Dok službeni Beograd slavi "novo zlatno poglavlje" u odnosima s Kinom, iskustvo s dosadašnjim kineskim ulaganjima u Srbiji baca dugu sjenu na svečane govore i potpisane sporazume, podsjeća NOVA S. Tijekom nedavnog posjeta Kini predsjednik Aleksandar Vučić i kineski čelnik Si Đinping ozvaničili su više od dvadeset sporazuma – od slobodne trgovine, preko energetike i nuklearne suradnje u miroljubive svrhe, do umjetne inteligencije i infrastrukturnih projekata u okviru inicijative "Pojas i put". U teoriji, riječ je o strateškom iskoraku: stvaranju "zajednice Srbije i Kine sa zajedničkom budućnošću u novoj eri", kako glasi naslov ključnog dokumenta.
Vučić tvrdi da je riječ o povijesnoj šansi za brži razvoj Srbije. Slobodni trgovinski sporazum bi, prema službenim najavama, trebao omogućiti da velika većina srpskih proizvoda uđe na kinesko tržište bez carina, dok bi kineski kapital i tehnologija trebali pokrenuti nove tvornice, obnoviti posrnula državna poduzeća i otvoriti tisuće radnih mjesta, osobito na siromašnom jugu zemlje. Predsjednik je već najavio da od Pekinga očekuje pomoć u pronalasku strateških partnera za tvrtke poput Simpa i Jumka, predstavljajući to kao dugoročno rješenje za nezaposlenost u Pčinjskom okrugu.
LOŠE, JOŠ LOŠIJE
No, kad se spuste "ružičaste naočale", ostaje neugodno pitanje: kakvima su se kineske investicije do sada pokazale u praksi – za radnike, okoliš i lokalne zajednice? Jedan od najpoznatijih primjera je gradnja tvornice guma "Linglong" u Zrenjaninu, gdje su aktivisti i novinari još 2021. upozorili na gotovo logorske uvjete u kojima su živjeli strani radnici, ponajviše iz Vijetnama. U barakama bez adekvatnog grijanja i sanitarija, spavali su u malim, prenapučenim sobama, uz navode da su im poslodavci oduzimali putovnice i da mjesecima nisu dobivali plaću – što su organizacije A11 i ASTRA opisale kao slučaj trgovanja ljudima i radnog ropstva.
U isto vrijeme, slika koju vlasti crtaju o "investicijskom bumu" često se razilazi s iskustvom domaćih radnika. Na jugu Srbije, gdje su kineske i druge strane tvrtke trebale donijeti stabilnost, proteklih mjeseci svjedočimo valu otkaza i gašenja smjena u tvornicama poput Leonija, Tigra ili Trendtexa. Sindikati i lokalni dužnosnici upozoravaju na stotine, pa i tisuće ljudi koji su ostali bez posla ili žive u stalnom strahu od otkaza, dok vlast, tvrde sugovornici, izbjegava odgovoriti na ključno pitanje – zašto radnici ostaju na ulici i gdje je granica između "privlačenja investicija" i prepuštanja radne snage izrabljivanju.
KOMUNISTIČKA KINA...
Sociolog Đokica Jovanović iz Niša u razgovorima za neovisne medije upozorava na širi geopolitički kontekst: kako se Rusija zbog rata u Ukrajini sve teže nameće kao uporište srpske vanjske politike, Beograd se sve snažnije oslanja na Peking. Zapadna Europa i SAD imaju zategnute odnose s Kinom, no Srbija, kaže Jovanović, u komunističkoj Kini traži novog zaštitnika – paradoksalno, upravo kroz politiku koju provode domaći "odlučni antikomunisti". On upozorava na to da se kineske investicije često odvijaju kroz netransparentne aranžmane, uz iznimke od domaćih zakona o javnim nabavama, zaštiti okoliša i radnim pravima.
Poseban problem ostaje položaj radnika u kineskim tvornicama koje već rade u Srbiji. Izvješća organizacija za ljudska prava bilježe niz slučajeva prekovremenog rada bez adekvatne naknade, nedostatka sindikalnog organiziranja i slabog nadzora inspekcija. Iako vlast tvrdi da su uvjeti nakon skandala u Zrenjaninu poboljšani i da Srbija "poštuje sve standarde", aktivisti upozoravaju na to da je upravo toleriranje kršenja prava radnika glavni adut kojim zemlja privlači investitore u "utrci do dna".
Na papiru, novi paket sporazuma s Kinom može se činiti kao logični nastavak "čeličnog prijateljstva" koje dvije države grade već godinama. No iza velikih riječi o zajedničkoj budućnosti stoji realnost radničkih baraka, otkaza i netransparentnih kredita. Hoće li nova faza suradnje donijeti stvarni razvoj ili samo produbiti ovisnost Srbije o jednom autoritarnom partneru – pitanje je na koje će odgovor dati tek godine koje dolaze, i životi ljudi na jugu zemlje čijim se boljim sutra Vučić danas najglasnije zaklinje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....