju mu.
– Ne, neću se predomisliti – ustrajan je Luka, mali dinamovac u svijetu hajdukovaca. Nego, kako ih doživljava?
– Loše. Živciraju me, pjevaju neke pjesme. Ali najdraži mi je igrač također Vušković, zato što dobro dribla, ali i zbog brata.
Šimuna smo pitali što kaže na Josipov izbor dresa Vuškovića.
– Dobro je izabrao, Vuškoviću treba malo podrške, tako je mlad i nesiguran. Bez veze ga kritiziraju. On je i dalje dijete kao i mi svi.
Bruna je jedina cura.
– Volim Gvardiola, iako mu posljednje utakmice nisu bile dobre. No, meni je draži tenis nego nogomet, budući da ga treniram, a omiljeni su mi tenisači Novak Đoković i Ivan Dodig.
Matej, nešto stariji, uskoro će imati 19 godina, nosi dres Marija Pašalića.
– Drag mi je, igrao je u Hajduku. Vrlo je zahvalan.
– S Eura iz Njemačke pamtim dobru atmosferu i nosio sam dres Marka Livaje – kaže Josip.
– Nedostaje mi Livaja u reprezentaciji.
Kad bi morao birati Livaja ili Vušković?
– Trenutačno su nam špice u formi pa bih izabrao Vuškovića.
Bariša se referira na svoju djecu hajdukovce, kao što je i sam.
– Mislav, sin mojega brata Ante, koji žive na Kajzerici i ima deset godina, dobio je zadatak u školi napisati neobičnu priču. Rekao je: "Moj rođak Šimun, rođen je i živi na Ravnicama, a navija za Hajduk." I završio sastavak – na to se svi nasmijaše.
On godinama radi u osiguranju, ali proizvodi i vlastita vina u Ljubuškom.
– Imam uvoznika za SAD u New Jerseyju, a prodajem u 34 američke države. To što smo se probili na vrlo zahtjevno tržište s vinima obitelji Škegro, pritom je posebno tražena Žilavka, za mene i sve nas veliki je ponos i zadovoljstvo da to radimo iz malog Ljubuškog. Iako tu nema velike zarade. Vina su u poljoprivredi kao formula 1, tenis i golf u sportu. Visoko kompetitivan sektor.
Putovali su 24 sata, dva leta, taksi i na kraju vlak.
– U vlaku smo vidjeli ljude azijskog podrijetla u dresovima Perišića i Modrića – prisjeća se Šimun.
– Svi vole Hrvate – dodaje Josip.
Bariša govori:
– Nakon prve utakmice zove me Mislav, igra u Lokomotivi. Kaže: "Imaš li broj od Dalića, reci mu da igra 4 – 4 – 2, a ne 3 – 4 – 3", Djeca. Inače, igrao sam za Ljubuški, a idol mi je bio Mladen Bartolović, koji je tada igrao za Ljubuški. Učio sam od njega. Bio je nizak, brz. Pokoj mu duši.
Bariša Škegro za kraj:
– Ivan Dodig 14. srpnja otvara veliku tenisku akademiju u Međugorju, investicija je 15 milijuna eura, ima petnaestak terena, po uzoru na Rafaela Nadala. Doći će na otvaranje Ivanišević, Čilić i Đoković. Velika stvar za naš kraj.
Dok su Vatreni u Philadelphiji, kao glavnu misiju sebi je postavio – da Šimun dobije Modrićev autogram. Potom lete u Miami, pa na kupanje trajektom jedan dan na Bahame, i vraćaju se u SAD do šesnaestine finala. Za klince nezaboravno. Vatreni jednostavno nude šanse...

Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....