Iako se u svakodnevnom govoru često poistovjećuju, blagdan Svih svetih i Dušni dan dva su različita dana u katoličkoj tradiciji, s različitim značenjem i porukom.
Blagdan Svih svetih, koji se slavi 1. studenoga, posvećen je svim svetima, onima koje je Crkva službeno proglasila svetima, ali i mnoštvu neznanih svetaca koji su svojim životom ostvarili svetost i sada, prema kršćanskom vjerovanju, uživaju vječni život u Božjoj blizini. To je blagdan radosti, nade i vjere u život koji ne završava smrću. Njime se slavi zajedništvo svih svetih i podsjeća na to da je svetost poziv upućen svakom čovjeku.
Dušni dan, koji se obilježava 2. studenoga, posvećen je spomenu na sve vjerne mrtve. Toga se dana na poseban način molimo za naše pokojne, sjećamo se svojih najmilijih, posjećujemo grobove, palimo svijeće i polažemo cvijeće. U katoličkoj tradiciji taj je dan posebno povezan s molitvom za duše pokojnika i vjerom u uskrsnuće i vječni život.
Zašto se onda u narodu blagdan Svih svetih toliko često naziva Danom mrtvih?
Razlog leži ponajprije u običajima koji su se tijekom vremena razvili na našim prostorima. Premda je 1. studenoga liturgijski blagdan posvećen svetima, upravo se toga dana u Hrvatskoj tradicionalno odlazi na groblja, uređuju se grobovi, pale svijeće i polaže cvijeće. Budući da je blagdan Svih svetih neradni dan, a obitelji često dolaze iz različitih krajeva, taj je datum postao glavna prilika za zajednički odlazak na groblje i iskazivanje poštovanja pokojnicima.
Tako se u kolektivnoj svijesti naglasak s izvornog vjerskog značenja blagdana postupno premjestio na običaj sjećanja na mrtve. Ljudi su počeli povezivati datum s grobljima, svijećama, cvijećem i uspomenama na svoje najmilije, pa se naziv „Dan mrtvih” uvriježio u svakodnevnom govoru.
Međutim, važno je razumjeti da Svi sveti nisu Dan mrtvih, nego blagdan svih svetih, dok je Dušni dan dan spomena na pokojne. Ta razlika nije samo formalna ni terminološka. Ona nosi i dublju kršćansku poruku.
Na Sve svete slavimo one koji su ostvarili puninu života u Bogu, a na Dušni dan molimo za one koji su preminuli. Jedan dan u središte stavlja svetost i nadu u vječni život, a drugi ljubav, molitvu i sjećanje na naše pokojne.
Naravno, nema ništa pogrešno u tome da groblja posjećujemo 1. studenoga. To je lijep i duboko ukorijenjen običaj kojim iskazujemo ljubav, poštovanje i zahvalnost onima koji više nisu s nama. No važno je znati što zapravo obilježavamo i zašto.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....