StoryEditorOCM
Hajdukkontroverze

Pretresaju navijače do gola, a HNS bi ukinuo gostovanja jer su nesposobni osigurati red. Za koga onda da se igra?

Piše Krešimir Milić
5. ožujka 2025. - 21:26

Narativ u kojem su navijači veliki problem kao da se polako vraća u javni prostor. Naravno da nisu cvijeće i da se ne mogu opravdati u svemu što rade, ali riječ je o supkulturi koja i ne treba biti razumljiva širim masama. Činjenica je da se pali pirotehnika na tribinama, činjenica je i da se odvije poneki navijački nered, ali činjenica je i da nisu svi koji idu na utakmice u tom điru, kao i da oni koji bi trebali osigurati red očito ne rade svoj posao kako treba.

Nakon posljednjeg derbija na Maksimiru ponovno se problematizira količina zapaljene pirotehnike sa sjeverne i južne tribine, a posebice se ističe ‘pyro show‘ koji su priredili gostujući navijači. Pirotehnika je ruku na srce dio nogometne navijačke kulture diljem svijeta i vjerojatno ne postoji mjera osiguranja kojom bi se uspjelo zaustaviti unošenje iste.

Baklje ne gore samo u Hrvatskoj, mogu se vidjeti na tribinama od klubova Lige petice preko bogate Skandinavije do siromašnijeg juga Europe. A iz te perspektive pomalo je i licemjerno diviti se scenama s primjerice argentinskih stadiona te istovremeno demonizirati domaće.

Problematiziranje gostovanja

No u HNS-u ne vide problem u tome, demoniziranju da ne bude zabune, jer je jedna od najnovijih genijalnih ideja iz te tvornice razrađenih sustava za dobrobit hrvatskog nogometa glasi ukidanje gostovanja. Naime, da se o takvoj ideji razmišlja naveo je HNS-ov voditelj za sigurnost Jurica Jurjević u intervjuu za Sportske novosti. On je na konstataciju novinara ‘da se klubove kažnjava praznim stadionom ili tribinom na domaćim susretima, a nema opcije da se navijačima zabrani odlazak na gostovanje‘ podvukao kako o tome treba razmisliti u budućnosti.

image

HNS-ov voditelj za sigurnost Jurica Jurjević
 

Goran Mehkek/Cropix

Ta misao je problematična u nekoliko sfera bez obzira na sva popratna objašnjenja jer u suštini odražava svu nesposobnost onih koji bi trebali osigurati red na tribinama. To i indirektno znači novi udar na navijače Hajduka koji i ovako prolaze kroz razne diskriminatorne mjere na gostovanjima.

Prvo i osnovno što bi oni koji provode sigurnosne mjere trebali znati da nisu svi navijači nekog kluba ujedno i pripadnici navijačkih skupina, ali i da u zakonu ne postoji nešto što bi bila kolektivna odgovornost. Konkretno nisu svi navijači uključeni u ono što oni zaduženi za sigurnost smatraju problematičnim ponašanjem na tribinama, a za tako nešto već postoje mjere koje propisuje Zakon o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima.

Ako niste nikad bili na nekom gostovanju možda će vam slika biti da se tu radi o skupnom planiranju i izvođenju nereda na stadionima, no uvelike bi se prevarili jer na gostovanja ne idu samo oni koje bi nazvali huliganima. Osim ako vam taj naziv nije prikladan i za obitelji s djecom, prijatelje i prijateljice, staro i mlado, ili bilo koji antropološki pojam koristili za one koji odlaze na gostujuće utakmice, u našem slučaju Hajduka.

Prošetajte primjerice Varaždinom, Pulom ili Koprivnicom na dan gostovanja Hajduka i primijetit ćete niz očeva i majki koji se ne boje povesti djecu na stadione. Dakle suprotno onim babaroga pričama kako u Hrvatskoj roditelji ne mogu voditi djecu na stadione. Uz to ćete primijetiti i druženja ljudi svih antropoloških kategorija prije i nakon utakmica na putovanjima u praćenju voljenog kluba koji ih veže.

