StoryEditorOCM
HrvatskaNO PASSARAN!

U ‘doba mraka‘ u Jugoslaviji se slavilo žene, a danas se po trgovima moli za njihovu čednost i naziva ih se drugotnima?!

Piše Saša Ljubičić
8. ožujka 2025. - 14:21

U Jugoslaviji se naveliko slavilo Dan žena i žene su barem taj jedan dan u godini uzdizane na pijedestal: cvijeće smo nosili majkama, suprugama, djevojkama, sestrama i kćerima, kolegicama i prijateljicama, ama baš nikoga nismo zaboravljali ni mi djeca, ni odrasli muškarci. I zbog toga smo osjećali neizmjeran ponos. Stvarno je u tomu bilo nečeg lijepog i dostojanstvenog. Uzvišenog.

Onda su došle devedesete. Promijenili smo državu i političko uređenje. Blesav netko čuveni je Osmi mart proglasio nepoćudnim praznikom koji slave samo komunisti, pa ga se poslalo u povijesnu ropotarnicu. 

A što je bilo ljepše od Majčinog dana, kako smo ga od milja zvali? Poljupci, cvijeće, bombonijere i čokolade, zdravice i zakuske, sve u čast žena, koje su bile ponižavane stoljećima dok nisu ustale za svoja prava, rekle "popu pop, a bobu – bob".

Ispada tako da se u vrijeme jednoumlja i režima koji nije dopuštao izražavati slobodnu (političku) volju, do žena i njihovih prava držalo više nego danas u liberalnoj demokraciji! Mislite da nisam u pravu?

image

Ženska sekcija SSSH-a organizirala je javnu akciju informiranja i performans u povodu Međunarodnog dana žena
 

Damjan Tadic/Cropix

Pa sad se, umjesto slavljenja i poštovanja žena i njihove nezamjenjivosti, muškarci okupljaju na Jelačić placu i Peristilu, mole za njihovu čednost! Pri tome ih najzadrtiji među njima imenuju drugotnima?! 

Tako u 21. stoljeću, trideset i šest godina nakon pada Berlinskog zida, nekakvi talibani koji se busaju u prsa velikim kršćanstvom vraćaju žene u mračni srednji vijek, ali interesantno je da sebi samima takvo što ne žele.

image

Marijini ratnici, katolički muževi i njihovi prijatelji

Vojko Basic/Cropix
image

Molitelji na Peristilu
Foto: Vojko Bašić/CROPIX

Vojko Basic/Cropix

Muškarca, naime, i dalje promatraju kao sve i sva, kao onoga tko je po prirodnim zakonima na prvom mjestu i kojem žena zato uvijek mora biti "iza leđa", moguće i "natovarena" poput rage, kako se to nekada ovdje radilo.

Znate ono; muškardin bi uzdignute glave grabio naprijed, a sirotica sa svežnjem drva, ili čega drugog na škini, teškom je mukom pokušavala slijediti njegov žustar korak. I bilo je sve tako dok se od Chicaga do Balkana žene nisu pobunile i izborile za sebe. 

Očito ne smiju i ne smijemo posustati u takvoj borbi, jer sve je više onih koji se ne mire s ravnopravnošću žena i muškaraca i koji bi povijesni kotač okrenuli unatrag. No pasaran!  

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
27. listopad 2025 03:30