Češka je na malim ekranima, a sjećanje seže pola stoljeća u prošlost. Šofer vaš vremeplova tada je bio u Beogradu na tribinama, nije još bio novinar, o tome je tek sanjao...
Danas, 50 godina kasnije, nastup Češke vratio je sjećanja: taman je 50 godina od čuvene – „panenke”...
Pola stoljeća ravno.
Sigurno mlađi svi ni ne znaju odakle taj naziv za hrabro i podlo izvođenje najstrože kazne, jedanaesterca, elfera... U finalu Eura, nije bilo Svjetsko, nego Europsko prvenstvo 1976. godine država je bila Čehoslovačka, a Antonin Panenka, ako se ne varam spadao je u češki dio selekcije koja će kako Čehe tako i Slovake okititi naslovom europskih prvaka. Slavilo se u Pragu i u Bratislavi...
Igrala je ČSSR 2:2 protiv Zapadne Njemačke, a tek više od deset godina kasnije Njemačka od dva dijela ponovno će biti cijela, a Česi i Slovaci će se mirno razdvojiti.
Finale je bilo u Beogradu, na „marakani” tamo gdje se nije uspjela naći Jugoslavija s mnoštvo nogometaša Hajduka i splitskim stručnjakom Antom Mladinićem. Nijemce su „plavi” propustili kroz šake, vodili 2:0, izgubili 2:4. Prvi gol je Slaviša Žungul servirao Draganu Džajiću, drugi Brane Oblak Danilu Popivodi, a onda je Ivanu Buljanu šut za 3:0 obranio strašni Sepp Maier. U nastavku izgubiše tada naši „plavi”...
I eto Čeha i Slovaka kontra Zapadnih Nijemaca u finalu, opet je 2:2 i produžeci i pucaju se penali. Uli Hoeness, ovaj isti krupni gospodin iz svečane lože Bayerna, optužen i za utaju poreza, pucao je s bijele točke nebu pod oblake.
Loptu je uzeo Antonin Panenka i svi su sad gledali hoće li se ostvarit čudo, hoće li Panenka zabiti gol i donijeti Česima i Slovacima europski trofej, kup Henri Delaunay.
Na golu Zapadnih Nijemaca bio je Sepp Maier, neka nam oproste svi, danas takvog golmana nema, nije to ni Manuel Neuer, niti ne znamo tko drugi. Sepp je bio poseban, nesavladiv, krivonog, poput crnog pauka između vratnica.
Panenka ili Maier? Panenka je prišao balunu i izveo ono što nikad nitko nije prije. Pucao je – „panenku”! Potkopao je loptu i nasamario velikog golmana, balun je u laganom luku ušao u mrežu, Maier se bacio... Svi smo na tribinama bili u šoku dok se nije prolomio aplauz, oduševljenje, bili smo skloni slavenskoj braći, Čehoslovačka je prvak Europe!
Panenki je bilo lakše utoliko što je imao pravo na pogrešku, ako promaši idemo iznova, ako zabije – gotovo je...
Otad se taj vražji šut, kojeg su osobito voljeli hajdukovci Senijad Ibričić i Mijo Caktaš, zove – panenka. Svladao je golmana panenkom!
A sve po Antoninu Panenki koji je to izveo prvi, prije točno 50 godina.
Gledajući Čehe kako se muče sami sa sobom i Južnom Afrikom pao nam je na pamet - Panenka. Nije to nužno nostalgija, usred Mundijala koji nipošto nije loš, daleko od toga, ali prije pola stoljeća igrao se neki drugačiji balun...
Prije pola stoljeća ravno u nogometnu antologiju u Beogradu ušao je – Antonin Panenka!
Rođen je 2. prosinca 1948. u Pragu, ima 77 godina, bio je napadač u Bohemiansu, kasnije je igrao u Austriji, u bečkom Rapidu, a na posebnom je mjestu u u nogometnoj enciklopediji.
Imali smo sreću da smo „panenku” ugledali uživo...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....