Ispada da je maloj Hrvatskoj na velikoj europskoj i svjetskoj političkoj sceni, obraz spasio europarlamentarac Gordan Bosanac iz stranke Možemo. Jedini je postupio ljudski i glasao za embargo izvoza oružja iz EU-a u Izrael.
Apostrofirao je to nedavno i predsjednik Zoran Milanović.
"Kako je glasala hrvatska delegacija? Čini mi se da glasaju bez ikakve koordinacije sa SDP-om i želim vjerovati bez koordinacije s HDZ-om. Ne želim vjerovati da je Plenković dopustio da mu ljudi u EP-u do jednog glasaju protiv embarga na izvoz oružja za Izrael. Kompletan Klub HDZ-a i ovaj iz DP-a su glasali protiv, SDP je glasao suzdržano, ni oni ne znaju gdje im je glava. Kao građanin Hrvatske i predsjednik htio bih čuti zašto to rade. Od nekog primaju poticaje? Jasno mi je zašto je Gordan Bosanac glasao za, tako bi svaki čovjek trebao glasati", ovaj put je šef države pogodio u sridu.
Da; HDZ-ovi parlamentarci su se ponijeli bijedno, a SDP-ovi – kukavički.
Hrvatska se prije trideset i pet godina našla u istoj situaciji i mnogi su joj, dok ju je napadala moćna jugoslovenska armada u savezu s dijelom pobunjenih hrvatskih Srba, okrenuli leđa. Nisu nam dozvolili da se naoružamo i branimo, a sad mi Izraelu, kao članica EU-a, većinskom voljom naših parlamentaraca u Bruxellesu praktički poručujemo: "Eto vam naše oružje. Udarajte na Palestince koliko vas volja. To se nas ne tiče".
Gordan Bosanac je nakon usvajanja rezolucije Europskog parlamenta o Izraelu na društvenim mrežama istaknuo da je glasao za priznanje Palestine, zaštitu novinara u Gazi, sigurnu plovidbu humanitarnim konvojima te spomenuto uvođenje vojnog embarga Izraelu.
Bosanac, kad su ove teme u pitanju, nije postupio (samo) kao političar i osvjedočeni ljevičar koji drži do svojih uvjerenja, već kao sloboduman čovjek koji je ustao protiv ubijanja desetaka tisuća civila u Gazi i kršenja međunarodnog prava od notornog Benjamina Netanyahua, izraelskog premijera i čovjeka s tjeralice Haaškog suda, koji u nakani da obrani vlast u Tel Avivu i sebe osobno od teških optužbi za malverzacije, zameće rat na Bliskom istoku u koji uvlači milijune ljudi. Njegove najveće žrtve su djeca, starci i žene.
Isitnabog, Hamas je prvi potegao vraga za rep: njihovi su teroristi upali u Izrael i ubili oko 1200 ljudi: civila, žena, djece i starijih, a 250 ih je oteto i odvedeno u pojas Gaze, da bi Izrael odgovorio politikom potpunog uništenja. Prevršio je svaku mjeru kad je u pitanju nužna obrana. Govori se i piše o trideset tisuća mrtvih Palestinaca i gotovo potpuno sravnjenom pojasu Gaze iz koje se tjera preostale civile, jer Izrael najavljuje napade na Hamas do potpunog uništenja. Ni kamen na kamenu ne smije ostati.
U ovakvoj situaciji glasovati protiv embarga na izvoz oružja iz EU-a Izraelu i ne podržavati jasno i glasno priznanje Palestine, što je do sada učinilo 147 država od ukupno 193 članice UN-a, jadno je da ne može biti jadnije.
Političarska s petljom, slovenska predsjednica Nataša Pirc Musar pozvala je Hrvatsku da prizna Palestinu i naišla na (tiho) odobravanje na Pantovčaku, ali ne i u Banskim dvorima.
Je li koga zbog ovoga sram i koliko će još dugo Plenković, ali i Hajdaš Dončić, nojevski zabijati glave u pijesak? Blagoslivljamo li na taj način zločin koji izraelske okupacijske snage, protiv kojih prosvjeduju i stotine tisuća njihovih građana, provode ne nad zločinačkim Hamasom, već nad nevinim Palestincima? I može li itko nakon toga, osim Gordana iz Možemo, usnuti mirno?
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....