Jedan od glavnih problema mnogih koji odlaze na rad u inozemstvo jest usvajanje jezika zemlje u koju su došli. Međutim, drugi problem, ali jednako važan, jest usvajanje materinskog jezika njihove djece, s čime često zna biti problema.
Upravo je taj problem istaknut kod korisnika koji jako dobro znaju o čemu je riječ.
"Razumijem zašto ljudi koji su se preselili u neku drugu zemlju ne znaju jezik te zemlje, ali ne mogu shvatiti kako djeca, koja su odrasla u obitelji koja govori maternjim jezikom, ne znaju svoj jezik. Kao neko objašnjenje je da je to zato što su rođena u Njemačkoj. Dođu ovdje pričati s bakom i djedom, a mama im prevodi. E to je cirkus!" objavljeno je u Facebook grupi "Balkanci u Njemačkoj".
Objava je potaknula više od 400 komentara, ovo su neki od njih:
"Moja djeca govore samo njemački iako mi kući i s djecom pričamo na bosanskom. Dijete ne možeš natjerati da priča jezikom u kojem se ne osjeća ugodno. Onog trenutka kad budu smatrali da trebaju progovoriti materinji jezik, progovorit će, ali do tada ja svoje dijete neću siliti ni na što.
One ljude što optužuju roditelje koji se trude odgojiti sami svoju djecu u tuđini ili ružno promatraju djecu koja ne govore materinji jezik, smatram jako bezobraznim. Za djecu koja odrastaju višejezično treba imati razumijevanja i strpljenja, a ne ih optuživati";
"Bolje da se zapitamo zašto neki ljudi nakon pet godina života u nekoj stranoj državi ne poznaju jezik države u kojoj žive";
"Nekidan sam srela našeg liječnika u Njemačkoj. Došao je s godinu dana, tu odrastao i školovao se. Predivan, mlad, kulturan, školovan. Pričamo na njemačkom i pitam ga zna li naš jezik i on prebaci, počne pričati tečno naš jezik, predivno je čuti. Mlad, kulturan, odgojen, a naš jezik je naučio jer je ljeta provodio kod bake u Nišu. Svaka čast za roditelje, a za liječnika samo pohvale";
"Seljakluk! Moja djeca su rođena u Francuskoj. Kći je još mala, pa i ne priča, ali sin ima 4 godine, prvi mu je jezik bio naš bosanski. U vrtić je pošao prošle godine 90 posto bez znanja francuskog jezika. U vrtiću sad priča francuski, kod kuće bosanski";
"Nisam ni ja dobro znala materinji jezik do 18. godine. Iako su moji roditelji kod kuće isključivo govorili hrvatski, sve sam razumjela, ali mi je bilo teško pričati. Dojadilo mi je što ne znam, pa sam počela čitati hrvatske romane i tako sam naučila bolje govoriti, ali i pisati. Djeca će sama doći do toga da nauče kad im dojadi što ne znaju pričati. Moj stariji sin govori i piše na hrvatskom, dok moj mlađi slabije govori, iako s njima pričamo hrvatski. Sasvim je normalno da je tako kad djeca nisu rođena u domovini. Gore je kad su djeca rođena u Njemačkoj, pohađaju školu u Njemačkoj, a govore njemački kao da su tek jučer došla. Ima i toga, a najviše kod Turaka";
"Došli smo na tuđe i pričamo njemački svugdje, ali u kući isključivo hrvatski, inače se ne odazovem. Najgore je kad roditelji ismijavaju djecu kad nešto krivo kažu na svojem materinjem jeziku i onda se čude što djeca ne pričaju. Nema ismijavanja, ali moraju učiti svoj jezik, nebitno je koji padež izgovaraju ili kako slažu rečenicu, naučit će. Ali doma se isključivo priča hrvatski. Jer nažalost puno djece ako se ne tjera da pričaju, nego samo da razumiju materinji jezik, nikada ga ne propričaju. Mali postotak je djece koja ga pričaju kasnije. Ljudi im se smiju kad govore i onda odustanu. Ja svoje učim da moraju pričati i ako ne znaju, neka mi probaju objasniti ili reći na njemačkom da im prevedem da nauče. Jednog dana u jednoj pjesmi je bilo da kada si star pričaš samo svojim jezikom, i to s velikim guštom. Kako ćeš onda pričati na svojem sa svojom djecom ako ih ne budeš naučio. Njemački uče svugdje i svugdje ga pričaju, ali doma samo naš", dio je emotivnih komentara na objavu Facebook grupi "Balkanci u Njemačkoj".
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....