Na evidencijama zavoda i službi zapošljavanja u Bosni i Hercegovini trenutačno je službeno registrirano oko 320 tisuća nezaposlenih osoba, dok je radno neaktivnog stanovništva daleko više. Razlike između muškaraca i žena u zaposlenosti dodatno produbljuju osjećaj čemera i bezizlaznosti.
Žene su znatno slabije zastupljene među zaposlenima, a istovremeno čine većinu nezaposlenih, što potvrđuju i službeni podaci Agencije za rad i zapošljavanje BiH. Ovaj dugotrajni problem odražava se na kvalitetu života, ali i na sposobnost obitelji da osiguraju osnovne potrebe poput hrane, smještaja ili školovanja djece. Ne zna se gdje je gore, u Federaciji BiH ili u Republici Srpskoj. Dakle, oba entiteta su u katastrofalnoj situaciji.
Navodilo se već u nekoliko navrata da u Bosni i Hercegovini više od pola milijuna ljudi nema dovoljno novca kako bi sebi svakodnevno skuhali tri obroka, neki jedu samo jedan, djecu gladnu šalju u školu. Neki navode da je ta brojka možda i 700.000 osoba. Dok Hrvatska ima relativno dobru situaciju, samo nekoliko desetaka kilometara od Splita žive ljudi koji gladuju.
Siromaštvo se posebno osjeća u obiteljima s više djece, u kojima je samo jedan roditelj zaposlen ili u kojima su oba roditelja nezaposlena. Također, penzioneri s niskim primanjima i obitelji koje se oslanjaju na jednu penziju spadaju u najranjiviju grupu, jer velike dijelove svojih prihoda troše na osnovne potrepštine poput hrane i lijekova.
Večernji list je prošle godine pisao:
Broj onih koji žive i siromaštvu u BiH još je uvijek jako velik. UN-ova istraživanja pokazuju da svaki šesti stanovnik BiH živi od 3 do 5 KM dnevno (90-150 KM mjesečno), odnosno 17% stanovništva je u ekstremnom siromaštvu, daleko ispod apsolutne linije siromaštva, a 700.000 stanovnika na rubu je siromaštva. Prema procjenama, ispod apsolutne linije siromaštva u Federaciji je bilo 27,7% stanovništva ili oko 538 tisuća osoba.
Kriteriji Eurostata, pokazuju još crniju bosansku realnost: stopa rizika od siromaštva i socijalne isključenosti u BiH doseže ogromnih 58% stanovništva, piše Geopolitika News u tekstu pod naslovom – Siromaštvo u BiH: pošast koja pogađa više od milijun ljudi.
– Kad se promotre razmjeri nezaposlenosti, niskih plaća i mirovina, opće bijede i neimaštine, nije pretjerano reći kako u BiH vlada glad. Preciznije rečeno, široki slojevi stanovništva (u koje naravno ne spada politička elita i biznismeni kapitala upitnog podrijetla) ne znaju što će danas ili sutra jesti. U BiH službeno postoji 60-ak javnih kuhinja u kojima se prehranjuje više od 20 tisuća siromašnih građana. Mnogi siromasi, osim što posjećuju javne kuhinje, dobivaju pakete pomoći (u hrani, lijekovima, higijenskim potrepštinama) na dnevnoj, tjednoj ili mjesečnoj bazi od Crvenog križa, Caritasa, Merhameta, humanitarne udruge Pomozi.ba i drugih, kako bi nekako preživjeli još jedan dan, tjedan ili mjesec.
Najpogođenije skupine su nezaposleni, studenti i umirovljenici. Stopa nezaposlenosti u BiH tijekom 2024. kretala se između 12,2% i 13,5%. To su ogromne brojke koje su u stvarnosti veće jer mnogi nezaposleni nisu bili prijavljeni na zavode za zapošljavanje. Oko 60-80% nezaposlenih živi u siromaštvu, ovisno o definiciji siromaštva i razini podrške koju primaju od institucija ili članova obitelji koji rade u inozemstvu (doznake). Procjenjuje se kako 30 do 40% studenata živi u siromaštvu ili u financijski nepovoljnim uvjetima, posebno oni koji nemaju studentske stipendije. Jedva plaćaju školarine i smještaj.
