U špici sezone u minusu smo 140 milijuna eura u odnosu na lani. Alarm su zato aktivirali HTZ i Ministarstvo turizma i sporta, pa zajedno poručuju: preskupi smo, a nastavimo li tako, nepromišljeno, bezglavo, stihijski..., ljeto 2026. neće biti berićetno.
Po tko zna koji put apostrofira se izvanpansionska potrošnja. Paprene su nam cijene u restoranima: uz bok smo najrazvikanijim turističkim regijama svijeta, Toskani i Provansi, a kvaliteta usluge nam (još) nije na tako visokoj razini.
Gosti od nas očekuju jednako dobro ponudu, ali i niže cijene, rukovodeći se logikom da su ovdje plaće i mirovine niže nego u Francuskoj i Italiji, a kad shvate da nije tako, i da su cijene hrane i pića u restoranima premašile i one u turističkoj velesili Španjolskoj, eto ti antireklame.
Loši komentari iz Hrvatske ne tiču se naše prirode, baštine, ljubaznosti osoblja i ljudi općenito, gastronomije i udobnosti smještaja, već samo i isključivo cijena.
Da je tomu tako, svjedoči podatak da smo u EU-u na šestome mjestu po stopi inflacije, a njezina visina od četiri posto dvostruko je veća od prosjeka Unije.
Radna snaga nam je u posljednjih nekoliko godina poskupjela pedeset posto. Skuplji su energenti, najam prostora, sirovine...
Važu svaki euro
Ima li onda uopće prostora za niže cijene? I ima li načina da se smanje kako iduće godine ne bismo doživjeli krah, udarili glavom o zid?
– Činjenica je da naši gosti, Europljani, Amerikanci, i drugi iz prekomorskih zemalja, posljednjih godina mjerkaju svaki cent. Ljudi koji putuju jednostavno paze gdje su, što i koliko platili, pa onda to uspoređuju. Ako piju istu sortu vina, dobro znaju da su je jeftinije platili na Filipinima, na Tajlandu, nego u Europi. Takav osjećaj imaju i kad dođu u Hrvatsku. To što su nama u ugostiteljstvu troškovi sve veći i što oni "jedu" zaradu, nije njihov nego naš problem, kao i činjenica da mi objektivno nemamo puno prostora za snižavanje cijena – kaže Jelena Tabak, predsjednica Udruženja ugostiteljskih djelatnosti pri Hrvatskoj gospodarskoj komori.
Kako onda doskočiti inflaciji, poskupljenjima, i sve zahtjevnijim gostima koji euro važu apotekarskom vagom?
– Tako da se oko svakog gosta maksimalno potrudite. Nažalost, još ima onih koji goste doživljavaju kao bankomat, ne vodeći računa da oni nisu naivni i ako im ne pružite vrijednost za novac, neće vam se više vratiti. Treba napraviti sve što se ponude i usluge tiče, da gost bude zadovoljan dobivenim, da se ne osjeća prevarenim, i da se zato poželi vratiti na isto mjesto – kaže naša sugovornica.
Veliki problem je izražena sezonalnost hrvatskog turizma, zbog kojeg dio ugostitelja radi samo četiri mjeseca.
– A naravno da to nije dovoljno da bi se opstalo cijele godine pa su im cijene u sezoni neumjerene. Problem je što se takvi ugostitelji vode linijom manjeg otpora i izmišljaju razloge zbog kojih zimi stavljaju ključ u bravu: nema aviolinija, pa ni gostiju, a za domaće im se ljude ne isplati raditi.
Takvo razmišljanje nije poduzetničko: osmisli ponudu i u gluhom razdoblju godine, napravi sve da pridobiješ domaći svijet, trudi se raditi cijelu godinu da bi izbalansirao troškove i zaradu pa ćeš i u sezoni zbog tog truda, požrtvovnosti i poduzetnosti, ideje, biti nagrađen. Oni koji misle raditi samo sezonski moraju biti svjesni da im to onda može biti tek dodatni posao, a ne jedini i glavni prihod. Osim toga, zašto se mi teško možemo uspoređivati s Italijom? Zato jer oni imaju cjelogodišnji turizam, posla je znači preko cijele godine, a i navikli su turiste da im restorani rade dvokratno. To onda smanjuje troškove jer sve odradi jedna smjena konobara i kuhara, no ne možete kao u nas doći na ručak kad vas je volja – poručuje Jelena Tabak.
Zbog neumjerenih cijena Hrvatska polako gubi svoje tradicionalno vjerne goste. Zamjetno je manje Čeha, a znamo da im je životni standard bolji od našeg i da su nacija koja jako voli putovati.
– Mi se moramo vratiti na tvorničke postavke. Gost mora biti uvijek u pravu, mora mu se udovoljiti, on ne smije biti običan broj. Samo nas vraćanje profesiji i njezinim zakonitostima može spasiti – veli Tabak.
Veće plaće
Radnici u ugostiteljstvu danas su bolje plaćeni nego prije, u prosjeku 1400 eura bruto. Ali...
– ... to im, nažalost, još nije dovoljno za pristojan život jer je u nas naprosto sve skupo. Problem je i struktura našeg turizma u kojoj prednjači apartmanski smještaj. Gosti ovdje stignu jeftinim letom, nađu povoljan smještaj u apartmanu jer je takvog smještaja najviše pa je konkurencija žestoka, što onda utječe na pad cijena, pa se nakon toga zapute u trgovinu jer se ne radi o turistima koji jedu po restoranima. I tu u trgovini dožive šok kad shvate da je u istom trgovačkom lancu sve skuplje nego kod njih kući.
S druge strane, vlasnici trgovina, svjesni strukture gostiju koja nam dolazi, a daleko je najviše onih koji odsjedaju po apartmanima, dižu cijene artiklima jer su shvatili da u sezoni zarađuju puno više nego u ostatku godine – ističe Jelena Tabak.
Interesantno je da hotelski gosti nemaju primjedbe na cijene u restoranima.
– Kad netko plati noćenje dvjesto eura i više, njemu nisu problem cijene hrane i pića u restoranima, međutim, takvi gosti nisu dominantni, većina je onih koji hranu kupuju u trgovinama ili pekarnicama, ne shvaćajući da im pašticada u nekoj konobi ne dođe puno više, jer su i peciva poskupjela zbog razloga o kojima sam govorila – veli.
Na koncu, moramo biti svjesni strukturne krize koja trese najjače europsko gospodarstvo – Njemačku, a kad stane njemačka lokomotiva, ostali se EU vagoni nađu na slijepom kolosijeku.
– Njemačko gospodarstvo stagnira već šest godina, a svi znamo da su Nijemci jedni od naših najboljih gostiju. Moramo to imati na umu kad budemo formirali ukupnu ponudu jer su godine velikog turističkog rasta očito iza nas.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....