Prije dvadeset godina prva generacija hrvatskih studenata započela je studij usklađen s ciljevima Bolonjske deklaracije. Prije upisa prve generacije Hrvatska je 2001. godine potpisala Bolonjsku deklaraciju, dok je dvije godine kasnije donesen Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju koji počiva na njenim načelima, da bi akademske godine 2005./2026. u Hrvatskoj i službeno krenuo novi sustav studija.
Bolonjsku deklaraciju 1999. godine donijelo je 29 europskih zemalja, a usvojena je kao odgovor na potrebu za većom povezanošću i usporedivošću, odnosno harmonizacijom visokog obrazovanja u Europi. Njen glavni cilj bio je stvaranje zajedničkog europskog prostora visokog obrazovanja unutar kojeg će se olakšati mobilnost studenata i nastavnika, poboljšati zapošljivost, odnosno skratiti vrijeme do stjecanja prve diplome s kojom se na tržištu rada dolazi do prvog posla. U vidu se također imalo i pitanje konkurentnosti europskih sveučilišta u odnosu na najbolja sveučilišta u drugim dijelovima svijeta.
Većina europskih zemalja, uključujući sve članice Europske unije, danas primjenjuje bolonjski sustav visokog obrazovanja. Tijekom uvođenja novog sustava vodile su se ozbiljne rasprave, počevši od toga je li uopće potreban, do načina na koji se treba konkretizirati. Takva pitanja su se mogla čuti u svim europskim zemljama, da bi se pomirbeni tonovi i suglasnost s pokretanjem novog sustava studija uglavnom postizali prihvaćanjem obrazloženja kako je u pitanju proces a ne konačna rješenja.
Danas, 25 godina poslije potpisivanja Bolonjske deklaracije, odnosno 20 godina nakon primjene novog sustava u Hrvatskoj, držim itekako potrebnim, posebice u odnosu na brojne kritike koje su izrekli studenti, njihovi nastavnici i poslodavci, otvoriti raspravu o postignućima u odnosu na ciljeve koji su se postavili prilikom pokretanja bolonjskog sustava studija. To je potrebno učiniti i u odnosu na polazišno opredjeljenje kako sve treba promatrati kao proces tijekom kojeg će se sustav dograđivati.
Struktura i karakteristike
Bolonjski sustav studija temelji se na podjeli visokog obrazovanja na tri ciklusa, odnosno tri razine studija. Prvi ciklus čini prijediplomski studij, drugi ciklus je diplomski studij, dok je treći ciklus poslijediplomski, odnosno doktorski studij. Takva struktura poznata je kao model 3+2+3, što znači da prvi ciklus najčešće traje tri godine, drugi ciklus u pravilu dvije godine, a treći obično tri godine. Svaka godina unutar pojedinog ciklusa obično donosi 60 ECTS bodova. Osim modela 3+2+3, u praksi se susreću i model 4+1+3 te model 5+0+3, koji se, s obzirom na to da nema podjele na prijediplomski i diplomski studij, obično naziva integriranim studijem.
Model 3+2+3 u pravilu primjenjuju Hrvatska, Slovenija, Austrija, Italija, Španjolska, Francuska, Poljska, Češka, Slovačka, Mađarska, Portugal, Estonija, Latvija, Litva. Model 4+1+3 najčešće prakticira Njemačka, Nizozemska, Belgija, Danska, Švedska i Finska. U modelu 5+0+3 integrirani preddiplomski i diplomski studij u pravilu traje u kontinuitetu 5 ili 6 godina, a najčešće se koristi na studiju medicine, prava, arhitekture, veterine i farmacije. Odnosni model obično se susreće u Hrvatskoj, Njemačkoj, Austriji, Italiji, Francuskoj i Španjolskoj.
Glavni cilj takvog ustroja studija bio je postići mogućnost bržeg izlaska na tržište rada, zatim eventualnog prekida i nastavka studija te veće mobilnosti, posebice ako se nakon prijediplomskog studija završenog na jednom sveučilištu želi nastaviti studij na diplomskoj razini na nekom drugom sveučilištu ili u inozemstvu. Bolonjski sustav istodobno je omogućio uvođenje značajnih promjena u organizaciji nastave. On naglasak stavlja na kontinuirano praćenje studentskog rada kroz kolokvije, seminare, domaće uratke i aktivno sudjelovanje na nastavi. Bolonja, za razliku od prethodnih sustava u kojima se znanje često provjeravalo jednim završnim ispitom, nastoji rasporediti obveze tijekom cijelog semestra. Na taj se način nastojalo studente potaknuti na redovito učenje i jednako tako redovito polaganje ispita.
Uspjesi
Novi sustav studija nesumnjivo je donio brojne koristi, odnosno ostvarenje važnih ciljeva koji su pokrenuli njegovo uvođenje.
Jedan od najvidljivijih njegovih uspjeha svakako je mobilnost. Novi sustav znatno je olakšao studentsku mobilnost. Programi razmjene, poput Erasmusa, omogućuju studentima da dio studija provedu na stranom sveučilištu. Takva iskustva pridonose razvoju akademskih, jezičnih i kulturnih kompetencija te povećavaju osobni i profesionalni razvoj studenata.
Koliko je mobilnost bila opsežna dovoljno je navesti Eurostatov podatak iz 2022. godine prema kojemu je više od 360 tisuća studenata sudjelovalo u nekoj vrsti mobilnosti u trajanju od najmanje tri mjeseca. Impresivan je također podatak da je 2024. godine Erasmus+ programom mobilnosti bilo obuhvaćeno oko 1,5 milijuna studenta, nastavnika i drugih učitelja.
