Farma koza na korak od Dalmacije: ‘Ovo je za njih Bogom dana zemlja, a kad zasuše s mlijekom, imamo spremna pojačanja‘

Pazite, mi danas vrlo lako upadnemo u zabludu da je moj život vrjedniji od života moga pradjeda. Ko’ sada smo mi nešto. Šta je on bio…, manje vrijedan od mene. Moramo dobro pripaziti što izgovaramo kada spominjemo naše pretke. Zašto?

U ovo zimsko vrijeme moj pradjed u čijoj kući živimo bio je gladan kruha. Kopalo se i dolazi vrijeme ručka, a prabaka nema šta skuhati. Zna i on i ona da nema ništa u kući.

Ona onako ponosna u zobnicu bi zamotala knjigu umjesto kruha i u bronzinu zamutila malo zelja i dvije kašike kukuruzova brašna. Pojeo on dvije žlice, i veli ne mogu više, podaj djeci. Koliko je gladan i teću bi pojeo.

I sada kada se toga sjetiš, nije njegov život bio nevrjedniji, nego moj. Zato treba biti Bogu zahvalan jer dobro je danas, htjeli mi to priznati ili ne ...