U bivšoj Jugoslaviji bilo je na desetke tisuća brakova sklopljenih između ljudi različitih vjera, nacija i kulturnih pozadina – i golema većina njih funkcionirala je sasvim normalno, skladno. Ti brakovi bili su svakodnevna pojava, a ne egzotična iznimka. Imali su probleme kao i drugi "istonacionalni" i "istovjerski" parovi. A nije se puno ni gledalo tko je tko...
U mnogim sredinama – od Zagreba, Splita i Rijeke, preko Sarajeva i Mostara, do Beograda, Novog Sada i Skoplja – bilo je sasvim uobičajeno da se uzmu, primjerice, Hrvat katolik i Srpkinja pravoslavka, musliman i pravoslavka, Slovenka i Makedonac, Crnogorac i Bosanka. Često se u tim obiteljima govorilo više jezika ili dijalekata, slavili su se različiti blagdani, a djeca su odrastala s vrlo konkretnim osjećajem da su "naša" i s jedne i s druge strane. U mnogim stanovima normalno je bilo da se Božić, Bajram i Uskrs obilježavaju zajedno, svatko na svoj način, bez prisile, uz puno smijeha i hrane.
KAKO JE BILO PRIJE
Zajednički nazivnik takvih brakova bile su vrijednosti, a ne etikete: ljudi su se birali po tome jesu li pošteni, radišni, dobri roditelji, pristojni susjedi – a ne po tome što im piše u rubrici "vjera" ili "nacija". U socijalističkoj Jugoslaviji postojala je i jaka simbolična poruka: miješani brakovi smatrani su nekom vrstom "živog dokaza" bratstva i jedinstva. U praksi, to je značilo i da su djeca iz takvih brakova često bila otvorenija, tolerantnija, naviknuta na razlike i manje sklona predrasudama.
Naravno, nije sve bilo idealno: bilo je i pritisaka obitelji, svađa oko blagdana, prezimena, odgoja djece. No ključna razlika bila je u tome što su mnogi parovi svjesno birali stav: "naša ljubav i naš život su važniji od tuđih predrasuda". U tome im je olakšavalo i šire društveno ozračje – službeno se poticala jednakost naroda i narodnosti, miješani brakovi nisu bili stigmatizirani, a u mnogim gradovima bili su gotovo pravilo, a ne iznimka.
Zanimljivo je da se i danas, kad slušaš ljude koji su odrasli u takvim obiteljima, vrlo često čuje ista rečenica: "Najviše sam ponosan/ponosna što sam odgojen(a) da ljude dijelim na dobre i loše, a ne na naše i njihove." Upravo to je bila najveća snaga tih brakova – pokazivali su u praksi da su ljubav, povjerenje i zajednički život apsolutno mogući, pa i vrlo uspješni, i kada se dvoje ljudi ne poklapa po naciji ili vjeri.
JUGOSLAVIJA JE MRTVA
Kada gledaš unatrag, ti miješani brakovi danas izgledaju kao najkonkretniji dokaz da je normalno društvo ono u kojem je sasvim u redu voljeti nekoga "drugog" – i u kojem djeca iz takvih obitelji nose u sebi najbolji dio obiju strana, i još nešto više: iskustvo da se na različitosti može graditi, a ne rušiti.
Naravno, nitko ne želi povratak Jugoslavije, to je neko prošlo i svršeno vrijeme, mi smo krenuli prema EU-u i zapadnim vrijednostima, Srbija se klanja Rusima i diktaturama, dok je BiH negdje između. No nećemo sad o politici. Valja reći da je u Jugi bilo dosta onoga što nije valjalo, ali šteta je da ne iskoristimo ono što je bilo dobro, recimo poput međuljudskih odnosa i uvažavanja. No bili su ratovi, mržnja je posijana na svim stranama i puno će proteći prije nego se sve unormalizira.
VJERA I LJUBAV
A da je to tako, svjedoči zorno i ovaj primjer. U poznatoj FB grupi "Mamine tajne, anonimne i javne" jedna gospođa je zatražila savjet.
"Moj sin ima 30 godina i zaljubljen je. Ima djevojku i puno se vole. Planiraju se i vjenčati. E sad je tu problem. Mi smo islamske vjere, a djevojka je katolkinja. Ona je izuzetno vezana za svoju obitelj koja je baš vjerski nastrojena. Prave joj probleme i prijete odricanjem ako se uda za muslimana. Djevojka je potpuno u redu i mi smo je primili kako vlastitu kćerku, ali njeni su užas. Žao nam je sina i nje, ali ne znamo što da im savjetujemo. Uostalom mi smo u Sarajevu, a njeni su iz okoline Mostara", navela je ta žena.
A onda su krenuli komentari (prenosimo ih kako su napisani, a one vulgarne smo preskočili)
► Problem počinje kad roditelji krenu razmišljati.
