StoryEditorOCM
Hrvatskaciparski pomfrit

Kako to? Uvozimo krumpir iz domovine Afrodite, pune su ga police...

Piše J.K.
7. veljače 2025. - 15:51

Jeste li primijetili da su hrvatske trgovine pune krumpira s Cipra?

Dok smo krumpir uvozili iz Egipta, a doista nije bio loš, sve je imalo neku logiku – topla klima, ogromne poljoprivredne površine, voda iz Nila... Egipat je prije dvije godine proizvodio oko 6,9 milijuna metričkih tona krumpira, a Hrvatska tek oko 155 tisuća metričkih tona, pa nije čudno da se poneki krumpir dokotrljao i k nama. Ali otkud na policama naših trgovaca krumpir iz Cipra, iz domovine Afrodite, božice ljepote, ljubavi i seksa?

Afrodita svoju legendarnu ljepotu nije stekla hraneći se pomfrijem, nego pijući limunadu i mažući se ekstra djevičanskim maslinovim uljem, a mi iz Cipra, umjesto agruma i ulja, uvozimo – patate, krtolu, krumpir. Statistika kaže da stanovnici Cipra godišnje pojedu 24 kg krumpira po glavi stanovnika, a svaki Hrvat punih 72 kg. Kako nam je 60 posto proizvodnje domaćeg krumpira podrijetlom iz samo dvije županije, Varaždinske i Međimurske, jasno je da nam treba još tih gomolja, a tu uskaču spretni trgovci koji krtolu nađu i tamo gdje je nema.

image

 

 

Jakov Prkic/Cropix

Hrvatska je pri dnu EU ljestvice proizvođača krumpira, kaže Eurostat. Iza nas su samo još Bugarska, Cipar, Estonija, Slovenija, Luksemburg i Malta. Zemlje koje proizvode najveće količine krumpira su, pak, Njemačka, Francuska, Nizozemska, Poljska i Belgija. Paradoks je u tome što mali Cipar, koji godišnje proizvede 90.000 tona krumpira, dakle puno manje od Hrvatske, najviše krumpira izveze baš u Njemačku, Francusku, Nizozemsku i Belgiju. Za logiku treba pitati trgovce.

Prednost Cipra je što ima četiri berbe krumpira godišnje. Cipar je nekih sto kilometara južnije od Turske, a 200 km zapadnije od Sirije i Libanona, pa krumpir mogu saditi i brati cijele godine. Sve što ide u izvoz deklarira se kao mladi krumpir.

Zimski krumpir se sadi još u kolovozu i rujnu, a bere u studenome i prosincu. Pola toga ode u izvoz, a polovicu potroše sami. Slijedi mala "međuberba" koja dozrijeva krajem veljače i ta ide kompletno u izvoz. No glavni izvozni adut im je proljetna berba koja traje od ožujka do lipnja. Ljetna berba u brdima oko Troodosa, koja traje od travnja do lipnja potroši se za domaćom trpezom.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
26. listopad 2025 21:56