Radnike iz Azije, nemojmo se lagati, mnogi ovdje tretiraju kao zadnju stoku. A zna se gdje se marva drži: u štalama. Upravo tu su smješteni mnogi Nepalci, Indijci, Filipinci..., koje njihovi vrli poslodavci, po uzoru na jad od kolega koji primjenjuju isti model u bogatijim europskim zemljama i Trumpovoj Americi, guraju u kojekakve potleušice u kojima jedva ima kakvog namještaja, vode i struje, čestitog WC-a.
Proskitajte malo Zagorom i sve će vam se samo kazati: u kućercima u kojima nitko nije živio i po trideset, četrdeset godina, sad se u nemogućim uvjetima "stiska" radna snaga s Himalaja, njih po dvadeset, trideset u kakvih osamdeset do sto kvadrata.
I u tim neljudskim uvjetima mirni su ko bubice, skrušeni, pokorni, pomireni sami sa sobom. Žive tu svoju čamotinju i ne žale se. Samo da im je posla i kakve takve plaće, pa dok "dur-dur".
Kako u gradovima cijene najma rastu zbog pomahnitale inflacije i turizma koji je ovdje sve i sva, pa ni podstanari koji su spremni platiti šesto, sedamsto eura mjesečno za jednosobni stan do njega ne mogu tek tako, stranim radnicima s drugog kraja svijeta smještaj se pronalazi po rupčagama u predgrađu Splita, Zagreba, Rijeke...
Malo je poslodavaca koji su se potrudili zaposlenicima iz Azije osigurati krov nad glavom dostojan čovjeka. Takve zato treba isticati za primjer.
Ostali ih tretiraju ispod svake razine, računajući, valjda, da nisu ni navikli na bolje. Zato je tragedija još i veća: došli su u Europsku uniju sanjajući ljepšu budućnost za sebe i svoje, dali su životnu ušteđevinu za tu priliku, pa umjesto da uče od društva koje je po mnogim parametrima naprednije od njihova, ispada da se prema njima odnosimo kao prema manje vrijednim od nas.
Nemojmo se čuditi da se i Hrvatsku uskoro ne krene uspoređivati s Ujedinjenim Emiratima, gdje se radnike strašno izrabljuje, a pored silnog bogatstva kojim raspolažu domaći, stranci žive u krajnje ponižavajućim uvjetima. Neki su od njih zato napustili Dubai i potražili sreću ovdje, a ispada da ih ni pojedini hrvatski poslodavci ne misle tretirati bolje od Arapa koji su po tom pitanju odavno izgubili busolu.
Na koncu, gdje je tu ljudskost? Empatija za ljude koji su da bi zaradili za kruh svojim obiteljima, prešli pola zemaljske kugle? Em što nailaze na kojekakve poruge pojedinaca jer su drugi i drugačiji, sad ispada da osim skromnih plaća i napada mularije zadojene mržnjom, moraju život provoditi u prljavim podrumima, ruševnim barakama i vlažnim šufitima?
Vrijeme je da se inspekcije pozabave ovim pitanjem. Spasimo obraz čestitim poslodavcima, odvojimo žito od kukolja, prije negoli za ovu sramotu dozna šira poslovna zajednica, a agencije za posredovanje u zapošljavanju, Hrvatsku stave na crnu listu. Listu srama. Bojim se da nismo daleko od tog dana.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....