► Neka se spakiraju i odu u svijet.
► Moja supruga islamske vjeroispovijesti, ja pravoslavac. Prošli smo dosta toga. Puno borbe da ostanemo zajedno. Ljudi koji su bili protiv naše veze danas vide koliku su grešku pravili i drago im je što smo izdržali sve to i ostali zajedno. Imamo dvoje djece. Kad me netko pita što će biti djeca kad porastu, ja samo kažem: bitno je da budu zdravi i da budu dobri ljudi. Sve ostalo je manje bitno. Pozdrav svim dobrim ljudima.
► Ja sam pravoslavka i nikada mi ne bi palo na pamet da se miješam u izbor svoje kćeri. Ako ona voli svog muža, i ja ga volim kao svoje dijete.
► Draga moja, sjedni djecu ispred sebe i uputi ih u sve teškoće koje ih čekaju ako odluče da idu tim putem. Ispričaj im da će naići u životu na mnoge prepreke vezane za to i neka dobro razmisle. Ako misle da su dovoljno jaki da idu tim putem, podrži ih. Ti kao majka si svoje obavila, drugo je život. Znam bezbroj primjera gdje nisu uspjeli iako su u istoj vjeri – to nije ni garancija ni prepreka. Samo sam ponosna na svoju obitelj, nikad na slavljima nisam nikoga upozoravala tko je koje vjere. Niti živim, niti želim u svom okruženju ljude koji mrze.
► E pa vidite, samim svojim postom ovdje ste odgovorili i sami sebi. Sin od 30 godina ima problem s roditeljima buduće žene. Da ih poštuje i želi graditi odnos, otišao bi i porazgovarao s njima te bi se pokušali dogovoriti kao ljudi. Iskreno, ja sam jako protiv toga jer smatram da to dugoročno nije dobro. Ljubav je važna, ali brak nije samo ljubav – to su i vrijednosti, odgoj djece, obitelj i način života. Kada su vjere toliko različite, to često prije ili kasnije postane ozbiljan problem.
► Kao dijete miješanog braka (ne muslimanskog), nikad, ali nikad ne bih bila u vezi s nekim druge vjere. Jer najčešće ni muškarac ni žena, bez obzira na godine, nisu spremni od prvog dana zajedničkog života postaviti granice i zaštititi svoj odnos. U vašem slučaju već sada postoje pritisci i neprihvaćanje, što je jasan znak da će kasnije biti još teže. Zato bih sinu savjetovala da prvo s curom otvoreno porazgovara o vjeri i odrede ključna stajališta za budućnost. Ako su ozbiljni u vezi i idu prema braku, onda neka i on osobno, smireno i s poštovanjem, popriča s roditeljima cure. Ona očito nije strogo u vjeri ako je već s njim započela odnos (što je svojevrsna priprema za brak), ali je važno da oboje budu iskreni i jasni jedno prema drugome. Na kraju krajeva, biste li vi bili sretni s izborom sina da se vjenča u crkvi i na krštenju djeteta izjavi da će ga odgajati u toj vjeri?
► Mnogo mi je drago što sam ateist kad čujem ovakve stvari koje meni ne bi pale na pamet ni u jednom svemiru.
► Ljudi, volite se! Sve za ljubav, ljubav nizašto. Muslimani, katolici, pravoslavci – kao da je bitno!
► Pitanje je li biramo kroz život partnera, muža, suputnika sebi ili roditeljima, obitelji, mahali... Roditelji se cijene i poštuju uvijek, ali svoju obitelj gradiš isključivo s onim koga tvoje srce odabere. I da, Bog je jedan za sve, samo mu se svi obraćamo na različite načine.
► Nema ništa od toga. Nek se drži svatko svoga...
► Sve ili ništa. Ako se vole, neka se vjenčaju. Nemaju sto života pa da udovoljavaju svima. I na kraju krajeva, kojim pravom netko traži i ljubavi postavlja uvjete.
► Balkan nije makao iz srednjeg vijeka.
► Nek on promijeni svoju vjeru i riješen problem.
► Kakvi su to roditelji koji bi se odrekli vlastitog djeteta zbog vjere?
► a nikada svoju vjeru ne bih mijenjala za drugu. Tako da, ne znam. Poštujem svaku vjeru, ali svoju mijenjala ne bih.
► Ni blizu ni Sarajevu, ni Mostaru... problem riješen.
► A imam ja jedno pitanje. Bi li ta djevojka vašeg sina morala primiti vašu vjeru i živjeti po vašim običajima ili biste vi prihvatili i poštovali njezinu vjeru kao što ona poštuje vašu? I biste li dozvolili da djeca jednoga dana poštuju i uče obje vjere? Ako je vaš odgovor ne, onda razumijem njezine roditelje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....