Koliko god smo nakon nedavnih 0:0 u Rijeci bili blagonakloni i pisali kako je to bila solidna partija Hajduka, koji na Rujevici nije izgubio i time smo – kao – bili zadovoljni, sada smo, nakon 0:2 u Maksimiru i Hajdukova statiranja kontra prvaka Dinama, opet nekako – depresivni.
Kakav je to bio Hajduk? Nikakav. Loš skroz. A junačili su se hajduci prije utakmice kako mogu biti pravi akteri na utakmici Dinamova slavlja, a ne samo nijemi promatrači.
Ne, nećemo dovoditi u pitanje trenera, jer jedna od mudrijih odluka Hajduka u posljednje vrijeme bila je da potvrdi trenera i za iduću sezonu. Smjena, uz isplatu odštete i traženje novog trenera i stožera, ne bi imala pravog smisla, ni podloge u blagajni.
Evo ti, Gonzalo, radi mirno, probaj biti što bolji, pa ćemo vidjeti kako će to funkcionirati uz sportskog direktora Roberta Grafa. Garcia je tu kakav jest, a njegova objašnjenja jučer poslije utakmice imaju logike, koliko god vam na prvu izgledala neprihvatljiva. Da, Dinamo doista ima neke bolje i moćnije igrače nego Hajduk.
Druga je sad stvar kako se to dogodilo da je u trenutku, u finišu jeseni, Hajduk imao četiri boda prednosti, a da je sada na manjku od nevjerojatnih 18 bodova u odnosu na Modre.
Hajduk slab u derbijima
Dinamo je izveo usiljeni marš, sklopio momčad nakon jesenskih lutanja i njegov je niz nevjerojatan, bez poraza cijelo proljeće. Ostvario je 22 boda više od Hajduka od trenutka kad je izgledalo da je ovo ta Hajdukova šampionska godina... Kad će ako neće sad? Ma kakvi, ništa od toga. Sunovrat Bijelih počeo je otkako su Mario Kovačević i Zvonimir Boban upalili svoj „elektrostroj” i bolan je do danas.
Davno smo se pozivali na postulat „nije toliko važno kakav si ti, nego kakva ti je konkurencija”. Lani je Hajduk imao šansu u utrci koja je završila na šampionskoj razini od jedva 65 bodova, Rijeka je za prsa prva protrčala ciljem ispred slabog Dinama, Hajduk je do kraja osvojio 63 boda i, kao treći, za titulom je zaostao dva koraka. Da je imao 65, u trokutu s Rijekom i Dinamom Hajduk bi bio prvak jer je bio najbolji u trokutu, u mini-tablici međusobnih susreta u derbijima.
E, tu smo sada. Objektivni je manjak sadašnje momčadi Bijelih, koju vodi Gonzalo Garcia, slab učinak u derbijima.
1. Gennaro Gattuso je protiv Dinama uzeo 7 bodova uz gol-razliku 5:4.
2. Gonzalo Garcia je protiv Dinama uzeo 1 bod uz gol-razliku 2:8.
Lani je Hajduk na kraju imao 63 boda i bio je u utrci do zadnjeg trenutka. Ove je sezone utrku odavno izgubio, a dva kola prije kraja ima već 64 boda, još Lokomotivu u gostima i Vukovar u Poljudu. Vjerujemo da će podebljati bodovni konto. Kako sve može biti relativno, zar ne?
Promjena kulture
Međutim, ono što ne valja i na čemu se mora poraditi jest pristup Garcijina Hajduka u derbijima. Zbog toga nam se onih 0:0 protiv Rijeke odjednom učinilo solidnim, jer, gle čuda, Hajduk nije izgubio. Sad se u Maksimiru opet vratio stari, depresivni Hajduk. Garcia ovako kaže o derbiju, o mlakom ritmu, glede budućih nastupa u Europi:
– To je ritam ove lige... Mi nemamo standarde za natjecanje u Europi, a Dinamo ima. Moramo promijeniti kulturu igranja u našem klubu. Dinamo ima moćne igrače. Ima ih i Rijeka. Mislim da je to realnost.
Dobro govori. Ali kako promijeniti „kulturu igranja u našem klubu”? Nije li to pitanje svih pitanja u ovom trenutku?
Garcia je ove sezone u amplitudama od negativnog rekorda od 0:5 na Rujevici, čime je označio spuštanje Bijelih s trenutačne liderske uloge u prvenstvu, do pobjede od 6:0 u gostima kod Vukovara u Osijeku, što je bila kocka šećera za navijače. Ogroman raspon između lošeg i dobrog.
Tko će, dakle, promijeniti „kulturu igranja u našem klubu”? Može li to učiniti Garcia sa svojim stožerom? Koliko može pomoći sportski direktor Robert Graf odabirom nekih novih igrača, drugačijeg profila nego da budu u ritmu „poljske druge lige”?
Hajduk ne djeluje kao momčad
U završnici prvenstva zacijelo je problem i to – kako su pisali kolege prije nekoliko kola – što sad Hajduka čekaju „besmislene utakmice”. Što bi rekao Stanko Poklepović, bez pravog nadražaja. E sad, kad je prisutan nadražaj, gubi se zbog pritiska, kad nema pritiska, ne valja jer je besmisleno.... Vrzino kolo.
Citirat ćemo misao veterana Damira Maričića, koji nam, ne znajući da ćemo to objaviti, piše prijateljski, svoj dojam. Pa kaže:
– Lako je sad govoriti poslije utakmice, ali Hajduk ne djeluje kao momčad, nešto ne valja u ekipi, ni igre, ni borbe, ni htijenja, ni želje. Djeluju na terenu nezainteresirano, Dinamo je hodajući igrao, a Hajduku fali i kvalitete, premalo je dobrih igrača – piše nam Maričić, 67-godišnji penzioner, bez interesa i pouzdano bez zloće.
Mi bismo, pak, samo poželjeli da novo prvenstvo počne što prije. Jer, vidjet ćete Dinamo, samo da mu odu Livaković i Beljo, neće ni oni biti nepobjedivi stroj dovijeka!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....