Zlatko Hasanbegović, povjesničar, bivši ministar kulture i zagrebački gradski zastupnik iz stranke “Blok za Hrvatsku”, gostujući u emisiji "Novi dan" televizije N1, netočno je kazao da u preambuli Ustava Republike Hrvatske nema antifašizma, kao i da Ustavni sud nije donio nikakve presude vezane uz ustaški pozdrav “Za dom spremni”.
“Iz iščitavanja Ustava i iz iščitavanja te preambule Ustava ne možemo iščitati ono što se sustavno putem stanovitih medija, političko-ideoloških krugova nameće. A to je da je tzv. antifašizam u temeljima moderne hrvatske države”, kazao je Hasanbegović te kasnije još jednom ponovio: “U toj preambuli Ustava ne stoji da je tzv. antifašizam u temeljima moderne hrvatske države”, navodi Faktograf.
Kasnije je naveo i da ta preambula Ustava ne bi trebala postojati “jer omogućuje različita tumačenja”.
ZAVNOH i ustavi SR Hrvatske u preambuli Ustava
No, u Ustavu RH, odnosno njegovim izvorišnim osnovama, navodi se da se moderna Hrvatska, nasuprot Nezavisne države Hrvatske, temelji na odlukama ZAVNOH-a i ustavima Socijalističke Republike Hrvatske iz vremena Jugoslavije.
U izvorišnim osnovama je tako navedeno:
“Izražavajući tisućljetnu nacionalnu samobitnost i državnu opstojnost hrvatskoga naroda, potvrđenu slijedom ukupnoga povijesnoga zbivanja u različitima državnim oblicima te održanjem i razvitkom državotvorne misli o povijesnom pravu hrvatskoga naroda na punu državnu suverenost, što se očitovalo:
(…)
– u uspostavi temelja državne suverenosti u razdoblju Drugoga svjetskog rata, izraženoj nasuprot proglašenju Nezavisne Države Hrvatske (1941.) u odlukama Zemaljskoga antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (1943.), a potom u Ustavu Narodne Republike Hrvatske (1947.) i poslije u ustavima Socijalističke Republike Hrvatske (1963. – 1990.), na povijesnoj prekretnici odbacivanja komunističkog sustava i promjena međunarodnog poretka u Europi, hrvatski je narod na prvim demokratskim izborima (godine 1990.), slobodno izraženom voljom potvrdio svoju tisućgodišnju državnu samobitnost”.
Znači, moderna Hrvatska je u preambuli ustavnog teksta svoju državnost odlučila utemeljiti na odlukama antifašističkih tijela, a nasuprot NDH – državi saveznici Adolfa Hitlera i Benita Mussolinija.
Saborska “Deklaracija o antifašizmu” iz 2005. godine
Na izvorišne osnove Ustava pozvao se i Sabor 2005. godine kada je donesena “Deklaracija o antifašizmu”. Tu su deklaraciju zajedno usuglasili klubovi zastupnika HDZ-a, SDP-a, IDS-a, HNS-a i PGS-a, HSS-a, HSU-a, HSLS-a, DC-a i LS-a, SDSS-a te Kluba nacionalnih manjina.
U prvoj točki te deklaracije navodi se da: “Hrvatski sabor, u povodu 60. obljetnice pobjede nad fašizmom, koja se obilježava u Europi i cijelom svijetu, potvrđuje antifašističku demokratsku utemeljenost i opredijeljenost Republike Hrvatske i hrvatskog društva te duboku privrženost vrijednostima suvremene demokracije”. U trećoj se, pak, točki poziva na izvorišne osnove Ustava: “Naglašava da su vrijednosti i visoki doprinos hrvatskog naroda u borbi protiv fašizma u Drugom svjetskom ratu ugrađeni u temelje samostalne Republike Hrvatske, u izvorišnim osnovama Ustava Republike Hrvatske, kojima su afirmirane i Odluke Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske.”
Jandroković: Vrijednosti antifašizma dio su izvorišnih osnova našeg Ustava
Na činjenicu da su “vrijednosti antifašizma ugrađene u Ustav i Deklaraciju o antifašizmu” učestalo u svojim čestitkama u povodu Dana antifašističke borbe podsjeća i predsjednik Sabora Gordan Jandroković.
