Svako drugo jaje je uvozno! Potrošači zbunjeni, misle da kupuju domaće, istražili smo gdje nastaje zbrka i tko profitira

Masovni uvoz jaja iz Ukrajine posljednjih mjeseci snažno pritišće domaće tržište. Jeftina uvozna pakiranja preplavile su police, stvarajući neravnotežu na štetu domaćih proizvođača koji rade u okruženju strožih europskih standarda i znatno viših troškova. Proizvođači upozoravaju da se već sada bore za opstanak, dok se potrošači pitaju kakva jaja zapravo kupuju i koliko su doista sigurna.

Na terenu se sve jasnije vidi razlika u proizvodnim uvjetima: EU propisuje stroga pravila za dobrobit životinja, higijenu objekata, nadzor veterinarskih službi i kvalitetu hrane za životinje, dok standardi u trećim zemljama često nisu jednaki. Ta razlika izravno se odražava na cijenu, ali i na konkurentnost domaćih farmi.

Dok velike količine jaja iz Ukrajine stižu po minimalnim troškovima, hrvatski proizvođači moraju se nositi s troškovima koji su na razini europskih.

U analizi tržišta primjetno je da se uvoz povećava. Jeftinija jaja kratkoročno pogoduju potrošačima, što dugoročno može biti pogubno za domaću proizvodnju. Ako farme nastave poslovati s gubitkom, dio njih će se ugasiti, što bi moglo dovesti do još veće ovisnosti o uvozu. U takvim okolnostima cijene u budućnosti postaju nepredvidive, a dostupnost domaćih jaja sve manja.

Pad domaće proizvodnje

Dodatni problem je što se jaja iz trećih zemalja mogu pakirati u EU-u, pa na kutiji piše “pakirano u Hrvatskoj”, dok porijeklo jaja ostaje sitnim slovima ili samo na ljusci. To stvara zabunu kod potrošača koji se pitaju - plaćamo li domaće, a jedemo uvozno? Prema europskim propisima koji su stupili na snagu prošle godine, farme moraju izravno u peradarniku otisnuti oznaku na svako pojedinačno jaje. Time se željelo spriječiti miješanje jaja različitih uzgojnih sustava u pakirnicama, gdje je prethodno dolazilo do pogrešaka, ali i namjernih manipulacija.

Potrošači često ne znaju da oznaka na jajetu počinje brojem koji označava način uzgoja: 0 – ekološki uzgoj, 1 – slobodni uzgoj, 2 – podni uzgoj, 3 – kavezni uzgoj, nakon čega slijedi oznaka države, primjerice HR za Hrvatsku, UA za Ukrajinu, PL za Poljsku. Upravo taj drugi dio koda ključan je za razumijevanje tko je proizveo jaje koje jedemo. To znači da potrošač može jednostavno provjeriti iz koje zemlje jaje dolazi.

Dakle, zakon propisuje da se država podrijetla mora jasno označiti, ali potrošači često ističu da je ta informacija na policama nejasna, nevidljiva ili marginalizirana, što je posebno važno kada se uzme u obzir statistika uvoza koja pokazuju da u Hrvatsku stižu ogromne količine jaja. Primjerice, u siječnju 2025. Hrvatska je uvezla 1800 tona jaja, od čega je oko 1300 tona došlo iz Ukrajine. Ukupni uvoz jaja kroz cijelu 2024. iznosio je približno 14.200 tona, što je porast od oko 75 posto u odnosu na godinu ranije.

embed_photo}7403174{/embed_photo}

Najveći pojedinačni uvoz iz Ukrajine lani bio je oko 5800 tona, zatim slijede Poljska, Italija i Njemačka s manjim količinama. S druge strane, domaća proizvodnja jaja pokazuje značajan pad. U 2021. godini proizvedeno je otprilike 736 milijuna komada jaja, što je bilo dovoljno da se pokrije cijela godišnja potrošnja u Hrvatskoj.

Međutim, posljednjih godina proizvodnja je pala, primjerice u 2023. i 2024. godini proizvodnja je manja za oko 105 milijuna jaja nego u rekordnoj 2021., što znači pad od oko 14 posto. Samodostatnost je tako već pala ispod 80 posto, što je najniža razina u povijesti, s tendencijom daljnjeg pada. To znači da lokalna proizvodnja nije dovoljna za pokrivanje potrošnje domaćih potrošača, što povećava osjetljivost tržišta na uvoz i uvozne cijene.

Cijene jaja više nego lani

Unatoč smanjenoj domaćoj proizvodnji, tržište jaja u Hrvatskoj i dalje pokazuje znakove relativne stabilnosti. Prema podacima Tržišnog informacijskog sustava u poljoprivredi (TISUP), u listopadu 2025. godine, u odnosu na rujan, promjene cijena konzumnih jaja bile su gotovo zanemarive. Cijene jaja razreda L i M iz svih vrsta uzgoja nisu se bitno mijenjale, dok su jedino S razred iz kaveznog uzgoja zabilježio blagi pad od 2,4 %, a XL razred iz podnog uzgoja pao je za 3,6 %. U odnosu na isti mjesec prošle godine situacija je bitno drugačija. Cijene jaja razreda L i M iz kaveznog uzgoja porasle su za 10,9 % odnosno 14,4 %, dok su cijene istih kategorija iz podnog uzgoja bile više za 10,7 % do 12,4 %. Hrvatska se tako u listopadu svrstala u srednji cjenovni rang jaja na području u EU-a. 