Među značajne uspjehe novog sustava svakako je moguće navesti i veću međunarodnu usporedivost studija i diploma, što je posebno važno za studente koji žele nastaviti obrazovanje ili se zaposliti u inozemstvu. Sve to je omogućila standardizirana struktura studija i ECTS sustav bodova na kojima se temelji bolonjski sustav studija.
Kritike
Već prilikom uvođenja ukazivalo se na moguće neuspjehe bolonjskog sustava studija. Neke od tih kritika moguće je čuti i danas, od kojih neke zahtijevaju ozbiljnu analizu i eventualnu doradu aktualnog sustava studija.
Jedna od najozbiljnijih kritika bolonjskog sustava studija odnosi se na stvarno trajanje studija. Premda ne postoji sveobuhvatna i precizna statistika, ipak se uz određeni oprez može zaključiti da je stvarno trajanje prijediplomskog i diplomskog studija u odnosu na stari sustav, koji je u pravilu nominalno trajao četiri godine, produljeno s prosječnih pet na šest do sedam godina. Jednako tako se pogoršao postotak studenata koji su završili studij u roku. Prije je oko 30-40% studenata završavalo studij u roku, dok se nakon uvođenja bolonjskog sustava taj broj smanjio na 28-30%.
Uzme li se u obzir da je jedan od važnijih ciljeva novog sustava studija bio skraćivanje vremena stjecanja prve diplome i izlaska na tržište rada, proistječe da se to nije postiglo. Moglo bi se kazati, posebice u odnosu na činjenicu da više od 90% studenata odmah nakon završetka nastavlja studirati na diplomskoj razini studija, da je postignut suprotan učinak.
Jedna od najčešćih i najozbiljnijih kritika odnosi se na dubinu znanja, posebice dubinu znanja koje se stječe nakon prvog i drugog ciklusa obrazovanja. Kritičari nalaze da je to uvelike povezano s prevelikim brojem kolegija, kolokvija i ispita, što sve studente usmjerava na kratkoročno pamćenje gradiva sve s ciljem da bi položili ispit, umjesto na razumijevanje i povezivanje znanja te sinteze i zaključke koji nisu mogući iz fragmentiranih znanja koja se stječu iz usitnjenih kolegija.
Vrlo bliska s prethodnom također je kritika bolonjskog sustava zbog povećane administracije i smanjene akademske slobode. Strogo definirani ishodi učenja, planovi i evaluacije ograničavaju slobodu profesora i studenata. Sveučilište se ponekad doživljava više kao administrativna institucija nego kao prostor slobodnog akademskog istraživanja.
Kontinuirane obveze tijekom semestra često uzrokuju osjećaj preopterećenosti i stalnog pritiska. Studenti imaju malo vremena za odmor, samostalno promišljanje i dublje bavljenje gradivom. To može negativno utjecati na motivaciju i kvalitetu studiranja.
Stavovi studenata prema bolonjskom sustavu uglavnom su podijeljeni. S jedne strane, studenti cijene veću mobilnost, jasniju strukturu studija i mogućnost završetka fakulteta u roku. S druge strane, često izražavaju nezadovoljstvo zbog prevelikog broja obveza, neusklađenosti ECTS bodova sa stvarnim opterećenjem te osjećaja da prijediplomski studij ne pruža dovoljno znanja.
Poslodavci u svojim stavovima često ističu da prijediplomski studij ne nudi dovoljna ni teorijska ni praktična znanja. Stoga češće traže osobe sa završenim diplomskim studijem, odakle proistječe da je vrlo upitan jedan od ciljeva bolonjskog sustava, onaj povezan s bržim dolaskom do prve diplome i bržim izlaskom na tržište rada. Potonju situaciju na određeni način prepoznaju i studenti koji u vrlo visokom postotku, neposredno nakon završetka prijediplomskog studija, nastavljaju studij na njegovoj diplomskoj razini.
Što nam je činiti?
Bolonjski sustav studija u europski sustav visokog obrazovanja unio je značajne novine i postigao znatne uspjehe. Njegovi uspjesi vidljivi su u većoj međunarodnoj usporedivosti diploma, čime je uvelike olakšan nastavak studija na inozemnim sveučilištima te zapošljavanje u inozemstvu. Također se kao veliki uspjeh bolonjskog sustava može navesti i značajan porast mobilnosti studenata i nastavnika, studenata koji dio svojeg studija kompletiraju na inozemnim sveučilištima te nastavnika koji sa svojim inozemnim kolegama uspostavljanju različite oblike suradnje.
Međutim, istodobno se bolonjskom sustavu studija mogu uputiti i određene zamjerke. U prvom redu to se odnosi na stanovitu površnost kada je riječ o teorijskim znanjima, zatim na prijediplomske studije kojima nedostaju završna i praktična znanja koja se traže na tržištu rada. Svakako je ovdje potrebno spomenuti preopterećenosti studenata i smanjene akademske slobode kao slabost bolonjskog sustava studija. Također, uzevši u obzir da se na tržište rada uglavnom izlazi nakon završenog diplomskog studija, bolonjski sustav svakako je u odnosu na prethodni sustav formalno, a sudeći po dostupnim brojkama, i stvarno produljio studij.
Važući dobre i manje dobre strane novog sustava studija, ipak bi se zaključno moglo kazati da je bolonjski sustav studija u svojoj osnovi prihvatljiv, odnosno da sustav sam po sebi nije loš, već da njegova uspješnost uvelike ovisi o načinu provedbe. Drugim riječima, s bolonjskim sustavom studija treba nastaviti, ali su nužne daljnje prilagodbe i poboljšanja u onim elementima koji su se pokazali nedovoljno dobrima u odnosu na ciljeve bolonjskog sustava studija. Neka moja razmišljanja o tomu pročitajte u sljedećem broju Universitasa.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....