“Podsjećajući kako su i vrijednosti antifašizma dijelom izvorišnih osnova našeg Ustava, kao i saborske Deklaracije o antifašizmu iz 2005. godine, svim građankama i građanima Republike Hrvatske još jednom čestitam Dan antifašističke borbe”, navodi Jandroković u čestitki iz 2023. godine. Sličnu formulaciju Jandroković piše u čestitkama iz 2022. godine, 2021. godine i 2018. godine.
Ustavni sud se ne bavi samo prosudbom ustavnosti zakona
“Ustavni sud se bavi prosudbom ustavnosti pojedinih zakona, a ne može se baviti ad hoc ocjenama je li ovaj ili onaj pozdrav ustavan ili neustavan”, kazao je Hasanbegović, osvrćući se na opasku novinarke da je Ustavni sud ustaški pozdrav “Za dom spremni” proglasio neustavnim.
Nije točno da se Ustavni sud bavi samo prosudbom ustavnosti pojedinih zakona, kao što nije točno niti da se Ustavni sud u svojim presudama nije bavio pozdravom “Za dom spremni”.
Ustavni Zakon o ustavnom sudu Republike Hrvatske navodi više tematskih cjelina u kojima svoje presude i ocjene daju suci Ustavnog suda, a to su redom: ocjena suglasnosti zakona s ustavom i suglasnosti drugih propisa s ustavom i zakonom; zaštita ljudskih prava i temeljnih sloboda; rješavanje sukoba o nadležnosti između tijela zakonodavne, izvršne i sudbene vlasti; postupak za utvrđivanje odgovornosti predsjednika RH; nadzor nad ustavnošću programa i djelovanja političkih stranaka; nadzor nad ustavnošću i zakonitošću izbora i državnog referenduma i izborni sporovi; praćenje ostvarivanja ustavnosti i zakonitosti te nadzor nad donošenjem propisa za izvršenje Ustava, zakona i drugih propisa.
Ustavni sud: “Za dom spremni” nije u skladu s Ustavom
Ustavni sud je u priopćenju iz lipnja 2020. godine naveo da je u nekoliko svojih odluka izrazio stajalište da pozdrav “Za dom spremni” nije u skladu s Ustavom.
To priopćenje je Ustavni sud objavio zbog novinarskih upita vezanih za glasovanje sudaca Visokog prekršajnog suda o presudama vezanima za korištenje pozdrava “Za dom spremni” u pjesmi “Bojna Čavoglave” Marka Perkovića Thompsona (1, 2). Iako su se u javnosti pojavile interpretacije da su suci Visokog prekršajnog suda tom odlukom dali za pravo Thompsonu da i u budućnosti može nekažnjeno izvikivati taj pozdrav, suci zapravo na tom sastanku nisu donijeli nikakvo pravno shvaćanje, što bi bila norma po kojem bi bili obavezni postupati svi sudovi.
Ustavni sud se u svojem priopćenju prvo ogradio da ne komentiraju odluke i rješenja sudova izvan postupaka iz njegove Ustavom propisane nadležnosti, ali je potom na kraju teksta iznio i stav vezan za pozdrav “Za dom spremni”. “U odnosu na pozdrav ‘Za dom, spremni’, Ustavni sud je u nekoliko svojih odluka izrazio jasno stajalište da je riječ o ustaškom pozdravu Nezavisne Države Hrvatske te da taj pozdrav nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske”, naveo je u priopćenju tadašnji predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović.
Slučaj Josip Miljak
Faktograf je i ranije pisao o presudama u kojima je Ustavni sud podupro odluke drugih sudova vezanih uz karakter ustaškog pozdrava “Za dom spremni”. Prva je odluka Ustavnog suda iz svibnja 2016. godine o tome da se može ograničiti pravo javnog izražavanja osobnog mišljenja da bi se zaštitila sloboda i prava drugih te pravni poredak. Riječ je o odluci Ustavnog suda vezano za prekršajno kažnjavanje Josipa Miljka, tadašnjeg predsjednika Hrvatske čiste stranke prava i izvikivanje spornog ustaškog pokliča na komemoraciji ustaškom generalu Juri Francetiću u Slunju.
