Kada kompanijama dobro ide, od toga često profitiraju i zaposlenici – ali ono što se sada događa u južnokorejskom Samsungu iznimno je rijetko čak i u tehnološkom sektoru. Radnici su tražili velik dio kolača – i dobili ga.
Naime, u tehnološkom divu u posljednji je trenutak postignut dogovor između uprave i sindikata, čime je spriječen štrajk koji je trebao trajati čak 18 dana. U središtu spora bio je zahtjev radnika da izravno sudjeluju u rekordnoj operativnoj dobiti koja bi 2026., prema procjenama, mogla dosegnuti oko 200 milijardi eura.
Dogovor predviđa da se oko 12 posto tog iznosa, odnosno gotovo 25 milijardi eura, isplati zaposlenima u proizvodnji čipova, kojih ima oko 50.000. Kako je priopćeno, radnici će u prosjeku dobiti oko 300.000 eura po osobi (10,5 posto u dionicama Samsunga i 1,5 posto u gotovini), piše Dijana Roščić za Deutsche Welle.
Posebno je važno što dogovor nije jednokratan, nego predstavlja model za dugoročnu shemu nagrađivanja. Prema navodima sindikata, kompanija planira u sljedećih deset godina svake godine izdvajati 12 posto operativne dobiti za bonuse zaposlenima u sektoru čipova.
Uvjet za to je da taj sektor u razdoblju od 2026. do 2028. ostvaruje iznimno visoku godišnju operativnu dobit veću od 135 milijardi eura, a od 2029. do 2035. više od 67 milijardi eura godišnje. Te su brojke znatno niže od procjena za ovu godinu i djeluju ostvarivo. Dogovor još mora potvrditi članstvo sindikata na internom glasovanju, ali analitičari smatraju da je to tek formalnost.
Skromni bonusi za proizvođače pametnih telefona
Da je došlo do obustave rada, posljedice bi bile katastrofalne – ne samo za Samsung nego i za globalnu industriju poluvodiča. Južnokorejska kompanija ključni je proizvođač memorijskih čipova koji su neophodni za razvoj umjetne inteligencije. Osim toga, Samsungu je bilo ključno zadržati deficitarne stručne kadrove u uvjetima nezapamćene globalne utrke za čipovima.
U povijesti Samsunga štrajk se dosad dogodio samo jednom – 2024. godine, kada je dio zaposlenika, uglavnom iz proizvodnje čipova, obustavio rad tražeći pravedniji sustav nagrađivanja. Sindikati su tada mobilizirali tek nekoliko tisuća radnika, a postignuti kompromis nije donio suštinsku promjenu modela, a koja je sada spektakularno ostvarena.
Međutim, ovaj je sporazum stvorio dubok jaz unutar Samsunga koji u Južnoj Koreji ukupno zapošljava oko 125.000 ljudi. Dok će u sektoru čipova svi radnici dobiti jednak iznos bez obzira na radni staž i funkciju – pa tako običan radnik na proizvodnoj liniji dobiva isto koliko i inženjer s doktoratom – radnici iz drugih sektora Samsunga ogorčeni su nepravdom.
Zaposlenici u divizijama za pametne telefone i kućanske uređaje bune se jer su izostavljeni iz ove raspodjele i dobivaju znatno manje bonuse (oko 4.000 eura), iako i oni doprinose uspjehu brenda. Investitori su, s druge strane, reagirali s velikim olakšanjem.
Dionice Samsunga, koji sudjeluje s oko 12,5 posto u BDP-u Južne Koreje, na burzi u Seulu odmah su nakon vijesti o sporazumu porasle za gotovo osam posto, a optimizam je zahvatio i ostatak tržišta pa je i glavni južnokorejski burzovni indeks KOSPI zabilježio snažan rast.
Model bonusa uveo Samsungov konkurent
Vrijednost od oko 300.000 eura po zaposleniku iznos je koji je znatno iznad uobičajenih bonusa, čak i prema standardima tehnoloških divova. No sam model podjele dobiti u Južnoj Koreji nije sasvim nov.
Prva tvrtka koja je pristala da deset posto godišnje operativne dobiti dijeli zaposlenicima i ukine dotadašnji plafon na bonuse bio je SK Hynix – izravni konkurent Samsunga i jedan od tri najveća proizvođača čipova na svijetu. Model je uveden kolektivnim ugovorom u rujnu 2025. godine za nešto manje od 35.000 zaposlenih koji su dobili oko 100.000 eura po osobi. Zbog eksplozije potražnje za čipovima za umjetnu inteligenciju procjenjuje se da bi bonusi u toj kompaniji do kraja tekuće godine mogli premašiti i 400.000 eura po radniku.
Donekle slični modeli postoje i u Japanu, ali tamo su bonusi tradicionalno povezani s trenutačnim poslovnim rezultatima i isplaćuju se dva puta godišnje kao varijabilni dio plaće, bez fiksnog postotka dobiti i bez dugoročnih jamstava. Primjerice, u Toyoti ti bonusi iznose između jedne i tri mjesečne plaće, što je u prosjeku oko 14.000 eura.
U američkim tehnološkim kompanijama, poput diva Nvidia, standard nije izravna podjela operativne dobiti kompanije, nego kombinacija osnovne plaće, bonusa za učinak i – prije svega – dodjele dionica tvrtke. Ključna razlika je u tome što se bogatstvo zaposlenih u SAD-u stvara kroz rast vrijednosti kompanije na burzi – dugoročno – dok je Samsung sada prisiljen kombinacijom dionica i jamstava odmah zadovoljiti radnike kako bi spriječio kolaps proizvodnje.
I u njemačkim kompanijama postoje bonusi za radnike, ali su znatno manji: čak i u uspješnim godinama kreću se u rasponu od 3.000 do 10.000 eura godišnje. Dakle, neusporedivi su s azijskim, pa i američkim modelima, osobito u spomenutom tehnološkom sektoru – osim kada je riječ o vrhunskom menadžmentu i investicijskim bankama, gdje pojedinci godišnje dobivaju milijunske iznose, piše Deutsche Welle.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....