"Bilo je zaista loše. Pacijenti su nam umirali čekajući na listama. Političari su bili očajni," prisjeća se Jesper Fisker, izvršni direktor Danskog društva za borbu protiv raka, gledajući unatrag 25 godina.
U to vrijeme, Danska nije imala dobar zdravstveni ugled. "Bila je to katastrofa. Gledali smo danske pacijente kako vlastitim novcem plaćaju karte za Kinu kako bi dobili razne tretmane, ugrožavajući svoje zdravlje," kaže Fisker. Neki su odlazili u privatne klinike u Njemačkoj jer su tamo bile dostupne nove terapije.
Sredinom 90-ih, po stopama petogodišnjeg preživljenja od raka rektuma, Danska je bila izjednačena s Velikom Britanijom, na oko 48%. Obje su nacije bile znatno ispod zemalja poput Australije, koja je imala 59%.
Danas je situacija potpuno drukčija. BBC-jev urednik Hugh Pym donosi analizu.
Zahvaljujući hrabrom i promišljenom planu, uspješnost Danske u liječenju raka je skočila. Do 2014. godine, stopa petogodišnjeg preživljenja od raka rektuma porasla je na impresivnih 69%, približavajući se Australiji. (U Velikoj Britaniji je porasla, ali samo na 62%). Sličan trend rasta bilježi se i kod drugih karcinoma: debelog crijeva, želuca i pluća.
Ova priča o uspjehu privukla je pažnju kreatora zdravstvene politike diljem Europe. Britanski ministar zdravstva, Wes Streeting, javno je izjavio da se elementi danskog modela ugrađuju u nove vladine planove.
Postavlja se pitanje: U čemu je danska tajna i što Europa može naučiti?
Velika ulaganja i promišljeni detalji
Dolazak u bolnicu Herlev, na periferiji Kopenhagena, pruža potpuno drugačije iskustvo od ulaska u prosječnu hrvatsku ili britansku bolnicu.
Predvorje je ukrašeno živopisnim slikama danskog umjetnika Poula Gernesa. Njihova filozofija je jednostavna: beskrajni bijeli zidovi mogu uznemiriti pacijente, dok boja služi kao ugodna distrakcija od njihovih zdravstvenih problema. To je znak da je Danska pažnju posvetila čak i atmosferi u bolnicama – malim, promišljenim detaljima, uz masivna ulaganja u opremu.
Dr. Michael Andersen, konzultant radiolog, ističe visokotehnološki skener, tek četvrti takav u svijetu koji koristi neka bolnica. Kupovina opreme poput skenera bila je centralna točka danske strategije.
"Vlada je 2008. godine donijela odluku o velikom ulaganju u sustave skenera. Kupili su ih između 30 i 60 – oni su sastavni dio našeg rada",
objašnjava dr. Andersen.
Posebno su važni CT skeneri. Danska sada ima oko 30 CT skenera na milijun stanovnika, dok je prosjek ostalih bogatih zemalja 25,9. Za usporedbu, Velika Britanija drastično zaostaje s tek 8,8 skenera na milijun ljudi.
Ovo ulaganje dovelo je do ogromnog širenja dijagnostičkih kapaciteta. Zanimljivo je da se sve to postiglo unatoč činjenici da danska potrošnja za zdravstvo, izražena kao udio u nacionalnom dohotku, nije drastično veća od one u Velikoj Britaniji.
Dvotjedni rok za dijagnozu i početak liječenja
Oprema je samo jedan dio hrabrog plana danskih zdravstvenih lidera.
Uz uvođenje nove opreme i preuređenje bolničke atmosfere, omogućili su pacijentima kemoterapiju kod kuće. Uvedeni su i novi nacionalni standardi koji reguliraju brzinu liječenja:
Nakon uputnice, dijagnoza raka mora biti postavljena u roku od dva tjedna.
Ako je liječenje potrebno, ono mora započeti unutar dva tjedna od dijagnoze.
Ako se ti ciljevi ne ispune, pacijenti imaju pravo prijeći u drugu bolnicu – ili, ako je potrebno, čak i u drugu zemlju – dok im zdravstveni sustav i dalje financira liječenje.
To je u oštroj suprotnosti s drugim zemljama gdje je cilj da liječenje započne unutar devet tjedana (službeno 62 dana) od hitne uputnice.
"Sustav funkcionira," kaže Elisabeth Ketelsen (82) iz Danske, aktivna sportašica koja je svjetska rekorderka u plivanju za svoju dobnu skupinu. Nakon što joj se rak dojke vratio, odmah su joj propisane kemoterapijske tablete i hormonska terapija. Samo tri tjedna nakon prve dijagnoze 2022. godine, bila je na operaciji.
Danske vlasti ne samo da liječe rak, već i nastoje poboljšati cjelokupno iskustvo pacijenata. Širom zemlje otvoreni su centri za savjetovanje gdje se pacijentima nude terapija i druženje, financirani uglavnom volonterskim radom i djelomično državnim sredstvima.
Kemoterapija kod kuće
Prebacivanje liječenja iz bolnica u zajednicu važan je dio ove promjene.
Michael Ziegler, gradonačelnik općine Høje-Taastrup, kojem je 2022. dijagnosticirana leukemija, primao je kemoterapiju kod kuće pomoću posebne pumpe.
"Imao sam kvalitetu života, mogao sam raditi stvari kod kuće umjesto da budem zaglavljen u bolničkoj sobi," kaže Ziegler. Dodaje kako u bolnicama uvijek postoji rizik od infekcija, što je ključno jer kemoterapija drastično smanjuje imunitet.
Iako su podaci još ograničeni, neki stručnjaci smatraju da kemoterapija kod kuće potencijalno povećava šanse za preživljavanje upravo smanjivanjem rizika od bolničkih infekcija.
Politički konsenzus kao tajni sastojak
Iako danski i britanski zdravstveni sustav dijele sličnosti (oba se uglavnom financiraju poreznim obveznicima), najveći izazov leži u političkom vodstvu.
"Ovo je nedovršeni posao", kaže Ruth Thorlby iz zaklade The Health Foundation. Ona naglašava da su i danski i britanski kreatori politike 90-ih shvatili da rak zahtijeva hitnu pažnju. No, dok su Danci ustrajali u provođenju svojih politika, u Velikoj Britaniji je taj zamah "iščeznuo" zbog pojave drugih kratkoročnih prioriteta.
Srž danskog uspjeha bio je politički konsenzus. Od 1990-ih nadalje, političari iz svih većih stranaka dogovorili su se da borba protiv raka mora biti prioritet. Tu razinu dugoročnog dogovora Velika Britanija nije uspjela postići.
Jesper Fisker iz Danskog društva za borbu protiv raka poručuje da se uobičajena politička prepucavanja moraju ostaviti po strani.
"Političari moraju obećati jedni drugima da će postojati dugoročno, trajno partnerstvo. Zdravstveni lideri moraju raditi na temelju planova od 10, 15 ili 20 godina – duže od trajanja bilo koje vlade ili stranke," zaključuje Fisker. "Ništa ne dolazi bez ulaganja", piše BBC.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....