U tom slučaju se Josip Miljak žalio na presudu prvo Prekršajnog suda u Karlovcu, a potom i Visokog prekršajnog suda koji su zaključili da je prekršio članak 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Što je napravio Miljak opisao je prvostupanjski sud:
“Nesporna je činjenica da je I-okr. …, kao predsjednik Hrvatske čiste stranke prava, kritičnog dana organizirao komemoraciju u znak spomena na smrt ustaškog krilnika Jure Francetića u Slunju … Nadalje, nesporno je da je I-okr. … istupio ispred skupine opisujući osnivanje NDH, crne legije, ratnog puta Jure Francetića, po završetku govora izvikao ‘Bog i Hrvati, za dom’, dok je nepoznata osoba iz skupine izgovorila ‘spremni’ podižući ispruženu desnu ruku u vis a time oponašajući nacistički pozdrav.
(…)
Takvim načinom I-okr. je, po uvjerenju suda, pozivao na neprihvatljive političke poruke na javnom mjestu i to izgovarajući opisane povike kojima je poticao prisutne na ‘odgovor’ u smislu izvikivanja ‘spremni’ … Nesporna je i činjenica da su prisutni pjevali pjesme ‘evo zore evo dana’ a kojom se veliča lik i djelo Jure Francetića. …
Stoga je sud obranu I-okr. u djelu kad navodi da nema dokaza da je osobno bilo što počinio, uzeo neosnovanom i usmjerenu na izbjegavanje prekršajne odgovornosti jer je govorom, te opisanim uzvicima remetio javni red i mir potičući organiziranu skupinu na uzvike, pjesme, kojima se izaziva netrpeljivost.”
Istog je stava bio i Visoki prekršajni sud u presudi:
“Iz … odredbi Ustava jasno proizlazi da se Republika Hrvatska ne temelji na povijesnim tekovinama Nezavisne Države Hrvatske, čiji istaknuti pripadnik je bio Jure Francetić, a slobode i prava žalitelja kao članova političke stranke Hrvatske čiste stranke prava u javnom izražavanju osobnog mišljenja u konkretnom slučaju su ograničena Zakonom o prekršajima protiv javnog reda i mira, člankom 5., sukladno članku 16. Ustava, da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak. U konkretnom slučaju ograničenje prava imenovanih usmjerena su na legitimni cilj i razmjerna naravi potrebe ugroženog dobra u odnosu na ograničenje prava i sloboda, s obzirom da su žalitelji iznosili neprihvatljive političke poruke, na kojima se Republike Hrvatska kao samostalna i nezavisna, suverena i demokratska države ne temelji”.
Tu argumentaciju Visokog prekršajnog suda prihvatio je i Ustavni sud te odbacio ustavnu tužbu Josipa Miljka koji se žalio da nije imao pravično suđenje.
Slučaj Josip Šimunić
Stav vezan za pozdrav “Za dom spremni” Ustavni sud je još eksplicitnije donio u svojoj odluci iz studenog 2016. godine povodom prekršajnog kažnjavanja nogometaša Josipa Šimunića zbog višestrukog izvikivanja spornog pozdrava na nogometnom terenu, a što je kasnije potvrdio i Europski sud za ljudska prava u siječnju 2019. godine.
Prekršajni sud u Zagrebu je utvrdio da je Šimunić “dana 19. studenog 2013. godine, oko 22,15 sati, u Zagrebu, Maksimirska 128, na stadionu Maksimir, nakon službenog završetka utakmice nogometnih reprezentacija Republike Hrvatske i Republike Island, za vrijeme dok su se na stadionu još uvijek nalazili navijači, uzeo mikrofon i izišao na središnji dio travnjaka, okrenuo se prema gledateljima, te uzviknuo ‘Za dom’, na što su gledatelji ozdravili sa ‘Spremni’, iako svjestan da uzvik ‘Za dom’ uz odzdrav ‘Spremni’, simbolizira službeni pozdrav za vrijeme totalitarnog režima Nezavisne države Hrvatske, te kao takav predstavlja manifestaciju rasističke ideologije, prezir prema drugim ljudima zbog njihove vjerske i etničke pripadnosti, te trivijaliziranje žrtava zločina protiv čovječnosti, nakon čega je s uzdignutom rukom, ponovno, okrenut prema gledateljima, uzviknuo ‘Za dom’, na što su gledatelji odgovorili sa ‘Spremni’, odnosno, isto se ponovilo tri puta, dakle, dobacivao gledateljima poruke, čiji sadržaj potiče mržnju na temelju rasne, nacionalne i vjerske pripadnosti”.
