Svi pričaju o Josipu Siliću. Vratar Varaždina slavu je stekao obranivši penal Marku Livaji u 90. minuti i tako svojoj momčadi donio pobjedu nad Hajdukom, te postao junak otvaranja nove sezone HNL-a. Ne brani svatko penal Livaji u zadnjoj minuti.
I prije utakmice govorilo se da će biti posebna što se vratara tiče. Dva Silića, dva brata iz Dicma, s jedne strane Josip, s druge Toni. Da priča bude još ‘luđa‘ kad je Hajduk u završnim sekundama jurnuo po izjednačenje u napad je pohitao i Toni, svi su gledali hoće li brat zabiti gol bratu.
Za Tonija svi znaju, prvi je vratar Hajduka, tko ga ne bi znao. Josip je manje eksponiran u javnosti, to je refleksija popularnosti Hajduka i Varaždina. Josip je stariji, ali i manje poznat. Iako me njihov otac Damir, i sam nekada poznati vratar dalmatinskih nogometnih terena, uvjeravao kako je Josip silno talentiran i da žali što nikada nije dobio pravu priliku.
Mada mu Toni brani za Hajduk, Damiru je Josip stalno na ustima. Josip, Josip, Josip. Toni je uspio, a Josip nije dobio šansu. Oni koji dobro poznaju Siliće kažu mi da su Damir i sin Josip istog karaktera, čvrsti, odvažni, dok je Toni finiji, mekši, drugačiji.
Silićevi su se okupili jučer na utakmici, vidite i na našim fotografijama koliko ih je. Potegnuli su iz Dicma s dva auta, dok su Josipovi, supruga Karla i sin Luka, tek mu je deset mjeseci, već čekali u Varaždinu.
- Išli smo nas sedmero. Ja, supruga Dijana, dvi sestre i zetovi, i Tonijeva djevojka.
Nije ti bilo lako, jedan sin na jednoj branci, drugi na drugoj.
- A di će bit lako!? Kad nije sudija penal za Hajduk skočija san ka oparen, vika, napa‘, a kad ga je Josip obranija opet san skočija ha, ha! Pa mi ljudi oko mene govore ”gospon, kaj vam je, pa za koga vi navijate”, ništa im nije bilo jasno.
Taj penal na kraju, što god da se dogodi je i dobro i loše. Ako Livaja zabije, super, Tonijev Hajduk spasija bod, ako Josip obrani, opet super, sin je. A sin je uvijek na prvome mjestu. Samo šta je Hajduku i bratu izbio taj bod, gurnuo ga u poraz. Kako god okreneš i dobro i nije dobro, jedan sin mora biti poražen, tužan.
Kako je tebi kao ocu bilo gledati dva sina na suprotnim stranama?
- Ako je ko zaslužija, Josip je zaslužija. Ovakav trenutak.
Uvijek si ga hvalio, čak i više nego Tonija. Da je ogroman potencijal, talent.
- Jesan, ali uvik je gore neko potcjenjivanje. Josip nije ništa lošiji od Zelenike, a pored njega nije moga dobit šansu. Golman triba imat kontinuitet, bar 10-15 utakmica da te nitko ne dira.
Obraniti penal Livaji u 90. minuti, jedanput u životu. Jesi li ti, kao iskusni vratar, imao osjećaj gdje će on šutirati?
- Marko većinom puca u vratarevu desnu stranu. Svi klubovi sad imaju analize, sve se prati, zna se di ko gađa.
I Damir je bio vratar. Dugo, svi su ga znali po dalmatinskim terenima, faca. Sva tri sina isto, najstariji Mirko nije dugo branio, Josip i Toni grade prave karijere.
Kako si ti, Damire, u svoje vrijeme branio penale? Na osjećaj, čitanje ili si se bacao unaprijed, na sreću?
- Na čitanje većinom, tada nije bilo analize.
Ako ga igrač dobro pogodi moš se slikat‘.
- Tako je. Marko je jučer dobro pogodija, da je Josip čeka, da se nije odma bacija udesno, ne bi ga obranija
Jeste li se našli iza utakmice, pričali?
- Jesmo, naravno.
Šta njih dvojica govore?
- A šta će!? Oni su baš braća, dali bi krvi jedan za drugoga. Jako su povezani. Čuju se posli svake utakmice, podrška su jedan drugome. Ali, utakmica je utakmica, svaki igra za svoju ekipu. Opet kažen, ako je kome triba ovaj trenutak onda je to Josip.
Uvijek si govorio da je Toni uspio, a da Josip nije dobio pravu šansu koju zaslužuje.
- Sad je ima priliku otić u Kazahstan, poslali su mu ugovor da potpiše, ali mu u Varaždinu nisu dali. Znaju da jeftinijeg, a boljeg golmana, neće imat.
Pa dobro, sad je čvrsto prvi vratar.
- A ko to zna!? Ako Zelenika produži...
I nakon ovog penala!?
Damir Silić nije od velikih riječi. Kako mu je bilo gore na tribini teško ćemo od njega saznati. Dva sina na dvije različite branke, jedan obrani penal očevom i bratovom Hajduku, drugi trči u napad zabit gol bratu...
Teško nam je, nemoguće, ući u emocije Silićevih jučer, to se samo može doživjeti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....