Jugoslavije u Hrvata navodno više nema. Ali zato itekako ima državne umjetnosti. Tako čitamo ovih dana da je slavni Ed Wood hrvatskoga filma, redatelj Jakov Sedlar, sa svojim trash-patos-uratkom "260 dana" u Zadru napokon počeo obarati rekorde u gledanosti, barem za svoje dosadašnje pojmove.
Nije to, međutim, postigao ni promjenom teme, ni kvalitetom svoga proizvoda, ni virtuoznošću svoje režije. Posegnuo je za uhodanim patentom državno-partijske potpore koji je svoje vrhunce doživio davno, upravo u mračnoj Jugoslaviji: sva raspoloživa HDZ-ova menažerija u Zadru i Zadarskoj županiji upregla se svim silama da Sedlara uz pomoć javnoga novca uzdigne i na prestižni nivo gledanoga, a ne samo podobnog režimskog umjetnika. Vjerojatno će i u ostatku Dalmacije biti primijenjen isti model...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....