Otkako su 28. veljače SAD i Izrael započeli s opsežnim vojnim napadima na Iran, Bliski istok u fokusu je cijeloga svijeta. Naročito kad je zatvoren naftni "ventil" zvan Hormuški tjesnac, kojim iz uglavnom arapskih zemalja Perzijskog zaljeva prolazi petina svjetskih potreba za naftom i ukapljenim plinom.
Ulazeći u ovu ratnu avanturu, za koju nema privolu UN-a, oslanjajući se samo na snagu američke vojske, ali ne uvažavajući procjene časnika koji tu vojsku vode, nego oko sebe okupljenih klimoglavaca iz svojeg najbližeg okruženja, američki predsjednik Donald Trump najavio je blitzkreig. Eliminirat će vojno-političko vodstvo Irana, koje je proglasio najvećim zlom svijeta, naravno u roku odmah, te u toj perzijskoj državi, jednoj od najstarijih na zemaljskoj kugli i izvorištem perzijske civilizacije, uvesti demokraciju.
Ajmo malo natrag...
Kada je Iran uzvratio i kada su (i) Amerikanci počeli trpjeti gubitke, u aktualnog američkog vođu uvukao se košmar. Obećanja o blitzkreigu su se izjalovila, cijeli se svijet uzjogunio jer su potpalitelji ratnog požara na Bliskom istoku potpalili i spiralu cjenovnog uzleta nafte, doveli u pitanje kretanje svjetske ekonomije i zaprijetili dosegnutom standardu milijardama ljudi. U tom trenutku u ratni kut i prijetnju širenja rata iz kojega ne zna kako izići bez poraza, Donald Trump, koji je omalovažavao europske zemlje i naročito NATO, poziva u pomoć one koje je isti dan kudio. A oni mu, više-manje uglas, odgovaraju da to nije njihov rat, da je NATO obrambeni, a ne napadački savez i da na njih ne računa.
Ovaj rasplet, kojemu se ne nazire kraj, izazvao nas je na povratak u vrijeme prije 50 i više godina i asocirao na tadašnja događanja u brojnim naseljima Dalmatinske zagore. Onoga dana kad je lokalna župa slavila blagdan svoga sveca zaštitnika, obvezno se održavala i svjetovna zabava zvana dernek. Koji je redovito završavao tučnjavama, najčešće šaketanjima već ošamućenih od prekomjerne konzumacije alkohola.
U težim slučajevima upotrebljavali su se drveni kolci, a znao je sijevnuti i nož. Posebno je bilo znano koja je skupina najjača i zato nije bilo preporučljivo provocirati je. Pripadnici te najjače skupine ni u primisli ne bi htjeli da dernek prođe bez "zabave" u kojoj će oni još jednom biti glavni, pobjednici.
Na Svetoga Antu...
Svako naselje iz kojega su veće skupine odlazile na derneke u druga sela imalo je glavnoga baju, uvijek upicanjenog, i podijeljene uloge. Kakav neugledni brzonogi goljo poganog jezika imao je zadaću na dani znak zametnuti kavgu. Čim bi on to učinio, postao bi predmetom napada od suparničke skupine i krenula bi makljaža. Na samom kraju, kad bi spomenuti seoski baja vidio da su njegovi pred pobjedom, on bi se umiješao i protivnike poredane na tlu dodatno iscipelario. Uz to bi pomalo podcjenjivački promatrao i članove svoje skupine.
Jednom prigodom baja se toliko osilio da je na dernek, na kojemu su se do tada svi drugi sklanjali njemu i njegovoj skupini kavgadžija, odlučio ići sam i dokazati da može baš sve te da mu nitko ne treba. Pa je, umjesto prethodno spomenutog žgolje i onih koji su ga branili tučnjavom, odredio sve uloge preuzeti na sebe. Uredno je isprovocirao dobro poznatu suparničku skupinu i počeo se mlatiti.
Ubrzo se pokazalo da i oni koji su prije uvijek dobivali batine znaju itekako uzvratiti. Dok je dobivao pod jaketu, prizivao je i pozivao članove svoje skupine da mu pomognu. A oni su ostali sa strane i poručili mu da to više nije njihov dernek ni njihova tučnjava. Sam je sve zametnuo, pa neka se sam i vadi. A on, jadan, nije samo išaketan i izvaljan u blatu, nego je i prokrvario od uboda nožem. Ali ostao je živ.
Od tada, kažu, spomenuti seoski baja u dane derneka, na koje više ne ide, redovito zapjeva: "Na Svetoga Antu na Prugovu, ubolo me u jaketu novu." Neki tvrde da mu je ime bilo Donald.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....