Visoki prekršajni sud je ovoj argumentaciji još i dodao:
“Naime, nesporna je činjenica da je navedeni uzvik, bez obzira na njegov prvotni hrvatski književni i pjesnički značaj, korišten i kao službeni pozdrav Ustaškog pokreta i totalitarnog režima Nezavisne države Hrvatske (NDH), koji se nalazio i na svim službenim dokumentima, bilo u izvornom obliku ‘Za dom i poglavnika spremni’ ili u njegovim skraćenim oblicima ‘Za dom spremni’ ili ‘Za dom’, a koji pokret je iznikao iz fašizma, temeljenog između ostalog i na rasizmu, pa time simbolizira mržnju prema ljudima drugačije vjerske i etničke pripadnosti, manifestaciju rasističke ideologije, kao i podcjenjivanje žrtava zločina protiv čovječnosti”.
S tom se argumentacijom složio i Ustavni sud koji je objasnio i zašto Šimuniću nije prekršeno ustavno pravo na slobodu mišljenja i izražavanja misli.
“Ustavni sud utvrđuje da je do prekršajnog kažnjavanja podnositelja došlo na temelju zakona – ZoSNŠN-a, te da presude sudova koje su osporene u ovom ustavnosudskom postupku predstavljaju miješanje u slobodu izražavanja podnositelja. Međutim, to je miješanje utemeljeno na zakonu i imalo je legitiman cilj.
Legitiman cilj kažnjavanja ponašanja kojima se iskazuje ili potiče mržnja na temelju rasne ili druge pripadnosti na športskim natjecanjima jest zaštita dostojanstva drugih, ali i temeljnih vrijednosti demokratskog društva.
Ustavni sud ističe da sloboda izražavanja sa sobom nosi i dužnosti i odgovornosti.
Prekršajno, odnosno kazneno zakonodavstvo zadnja je crta obrane vrijednosti društva. Primjena mjerodavnih odredaba ZoSNŠN-a na slučaj podnositelja, uzevši u obzir sve okolnosti konkretnoga događaja, ne može se smatrati prekomjernim zadiranjem u slobodu podnositelja”.
Kao što smo već naveli, takvu presudu je 2019. godine prihvatio i Europski sud za ljudska prava u siječnju 2019. godine.
Zaključno, Hasanbegovićevu izjavu da u preambuli Ustava nema antifašizma demantira sama preambula u kojoj se hrvatska državnost temelji na "odlukama Zemaljskoga antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (1943.), a potom u Ustavu Narodne Republike Hrvatske (1947.) i poslije u ustavima Socijalističke Republike Hrvatske (1963. – 1990.)". Na izvorišne osnove Ustava pozvao se i Sabor kada je 2005. godine u "Deklaraciji o antifašizmu" naveo "antifašističku demokratsku utemeljenost" moderne Hrvatske, a vrijednosti antifašizma u modernoj Hrvatskoj u preambulu Ustava redovito u čestitkama za "Dan antifašističke borbe" spominje i predsjednik Sabora Gordan Jandroković.
Netočno je, također, da se Ustavni sud nije bavio pozdravom "Za dom spremni" jer se, po Hasanbegoviću, Ustavni sud bavi samo ocjenom ustavnosti donesenih zakona. To je samo jedan dio aktivnosti Ustavnog suda. Također, Ustavni sud je 2020. u priopćenju napisao da je u nekoliko svojih odluka izrazio jasno stajalište da je riječ o ustaškom pozdravu Nezavisne Države Hrvatske te da taj pozdrav nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske, što potvrđuju i slučajevi Josipa Miljka i Josipa Šimunića.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....