Đurđevdan je, 6. svibnja, Romi slave svoj najveći praznik. Nakon đurđevdanskog uranka, jutarnjeg umivanja i kupanja započinje slavlje uz ples, pjesmu i bogatu trpezu. A u svijetu nogometa, pa i u Hrvatskoj, jer bio je i Hrvat, te osobito u našoj regiji, Đurđevdan 6. svibnja, znamenit je dan jer se u Sarajevu rodio - Ivica Osim.
Veliki trener, nadasve s predznakom Bosne i Hercegovine, generacija 1941., danas bi imao 85. rođendan. Osim, zvani Švabo, jer je bio plav, bjondo poput Nijemca, ili bolje Strauss s Grbavice, po slavnom austrijskom kompozitoru, jer je Osimov nogomet bio - valcer.
Upamćen je kod većine kao - trener, jer puno je godina prošlo i Miljacke proteklo ispod sarajevskih mostova i rijetki ga pamte kao vrsnog veznog igrača. U sjećanju je stoga najviše kao trener, selektor i izbornik zajedničke nam države, ali Osim je napose bio umjetnik kao nogometaš. Pamti se doskočica Mirka Kamenjaševića, reportera Radio Sarajeva, o tom sjajnom igraču Željezničara:
- Kod lopte je Osim, dribla, jednog, drugog, dribla i trećeg i dragi slušaoci dok Osim dribla, poslušajte muziku iz našeg studija!
Tako smo pisali, tako i ponavljamo, da ga se podsjetimo. Umro je 1. svibnja 2022., u Grazu, a budući da je ostavio silan trag (i) u Sturmu, kao trener, trg na kojem je stadion, pa i adresa samog zdanja glasi Ivica Osim Platz 1. U rodnom Sarajevu pak, u travnju 2023. godine dobio je i Bulevar Ivice Osima.
Trenirao je Željezničar, Jugoslaviju, Partizan, Panathinaikos, Sturm, JEF United iz Chibe u Japanu, pa i selekciju Japana. Moždani udar je doživio i preživio u Tokiju, umnogome su mu tada život spasili japanski stručnjaci i njihova suvremena tehnologija.
Pisali smo i ovo, naslov: Veliki Ivica Osim spasio je Hajduk od ispadanja zbog prijateljstva, volio je Vulu i Zlatka, a Šurjak još žali što nije došao!
Blaža Sliškovića je volio nešto manje, konkurencija je u reprezentaciji bila žestoka, a Štraus je imao i svoje miljenike, u koje smo uvrstili i hajdukovce Zorana Vulića (desni bek na Mundijalu 1990.) i Zlatka Vujovića.
Pamtimo dobro kad nas je 2001. tadašnji urednik sportske redakcije Mario Garber poslao u noć u Vodice da nađemo Osima na predahu, na ljetovanju. Pa šta ima veze da je blizu ponoć, uzmi šofera i foto-reportera i ajde, bio je rezolutan!
Znali smo, naime, da će zacijelo već izjutra tadašnji sportski direktor Hajduka Ivica Šurjak pokušati privoljeti Osima da preuzme Hajduk, pa se nije imalo što čekati. Dogovorili su sastanak negdje na autoputu, a ti – kaže Mario - ajde prije njih i saznaj sve!
Osim je prihvatio naše „male noćne razgovore” u kafiću koji je zbog nas ostao otvoren, nadomak kuće, vikendice Osimovih prijatelja gdje je rado ljetovao. Ćaskali smo, ćakulali do dugo u noć.
Osimu je poziv Hajduka godio, ali je odgovarao neodređeno. Bilo je jasno da mu ne bi bilo ugodno tih godina preuzeti više nijedan klub s područja bivše države, zvao ga je Dinamo, zove ga Hajduk, sve je to lijepo, ali...
Tako ni sutradan misija Šurjaka nije uspjela. Ali je Šuro imao čistu savjest da je sve uradio što se moglo. Trener Hajduka tog ljeta nije postao Ivica Osim nego Nenad Gračan, a sve to nakon što je Zoran Vulić poslije osvajanja šampionske titule te 2001. čvrsto naumio otići.
Evo 25 godina taman prolazi.
Osim je znamenit i po „pomaganju” da Hajduk ostane u ligi šezdesetih, točnije 1964., bio je silan prijatelj s Perom Nadovezom, on i Drago Mišo/Miša Smajlović, a Željo je (s Hajdukom i Trešnjevkom) bio akter „afere Planinić”. Navodno su i Osim i Smajlović bili nagovoreni da puste Hajduku da lako pobijedi Želju na Starom placu. Bilo je 4:0, strijelci su bili Anković (2), Hlevnjak i Ferić. Hajduku su na dnu kolone bodovi bili nasušni...
O tome vam nudimo više na linku kod bh-kolega, one su to svojedobno podrobno opisale. Planinić je bio Ranko, vratar Željezničara koji je naknadno, kad mu je izvisio ugovor u Želji o svemu propjevao novinaru Aliji Resuloviću, 14 mjeseci kasnije!
Osim i Hajduk, rivalstvo i nadmetanje, ali i nadasve iskreno sportsko prijateljstvo. Spone su bile neraskidive, Osim je bio vrhunski igrač i stručnjak i čovjek iz naroda.
Pamtimo i kad je bio trener JEF Uniteda, Japanaca na pripremama u Turskoj, u Antalyji u isto doba u zimu 2007. kad je i Hajduk boravio u hotelu Kremlin Palace, ostali smo do dugo u noć u „pričama iz davnine”. Hajduk je tukao JEF sa 1:0...
A kad je ono u reprezentaciji Jugoslavije – po mišljenju splitske publike – Osim pretjerao s igračima Željezničara, s tribina Poljuda se zaorilo:
- Željo, Željo, Željo... - na adresu yu izabrane vrste. Čuveni splitski sarkazam.
- A što ću kad su moji najbolji – pravdao se Osim.
Igrali su tada 29. listopada 1986. u Poljudu Jugoslavija – Turska 4:0.
„Plavi” su nastupili u sastavu: Ravnić, Zo. Vujović, Baljić, Šabanadžović, Elsner, M. Janković, Škoro (od 55. Savićević), Katanec, R. Mihajlović (od 71. Tuce), Mlinarić, Zl. Vujović.
Strijelci su bili: Zlatko Vujović hat-trick, u 25., 34. i 83. te Savićević u 74. minuti.
Lijepo se svega prisjetiti u danima svibnja kad je Osim i rođen i umro...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....