Studentski prosvjedi u Srbiji u ponedjeljak bi se lako mogli primaknuti vrhuncu velikim prosvjednim skupom pod sloganom "Čovječe, naljuti se", kad bi na čak 24 sata trebalo biti posve blokirano jedno od najvažnijih beogradskih prometnih čvorišta, Autokomanda. Jednodnevna prometna paraliza srbijanske metropole označava zonu iznimno visokog rizika od izbijanja nasilja i nereda širih razmjera, budući da su vozačka nervoza i gaženje prosvjednika i dosad bili tajni alati režima i Vučićevih slugu za obračun s demonstrantima i neistomišljenicima.
Svjestan više nego eksplozivne atmosfere, Aleksandar Vučić već je na društvenim mrežama izdao propagandne naputke policiji da čuva živote svih sudionika uličnih zbivanja, ali je blokadu prethodno ipak nazvao "posve nepotrebnim mučenjem građana".
Već puna dva mjeseca kontinuirano traju prosvjedi protiv neodgovorne državne vlasti u Srbiji u aranžmanu studenata srbijanskih sveučilišta. Njima se primarno traži istraga i kažnjavanje odgovornih za pad nadstrešnice na željezničkom kolodvoru u Novom Sadu, koja je prije tri mjeseca ubila petnaest nedužnih ljudi, no kritički val s vremenom se proširio na preispitivanje kompletnog političkog sadržaja u Vučićevoj autoritarnoj državi.
Na masovne studentske prosvjede u brojnim srbijanskim gradovima, a ponajviše u Beogradu i Novome Sadu, nadovezao se i prošlotjedni opći štrajk koji je posve paralizirao život u gotovo čitavoj Vučićevoj guberniji. Solidarizirajući se sa studentima, masovni građanski neposluh u petak su uvjerljivo demonstrirali i trgovci, profesori, učitelji, glumci, odvjetnici, poljoprivrednici, liječnici, ugostitelji…
Strategija istodobnog prosvjednog blokiranja više javnih mjesta pokazala se vrlo uspješnom, jer je policija u tom kontekstu bila posve nemoćna. Masovnost pobune protiv Vučićeva režima dosegnula je kritičnu točku koja je otvoreno sugerirala da vlast bivšeg Šešeljeva potrčka u Srbiji broji svoje zadnje dane.
U tako zgusnutom društveno-političkom rasporedu, Vučiću nije preostalo ništa doli da režiranom propagandno-pokaznom vježbom, po uzoru na svoga druga Putina, pokuša dokazati da ga njegov narod još uvijek obožava i voli, a da su sve kritike na račun njega i njegovih pajdaša puki plod strane urote, "ustaške ujdurme".
Dok su se rijeke demonstranata slijevale na ulice srbijanskih gradova, autobusi prepuni pristaša Aleksandra Vučića i njegova SNS-a u subotu su organizirano krenuli prema Jagodini, malom gradu u centralnoj Srbiji. "Kontramiting" je u režiji vlasti trebao poslati u javnost još jednu poruku o ugroženosti države i zbijanju redova oko Vučićeva štapa.
No, premda je u Jagodini uspio okupiti oko 50 tisuća ucijenjenih ljudi, mahom državnih službenika i zaposlenika ovisnih o SNS-ovoj političkoj milosti, Vučić je tim skupom zapravo samo potvrdio da je politički jako oslabljen.
Frustriran zbog toga što već puna dva mjeseca, uz pomoć represivnog aparata, straha, svih raspoloživih manipulacijskih tehnika i svih srbijanskih strogo kontroliranih medija ne uspijeva okrenuti srbijanske građane protiv studenata, naposljetku je uspio tek u organizaciji otužnog provincijskog skupa profiterskih mahača zastavama.
Komični videoklip Ane Brnabić, u kojemu je Vučić jučer prikazan kao epski srpski junak sa Solunskog fronta, u narodnoj nošnji i s pucnjevima topova oko glave, bio je još jedan tragikomično-obijesni odgovor vladajuće stranke na nezadovoljstvo građana i tragedije koje su zadesile Srbiju.
Dok establišment tvrdi da Srbi žive "nikad bolje", uz muzičku pratnju "Tamo daleko", frizirane statistike o tobožnjim rezultatima i ubogu montažu umjetne inteligencije, građani neprestano proživljavaju nove tragedije zbog raspalog sustava svih vrijednosti i praznih novčanika.
Što bi mogao biti sljedeći korak očajnoga Vučića u borbi sa sve većim narodnim gnjevom? Brojni srbijanski tumači aktualnih zbivanja plaše se da bi rast napetosti i pojačana agresija režima mogle uskoro dovesti do masovnih uličnih sukoba.
Na to upućuju i brojna slična iskustva iz vremena Miloševićeve strahovlade, naročito tzv. oktobarski nemiri prije njegova pada, ali i sve češći incidenti s gaženjem demonstranata automobilima. Nikoga ne čude ni sve glasnije spekulacije o mogućem uvođenju izvanrednog stanja kao mogućega izlaza srbijanskoga režima iz aktualne političke krize, a za takvo što Vučiću će biti potreban neki ozbiljniji incident, koji bi i sam sa svojim plaćenicima lako mogao isprovocirati.
Izvanrednim stanjem ili policijskim satom mogao bi potom pokušati suspendirati građanska prava na javno okupljanje i studentske prosvjede, no krajnji ishod takve odluke bio bi mu posve neizvjestan, a njegova sudbina možda i zauvijek zapečaćena. Baš kako je bilo i u Slobinu slučaju.
Pitanje svih pitanja za budućnost Srbije trenutno glasi: ako Vučić pod sve masovnijim pritiscima ipak poklekne ili bude srušen, tko bi uopće bio u stanju "pokupiti" vlast iz ruku ulice?
Srbijanska opozicija je nemušta, nesložna i razjedinjena, a počesto sadržajem i kadrovima i puno gora od svoje alternative. Misleći ljudi u Srbiji moguće rješenje tog paradoksa vide u tehničkoj ili prijelaznoj vladi, koja bi dobila obvezu da u roku od pola godine raspiše parlamentarne i druge potrebne izbore.
U takvoj prijelaznoj vladi mogli bi ravnopravno participirati i predstavnici Vučićeva SNS-a i opozicije, a potencijalno i predstavnici srbijanskih studenata koji su se već dosad iskazali kao ključni katalizator društvenih promjena.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....