Sve ove brojke pokazuju da tržište i dalje balansira između smanjene domaće proizvodnje i rastućeg uvoza iz drugih zemalja, posebice iz Ukrajine.

Porast cijena u odnosu na prošlu godinu signalizira dva ključna faktora: rast proizvodnih troškova, uključujući stočnu hranu, radnu snagu i energiju, te povećanu potražnju posebno u turističkoj sezoni. U tom kontekstu, cijena koju potrošači plaćaju na policama trgovina oblikovana je ne samo stvarnim troškovima proizvodnje na farmama, već i maržama trgovaca, troškovima distribucije, ambalaže, kao i utjecajem globalnih tržišnih kretanja i kretanja cijena na međunarodnim burzama. 

To potvrđuje i Zdenko Podolar, direktor Agro-klastera d.o.o. Vinkovci, koja u vlastitim pogonima i kod kooperanata proizvede godišnje 3,5 milijuna komada jaja isključivo iz slobodnog uzgoja.

Potrošači plaćaju

Pojašnjava kako se najveće razlike između otkupne i maloprodajne cijene jaja stvaraju upravo u maloprodajnim maržama, a ne u samoj proizvodnji. U njihovu slučaju manji dio razlike otpada na troškove prodaje, distribucije i ambalaže, dok dominantan dio odlazi trgovcima – trgovački lanci određuju visoke marže ovisno o rizicima, rokovima trajanja, ponudi i potražnji te brzini obrtaja robe. Iako je jaje osnovna namirnica, upravo zbog visoke potražnje i relativno kratkog roka trajanja, marže na njemu često su iznadprosječne.

Podolar ističe da proizvođači sudjeluju s otprilike 60 do 65 posto u krajnjoj maloprodajnoj cijeni, dok ostatak odlazi na prerađivače, distributere i trgovce. U takvom sustavu, proizvođači – iako ključan početni dio lanca – jedva kontroliraju posljednji korak: cijenu na polici.

U okviru Agro-klastera cijene se formiraju prema stanju na tržištu i prema sigurnosti plasmana. Budući da rade s velikim kupcima koji im osiguravaju stabilnu prodaju, otkupne cijene već duže vrijeme ne osciliraju značajno. Proizvodnja se planira strogo u skladu s mogućnošću prodaje, što proizvođačima osigurava izvjesnost. Stabilnost klastera vidi se i u činjenici da većina njihovih partnerskih OPG-ova iz godine u godinu povećava proizvodnju, što potvrđuje zadovoljstvo suradnjom.

Za razliku od industrijskih jaja iz kaveznog ili podnog uzgoja, tržište jaja iz slobodnog uzgoja – kakva proizvodi Agro-klaster – nije toliko pogođeno uvozom. Radi se o specifičnoj kategoriji koja ima stabilnu bazu kupaca, a sama proizvodnja podložna je prirodnim ograničenjima. Zato ni jaja iz trećih zemalja u tom segmentu ne predstavljaju ozbiljniji pritisak.

Visoki troškovi

Troškovna struktura u proizvodnji jaja otkriva još jedan složen dio slagalice. Najveće stavke su radna snaga, stočna hrana, troškovi matičnog jata, transport i distribucija, energenti, ambalaža te nalozi za različite vrste certifikacije, higijenskih standarda i marketinga.

Kod OPG-ova uključenih u Agro-klaster upravo je radna snaga ključna komponenta, jer projekt ima i širi cilj – omogućiti malim proizvođačima osnovni ili dodatni prihod koji će ih motivirati na ostanak u ruralnim sredinama.

Cijene stočne hrane i energenata posljednje dvije godine relativno su stabilne, no valja podsjetiti da je upravo 2021. godina bila iznimno teška: tada su cijene stočne hrane porasle gotovo 70 posto i od tada su se, uz male sezonske oscilacije, zadržale na sličnoj razini. Početkom ove godine zabilježeno je blago poskupljenje od oko pet posto, dok se cijene goriva i električne energije drže stabilnima zahvaljujući državnim intervencijama. Najveću nestabilnost ove godine pokazala je ambalaža, no ona zasad nije ugrozila održivost proizvodnje.

Uvoz jaja i sušenih jaja iz EU-a ili trećih zemalja snažno utječe na segment industrijskih jaja, ali tržište jaja iz slobodnog uzgoja ostaje relativno neovisno. No u širem smislu, velika ponuda jeftine robe snižava prosječnu tržišnu cijenu, što stvara dodatni pritisak i na ostale proizvođače.

Sve to događa se u trenutku kada je potrošačima postalo teško raspoznati što zapravo kupuju. Na ljusci svakog jajeta nalazi se oznaka koja otkriva način uzgoja i zemlju porijekla, no ti podaci često ostaju neprimijećeni. Kutije nerijetko ističu mjesto pakiranja, a ne mjesto proizvodnje, pa jaja uvozna iz trećih zemalja potrošaču mogu izgledati kao domaća.

Na kraju priče ostaje temeljno pitanje: koliko jeftina jaja zaista vrijede ako njihova cijena dugoročno potiskuje domaću proizvodnju i što će se dogoditi kada više ne budemo imali dovoljno vlastitih farmi, nego budemo ovisni o uvozu čije standarde ne možemo potpuno nadzirati?