Čak 80% umirovljenika živi u siromaštvu, što je nažalost očekivano jer su mirovne mizerne. Prosječna mirovina u FBiH sredinom 2024. iznosila je 622,75 KM (319 €), a u RS-u 591 KM (303,07 €). To je četiri puta manje od prosjeka Europske unije.
Koncem 2024. mjesečni troškovi prehrane četveročlane obitelji u Federaciji BiH iznosili su 1372,50 maraka, a prosječna plaća samo 1369 KM. Istovremeno, mjesečna sindikalna potrošačka košarica je iznosila 3131 KM (prehrana, komunalne usluge, prijevoz, higijena, odjeća, obuća…). Dakle, trebaju tri prosječne plaće da se pokriju obiteljski mjesečni troškovi. Minimalna plaća je iznosila samo 619 maraka. Pokrivala je polovicu potrebnog iznosa za prehranu i petinu ukupnih mjesečnih troškova obitelji. To je neodrživa matematika koja pokazuje težinu situacije. U FBiH četvrtina zaposlenih živi u siromaštvu i mjesečno ne troši više od 600 KM. Slična je situacija i u RS-u.
Siromaštvo djece
Budući da otac ili majka zarađuju crkavicu, nije čudno da otprilike 40-50% djece živi u siromaštvu. Najugroženije su obitelji s troje i više djece i obitelji čiji su roditelji niže stručne spreme ili su nezaposleni. Osim što ne mogu konzumirati potrebnu hranu i bivaju zakinuti za potrebne nutrijente, ne mogu se adekvatno ni odjenuti, djeca iz siromašnih obitelji nemaju pristup kvalitetnom obrazovanju, zdravstvenoj zaštiti. Ne mogu se ni zabavljati jer im roditelji ne mogu priuštiti odlazak u kino, kazalište ili na školski izlet. Neimaština djecu stavlja u nepovoljan položaj prema vršnjacima iz imućnijih obitelji. Često su predmet izrugivanja i školskog nasilja. Sve nabrojane okolnosti uništavaju djetinjstvo i mladost mladih generacija i otežavaju izglede da današnja djeca za 10-20 godina iskuse kvalitetan život, navodi Geopolitika, a cijeli tekst pročitajte OVDJE.
Kada se sagleda šira slika, pokazuje se da čak i oni koji uspiju pronaći posao često jedva spajaju kraj s krajem, dok ogromna masa stanovništva ostaje bez posla i realne prilike za zapošljavanje. Poslovna klima u Federaciji BiH ostaje neizvjesna, investicije skromne, a birokratske prepreke visoke, što dodatno otežava oporavak tržišta rada.
Ljudi se ne mogu osloniti samo na statističke pokazatelje jer oni ne prikazuju dubinu problema – svakodnevnu borbu za opstanak, nemogućnost planiranja budućnosti i odluke o migraciji prema zemljama izvan Bosne i Hercegovine u potrazi za boljim životom. Ovakva situacija zahtijeva hitne i sustavne intervencije kako bi se stvorile nove prilike za rad i obrazovanje, ali i da se smanje egzistencijalni problemi najugroženijih slojeva društva.
Uz ekonomske izazove, političke nesuglasice dodatno usporavaju implementaciju potrebnih reformi. Dok političari često ističu statistike koje zvuče ohrabrujuće, obični građani osjete težinu stvarnosti u svojim domovima i svakodnevnim problemima. Zato goruća pitanja ostaju: Kako nastaviti živjeti? Kako pružiti bolju budućnost djeci? I, na kraju, postoji li uopće put izlaza iz ove zamke nezaposlenosti i ekonomske pasivnosti?
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....