Tridesetih godina prošloga stoljeća, za vrijeme Velike depresije, odnosno nezapamćene gospodarske krize, u SAD-u je vladala pomama za plesnim maratonima, natjecanjima koji su sudionicima nudili tri obroka dnevno i bogatu novčanu nagradu u slučaju pobjede.
U svom najpoznatijem romanu "They Shoot Horses, Don‘t They?" tu je mučnu temu, nadasve neljudsku i egzistencijalistički mračnu, 1935. godine obradio Horace McCoy, da bi je 1969. godine u istoimenom filmu ekranizirao Sydney Pollack.
"I konje ubijaju, zar ne?" po mnogima je jedan od najboljih američkih filmova svoje epohe, intrigantna kombinacija psihološke drame, povijesne studije i društvene satire, u kojoj se motiv plesnog maratona koristi kao metafora nemilosrdnosti kapitalističkog sustava, koji u vremenu krize tjera ljude da se okreću jedni protiv drugih.
Među natjecateljima tako nalazimo Gloriju, djevojku koja se oporavlja od pokušaja samoubojstva, ambicioznog mladića Roberta, koji želi postati redatelj, ali i čitav niz drugih iscrpljenih likova koji u tom apsurdnom natjecanju i nagradi koja sljeduje pobjedniku vide priliku za ključan životni iskorak.
- Ljudi se uporno drže za ruke, a nama kao gledateljima to je teško gledati jer ne vidimo samo fizičku propast glavnih junaka, nego i njihov moralni pad u maratonu izdržljivosti koji se kolokvijalno naziva američkim snom - kazao je nakon prve projekcije svog filma Sydney Pollack.
Jedinstven izazov
Nekoliko desetljeća kasnije, za vrijeme Velikog blagostanja koje je svom narodu omogućila Vlada Andreja Plenkovića, u Zagrebu je održano natjecanje u stajanju na polarnoj hladnoći koje je sudionicima nudilo desetominutne stanke svaka dva sata i bogatu novčanu nagradu u slučaju pobjede.
U svom svečanom programu povodom ulaska u godinu obilježavanja stote obljetnice postojanja, Hrvatski radio organizirao je nadasve zabavno natjecanje i još ga k tome umotao u blistavi celofan nagradne igre nazvane "Sto na kvadrat". Natjecatelju, naime, koji je preživio ovaj jedinstveni hladni izazov, kojemu nisu otpali udovi - zapravo, bilo je dopušteno da mu otpadnu svi osim jednog - pripalo je okruglih 10.000 eura.
Među natjecateljima tako nalazimo Andrijanu, gospođu koja je odlučila osvojiti novac kako bi svom sinu platila fakultet, ambicioznu djevojku Tinu koja sanja proputovati svijet, ali i čitav niz drugih veselih likova koji u tom genijalno osmišljenom natjecanju i nagradi koja sljeduje pobjedniku vide priliku za ključan životni iskorak.
"Sto na kvadrat", prema mišljenju urednika Hrvatskog radija, fantastičan je projekt, jedan od najboljih u cijeloj HR-ovoj epohi, te funkcionira kao intrigantna kombinacija psihološke drame, eskapističke studije i društvene zbilje, u kojoj se naizgled besmisleni motiv stajanja na polarnoj hladnoći koristi kao metafora nemilosrdnosti vremenskih prilika i izdržljivosti hrvatskog čovjeka, posebice hrvatskih žena, kojima ništa i nitko u ovom naopakom svijetu ne može nauditi.
Fantastična ideja
- Ljudi uporno drže ruku na ovoj hladnoj zimskoj posebnoj kugli. Mi zaista navijamo za sve jer to nije lako. Sad je već stvarno pitanje motivacije tko je zbog čega odlučio ostati do kraja. Jako je hladno, nije lako niti šetati po ovoj hladnoći, a kamoli stajati na mjestu - rekla je tijekom natjecanja glavna urednica Hrvatskog radija Eliana Čandrlić Glibota.
Nismo vam do kraja objasnili. Fantastična ideja kojom Hrvatski radio, ta neprikosnovena intelektualna institucija koja u sto godina svoga postojanja jedva da je koji put poklekla pred izazovima popularnog šunda i komercijalnog smeća, sastojala se od toga da su natjecatelji na polarnoj hladnoći jednu ruku morali držati na plastičnoj kupoli kojom je, sasvim prigodno, bilo obloženo Sunce Ivana Kožarića prizemljeno u Bogovićevoj ulici, dok su s drugom mogli raditi što ih je volja. Od kiše i snijega štitio ih je, pak, popularni napuhanac u hrvatskim bojama.
Izazov je počeo u tri sata ujutro te je trajao idućih 14 sati. Kako je javio HRT, neobičan prizor građana "zalijepljenih" za plastičnu kupolu izazivao je pažnju prolaznika na zagrebačkoj špici. Počelo je s 22 natjecatelja od kojih je većina tijekom dana diskvalificirana ili su pak sami otpali, da bi se najupornijom pokazala Andrijana Pocrnić. Majka koja je na ovaj jedinstven način osigurala novac za sinov fakultet u zemlji u kojoj je školovanje besplatno.
Pravila su, objasnili su na HRT-u, bila jasna. Nadasve stroga. Natjecatelji su ruku morali držati ravno, bez savijanja u laktu. Sve ostalo smatralo se teškom povredom i značilo je ispadanje bez prava na žalbu.
- Nagradna igra bila je način da uključimo naše slušatelje u proslavu te da zajedno stvorimo dodatnu uzbuđenost. Finalna igra uživo bila je pak spektakl za pamćenje - izjavio je urednik Drugog programa HR-a i urednik cijelog projekta Zlatko Turkalj Turki.
Slavna povijest
Hrvatski radio, nekoć Radio Zagreb, bio je prva radijska postaja na jugoistoku Europe. Njegovo emitiranje omogućila je skupina uglednih radioamatera i poslovnih ljudi na čelu s fizičarom Otonom Kučerom. Program je počeo "Lijepom našom", koju je na glasoviru odsvirao Krsto Odak. Te su večeri slušatelji mogli čuti glazbu Beethovena, Haydna, Chopina, Rameaua i Saint-Saensa.
Za potrebe emitiranja programa 1929. godine utemeljen je radijski orkestar, i to samo šest godina nakon utemeljenja prvog radijskog orkestra u Europi. Taj orkestar danas djeluje pod nazivom Simfonijski orkestar Hrvatske radiotelevizije. Poslije njega osnovani su i ostali radijski ansambli: Tamburaški orkestar (1941.), Zbor (1945.) i Plesni orkestar (1946.). Arhiv televizijskoga i radijskoga programa te zbirka notnih zapisa glazbene proizvodnje 2012. godine dobili su status kulturnoga dobra.
Hrvatski radio u svojih prvih sto godina djelovao je kao hram kulture. U drugih sto ušao je kao cirkuski šator.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....