Prema pučini nebeske vječnosti otplovio je barba Slavko Lončar, najdugovječniji zapovjednik "Jadrolinijine" Uprave u 78 godina dugoj povijesti nacionalnog putničkog brodara.
Taj se rođeni Imoćanin s korčulanskim poslovnim i privatnim iskustvom još prije četiri desetljeća otisnuo prema Rijeci kako bi svoju karijeru (do)gradio u i tada i danas državnoj kompaniji kakva je "Jadrolinija". Uspinjao se hijerarhijom i stubama carske i kraljevske palače "Jadran" ("Adria") na riječkoj Rivi, građene prije punih 128 godina upravo za sjedište istoimene tvrtke, sve do čelne dužnosti koju je preuzeo 1999. godine.
Lončar je kormilario nacionalnim prijevoznikom punih 14 godina, uglavnom uspješno brodeći kroz poslovne, ali i političke bonace i nevere. Čvrsto je držao zadani kurs, a za to je trebalo puno umješnosti u situaciji kada je u bokove bijele flote i njihova čelnika udarala najprije HDZ-ova Vlada, pa ona SDP-ova na čelu s Ivicom Račanom i još niz HDZ-ovih, uključujući i onu koju je predvodio Ivo Sanader.
Netko u čijim je venama tekla krv Imotske krajine i iskustvo života i rada s bodulima, uspješno je plovio tom rutom, uz pomoć lanterni ili bolje rečeno državnog novca (čitaj: subvencija iz džepova poreznih obveznika) koji je pogotovo dolazio do izražaja u prvom dijelu njegova mandata kada se Lijepa naša tek oporavljala od viška ratnih rana i manjka putnika-turista.
No, čim se krvna slika jadranskog tržišta poboljšala, Lončar je uspješno zakucao na vrata političara koji su, zaogrnuti aureolom svemoćnosti s istim tim novcem građana, odobrili zamašni ciklus obnove brodovlja, i to ponajprije u tada još živućim domaćim škverovima. Da "Jadrolinijina" flota u tom razdoblju nije bila ojačana s 12 novogradnji sa splitskih, pulskih i kraljevičkih navoza, itekako teško bi se disalo na otočnim i primorskim pristaništima tijekom aktualne sezone, kao i onih proteklih.
Premda vaš novinar, kao dugogodišnji pratitelj zbivanja u nacionalnom putničkom brodaru, i direktor Lončar nisu uvijek bili na istim "valnim duljinama", štoviše, jedno vrijeme mi je bio zabranjen ulaz u "Jadrolinijine" prostorije kako u Splitu, tako i u Rijeci, jedna se stvar ne može preskočiti, a kamoli zanijekati. I poslovno i privatno, Slavko Lončar uvijek je bio dostupan za informacije i komentar, što se danas kaže 24/7, i to bez glasnogovorničkih "barikada".
Koliko god neki događaji i teme nisu bili po guštu poslovodstva državne tvrtke, predsjednik Uprave nije bježao od izjava, svjestan da je dužnost prema građanima, otočanima i našim čitateljima dati informaciju i(li) svoje viđenje pojedine situacije.
Adio Vam barba Slavko. I bilo Vam mirno nebesko more!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....