Hajdukovci najbrojniji

Hajdukovi navijači su u toj kategoriji gostovanja najbrojniji, fenomen s kojim se u Hrvatskoj nijedan klub ne može mjeriti. Ni Dinamo, ni Rijeka, ni Osijek, ni drugi jednostavno ne generiraju toliki broj navijača na gostovanjima, a broj Hajdukovih navijača ne čine samo oni na gostujućim tribinama nego i na domaćima.

To potonje možda i domaćine pomalo živcira, ali vjerojatno bi ih više trebalo zamarati zašto sami ne mogu privući gledatelje na tribine ako im protivnik nije Hajduk. Dokaz tom trendu su brojne mjere ograničenja poput onih da karte mogu kupovati samo stanovnici županije u kojoj se igra, preko zabrane gostujućih obilježja na domaćim tribinama do najnovijeg slučaja Dinama s pokušajem dizanja ograde da bi se opravdala odluka o smanjenju broja karata na 5 % kapaciteta za Hajdukove navijače. 

image

Navijači Hajduka na Maksimiru

Josip Bandić/Cropix
image

Navijači Hajduka na Maksimiru

Josip Bandić/Cropix

Konkretna brojka prema podacima SHNL-a kaže da je 358321 gledatelj bio na Hajdukovim utakmicama, a na gostovanjima 99800 gledatelja što je u prosjeku 8316 gledatelja na gostovanjima Hajduka. Naravno da od te ukupne brojke nisu svi navijači Hajduka, ali činjenica je da ‘bijeli‘ privlače najviše gledatelja na stadione.

Usporedbe radi Dinamo je prosječno privukao 8114 gledatelja, Osijek 5517 gledatelja, a Rijeka 5458 gledatelja na gostovanjima. Ukupno je Dinamo gledalo 89260 tisuća gledatelja na gostujućim utakmicama (jednom su igrali na Poljudu), Osijek je gledalo 60693 (dva puta na Poljudu) te Rijeku 65504 (jednom su igrali na Poljudu). Kad tome dodamo prosjek od 14930 gledatelja koliko je ove sezone gledalo Hajduk, a ta brojka je za Dinamo 9647 dok je za Rijeku 5156 i Osijek 5829, postavlja se legitimno pitanje za koga bi se igralo prvenstvo kad bi ukinuli navijače?

Mjere sigurnosti

A ako je argument za ukidanje gostovanja pirotehnika onda se otvara još jedno pitanje na koje ni HNS-ov voditelj odjela za sigurnost nema odgovor. Kako je i sam u intervjuu naveo prije derbija Dinama i Hajduka bile su veće mjere sigurnosti, a čak su i novinare detaljnije pretresali nego ikad. Pa priznaje da nije jasno kako toliko pirotehnike ušlo na stadion.

image

Pretres prije ulaska na stadion

Damir Krajač/Cropix

Oni koji idu na gostovanja znaju kakvu torturu pretresa prolaze prije ulaska na stadione koji se znaju odužiti i do početka drugog poluvremena utakmice pa i duže. Doslovno skidanje do gola, nerijetko stajanje na hladnoći bez obuće, a nije ni strano da se iste mjere provode na djeci o čemu i danas svjedoče dostupni zapisi na internetu. Dakle mjere sigurnosti nisu nimalo blage, a u nekim slučajevima su diskutabilne na razini ljudskih prava.

Zato je otvoreno pitanje gdje je odgovornost ili sposobnost, kako vam je draže, onih koji bi trebali uspostaviti red na tribinama? Ako uz sve moguće mjere uspije proći tolika količina pirotehnike trebalo bi staviti i naglasak na odgovornost onih zaduženih za sigurnost, sve drugo je prebacivanje loptice s uzroka na posljedicu i maskiranje vlastite nekompetentnosti zabranama na štetu onih koji ni za što nisu krivi. Možda osim za to što navijaju za Hajduk...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
27. listopad 2025 00:26