Bilo joj je tek 16: ‘Silovali su me njih sedmorica.‘ Bivši pripadnik srpske paravojske na tjeralici je zbog ovog zločina

Odbjegli Nenad Pokrajac (55), državljanin Srbije rodom iz Šibenika, koji se u bijegu nalazi od Vojno-redarstvene akcije Oluja te su za njim na snazi već neko vrijeme međunarodna tjeralica i Europski uhidbeni nalog, završio je u optužnici splitskih tužitelja.

I to zbog ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, točnije zbog strahota iz okupiranog sela Suknovci u prvoj polovini 1992. godine, iz kojeg su, kao i iz ostalih sela u općini Promina, kao pripadnici paravojnih postrojbi tzv. RSK, protjerali većinu građana hrvatske nacionalnosti, a njihove kuće i drugu imovinu te katoličke vjerske objekte spalili, oštetili, minirali i uništili - piše jutarnji.hr.

Očima djeteta ratne užase promatrala je i tada 16-godišnja srednjoškolka koja je, prema vlastitim tvrdnjama, postala Pokrajčeva žrtva. Ali i još šestorice njegovih kolega vojnika. Tih stravičnih događaja u tužiteljstvu prisjetila se danas 50-godišnja žrtva, tada maloljetnica, koja je u svojoj kući tijekom ratnog vihora, a nakon očeve smrti, ostala živjeti s majkom i dvojicom braće.

- Kad su JNA i srpske paravojne postrojbe okupirale sela u općini Promina, većina građana hrvatske nacionalnosti je prognana. Moja majka, braća i ja nismo išli nigdje. A čim su pripadnici JNA i srpskih paravojnih postrojbi ušli u selo, počeli su pljačkati i paliti kuće te maltretirati preostalo malobrojno hrvatsko stanovništvo. Pripadnici srpskih paravojnih postrojbi uhitili su jednog od moje braće i zatvorili ga u kninskom zatvoru, tako da smo majka, drugi brat i ja u kući ostali sami. Tog jednog dana kasno navečer u kuću su nam ušli odjeveni i naoružani pripadnici srpskih paravojnih postrojbi. Bilo ih je sedam. Neki su pričali ekavicom pa sam zaključila da su iz Srbije, a neki ijekavicom pa su to vjerojatno bili domaći Srbi iz prominskih sela. Među njima bio je i Nenad Pokrajac. Po ulasku u kuću odmah su izbacili majku i brata van. Ostala sam sama s njih sedmoricom. Silovali su me, jedan po jedan. Među njima i Nenad – ispričala je istražiteljima vrlo potresne i uznemirujuće scene svog tinejdžerskog života 50-godišnjakinja.

Pritom je otkrila i da su nakon toga majka i brat ušli u kuću i da im je "odmah bilo jasno da je silovana". Njezin brat je od proživljenih strahota na Manjači, gdje je bio zarobljen i mučen do 1996. godine, obolio psihički i nalazi se u duševnoj bolnici na Ugljanu, odakle su tužiteljstvu odgovorili da, s obzirom na dijagnozu, nije sposoban dati valjani iskaz.

Prokazanog Pokrajca kaže da poznaje jako dobro, da su svi oni bili iz dva obližnja sela, družili se i išli u istu školu. A na sve je dodala i da je optuženi s njezinom braćom igrao nogomet.

Užasi za žrtvu, prema optužbi, tada nisu stali. Nakon odlaska iz Suknovaca u Lukar u ožujku 1993., gdje su se uselili u kuću jednog Hrvata koji je svoj dom napustio, obratili su se za pomoć pripadnicima UNPROFOR-a.

OGLAS

- Očekivali smo da će nas oni zaštititi. Ali unatoč tome, pripadnik srpskih paravojnih postrojbi Željko C. iz Razvođa silovao me 15-ak puta. Jednom je srpska vojska uhitila veći broj Hrvata i sve ih zatvorila u tvornicu "Sintal" u Oklaju tako da smo majka, brat i ja bili zatvoreni s ostalima. U toj tvornici su potom srpski vojnici prvo silovali moju majku, a onda i mene. Među njima je bio i taj Željko - otkrila je dalje žrtva kojoj je majka umrla 2008. godine.

Drugi brat silovane žene prisjetio se da je do 14. siječnja 1992. bio kod kuće s obitelji, kada je zarobljen i odveden u kninski zatvor. Tamo je prepoznao pripadnike paravojnih srpskih postrojbi, među kojima je bio i Nenad Pokrajac, a nakon što je razmijenjen u lipnju te iste godine, vratio se kući obitelji i doznao da mu je sestra silovana dva puta, ali i majka. Nakon toga se priključio Hrvatskoj vojsci...

Jedan od svjedoka iz susjednog sela prisjetio se kako je Pokrajca za vrijeme okupacije viđao često naoružanog puškom i u odori srpske vojske. I njemu se majka žrtve pojadala u nekoliko navrata da joj je dijete silovano.

OGLAS

- Dok mi je to pričala, primijetio sam na njezinoj kćerkici koja je tada imala 17, možda 18 godina, kako je emocionalno na to reagirala. Počela je plakati, bila je potištena i djelovala mi je izgubljeno. A mene su Srbi odvodili na prisilni rad. Sa mnom su bila još dvojica Hrvata iz sela koji su mi isto pričali da su srpski vojnici silovali maloljetnicu – ispričao je svjedok.

Drugi svjedok tužiteljstvu otkrio je isto. S Pokrajcem je išao u osnovnu školu, a nakon rata mu je drugi mještanin ispričao kako je sestra njegove supruge silovana za vrijeme okupacije.

Nitko od mještana Suknovaca koji su za vrijeme okupacije ostali u selu više nije živ. Većina ih je ubijena, a ostali su, kako se uvjerilo tužiteljstvo, umrli nakon oslobađanja. Optuženi Pokrajac je, prema tvrdnjama tužiteljstva, od samog početka agresije na Hrvatsku bio pripadnik srpskih paravojnih postrojbi, prvo tzv. SAO Krajine, a potom tzv. RSK-a.

Inače, osim Pokrajca, zbog ratnih strahota 1993. u tvornici "Sintal" u Oklaju, u drugom kaznenom postupku optužen je ove godine i Željko C., muškarac kojeg je žrtva prokazala kao silovatelja nje i njezine, sad već pokojne majke - piše jutarnji.hr.