Olovo je jedan od najpoznatijih teških metala i ujedno jedan od najopasnijih okolišnih zagađivača. Iako je njegova uporaba danas strogo ograničena, tragovi olova i dalje su prisutni u zraku, vodi, tlu i hrani. Posebnu zabrinutost izaziva činjenica da ne postoji sigurna razina izloženosti, osobito kada je riječ o djeci, čiji je organizam u razvoju izrazito osjetljiv na toksične učinke.
Olovo se prirodno nalazi u Zemljinoj kori, no glavni izvori izloženosti potječu od ljudskih aktivnosti. Povijesna uporaba olova u gorivima, bojama, vodovodnim cijevima i industriji ostavila je dugotrajne posljedice u okolišu.
U urbanim područjima olovo se često zadržava u tlu, osobito uz prometnice i u blizini bivših industrijskih zona. Pitka voda može biti kontaminirana zbog starih olovnih cijevi i spojeva, dok su u zatvorenim prostorima rizični izvori stare boje i kućna prašina.
Prema istraživanjima koje provodi Centar za sigurnost hrane, Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu (HAPIH), olovo se povremeno detektira i u hrani, žitaricama i povrću uzgojenom na zagađenim tlima, ribi i plodovima mora iz onečišćenih vodenih sustava, pojedinim prehrambenim proizvodima životinjskog podrijetla.
Rezultati tih istraživanja u pravilu pokazuju da su koncentracije najčešće unutar zakonski dopuštenih granica, no dugotrajna izloženost malim količinama i dalje predstavlja javnozdravstveni rizik, posebno za osjetljive skupine.
Zdravlje djece
Olovo dospijeva u ljudski organizam unosom hrane i vode, udisajem prašine i onečišćenog zraka, kontaktom ruku i usta.
Djeca su izložena većem riziku jer češće borave na tlu, stavljaju predmete u usta i imaju veću sposobnost apsorpcije olova u probavnom sustavu u odnosu na odrasle.
Znanstveni dokazi jasno potvrđuju da olovo negativno utječe na razvoj dječjeg mozga. Čak i niske razine izloženosti mogu uzrokovati: smanjenje kognitivnih sposobnosti i inteligencije, poteškoće u učenju i koncentraciji, poremećaje ponašanja, usporen rast i razvoj, pojavu anemije
Stručnjaci za javno zdravstvo naglašavaju da su ove promjene često nepovratne, a simptomi u ranim fazama mogu biti slabo izraženi ili potpuno neprimjetni.
Posljedice izloženosti
Kod odraslih osoba kronična izloženost olovu povezuje se s povišenim krvnim tlakom, oštećenjem bubrega, neurološkim smetnjama te povećanim rizikom od kardiovaskularnih bolesti. Posebno su ugrožene trudnice jer olovo može prijeći posteljicu i utjecati na razvoj fetusa.
Istraživanja koja provodi HAPIH, u suradnji s drugim institucijama, ključna su za procjenu izloženosti stanovništva i sigurnosti hrane. Sustavni nadzor omogućuje pravovremeno prepoznavanje rizika i donošenje mjera za zaštitu zdravlja.
Na individualnoj razini, izloženost se može smanjiti: redovitom kontrolom pitke vode, pravilnim održavanjem stambenih prostora, pranjem ruku i hrane, uravnoteženom prehranom bogatom kalcijem i željezom.
Iako su razine olova u okolišu i hrani danas niže nego u prošlosti, ono i dalje predstavlja značajan javnozdravstveni problem. Istraživanja HAPIH-a potvrđuju važnost kontinuiranog praćenja i prevencije, osobito kada je riječ o zaštiti djece. Informiranost i sustavna kontrola ostaju ključni alati u borbi protiv ovog „tihog otrova”.
Kontaminirana hrana
Prema najnovijem istraživanju HAPIH-a o izloženosti djece i adolescenata u Republici Hrvatskoj olovu iz hrane, najveći doprinos ukupnoj izloženosti olovu dolazi iz određenih skupina hrane: Voće i proizvodi od voća – najveći udio u ukupnoj izloženosti kod male djece i kod ostale djece, mlijeko i mliječni proizvodi – značajan udio (do 27 % kod male djece i 22 % kod ostale djece), voda i pića na bazi vode – najveći doprinos kod adolescenata (oko 21 %), mlijeko i mliječni proizvodi opet su drugo najvažnije izvorište za adolescente (oko 17 %)
Ovi podaci pokazuju da prehrambeni obrasci značajno utječu na to koliko je dijete izloženo olovu - i to ne samo kroz očite izvore, već i kroz svakodnevnu prehranu (poput voća i mliječnih proizvoda).
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....